OŠestog dana američke i izraelske vojne operacije protiv Islamske Republike, izvještaji koji izlaze iz Irana oslikavaju složenu sliku svakodnevnog života tijekom tekuće krize. Stanovnici kažu da se u većim gradovima – posebice u Teheranu – život nastavlja s mješavinom straha i nade unatoč neprestanom zvuku snažnih eksplozija. Mnoge trgovine ostaju otvorene, redovi za pekare su krcati ili tihi, ovisno o dobu dana, na benzinskim postajama nema većih gužvi, a na tržnicama hrane čini se da nema ozbiljne nestašice, barem ne na površini.
No, novi val poskupljenja mnoge je obitelji gurnuo na rub gladi i bacio tešku sjenu na svakodnevni život. Mnogi ljudi kažu da si više ne mogu priuštiti čak ni osnovne potrepštine ili odvojiti male zalihe hrane za hitne slučajeve. Njihove svakodnevne kupnje sve više nalikuju starom perzijskom izrazu da “olakšanje dolazi od jednog stupa do drugog” – u biti žive dan za danom u nadi da će se okolnosti poboljšati.
Jedan stanovnik starije četvrti u Teheranu opisuje trenutnu atmosferu Samostalni perzijski: “Grad je mirniji, ali ne zato što su ljudi otišli na sjever ili u druge gradove. Barem su u našoj ulici svi susjedi još uvijek tu. U određene sate ljudi izađu vani, okupe se i razgovaraju. Supermarketi su otvoreni, a primaju se i telefonske narudžbe. Gotovo sve prehrambene artikle još uvijek možete pronaći na tržnici – možda zato što ljudi jednostavno nemaju više novca u džepu da ih kupe.”
Prema ovom stanovniku, cijene su porasle na neviđen način, a mnogi su artikli doživjeli izvanredna povećanja samo u proteklom tjednu. Kao primjer, rekli su da su kupili paket flaširane vode za 1,2 milijuna tomana (3 funte), a trgovac ga je upozorio da se cijena odnosi samo na postojeće zalihe i da će sljedeća pošiljka biti prodana po još višoj cijeni.
“Možda nećete vjerovati, ali nije prošlo ni tjedan dana od početka rata, a ljudi su već počeli prepoznavati uzorak eksplozija. U satima kada se ništa ne događa, posjećuju jedni druge ili odlaze u kupovinu. To su vremena kada su trgovine i benzinske postaje prometnije.”
Upitan zašto neki ljudi i dalje izlaze van usprkos stalnim upozorenjima, mještanin je rekao: “U gotovo svakoj obitelji postoji jedan ili dvoje ljudi koji postupaju nepromišljeno. Približavaju se mjestima eksplozije ili stoje na krovovima i promatraju sve, što izluđuje ostatak obitelji. Ali osim toga, stvarnost je da većina ljudi nema drugog izbora nego nastaviti živjeti – čak i uz ove rizike. Kuriri motocikala, vozači prijevoznika, radnici u supermarketima, pa čak i automobili mehaničari moraju nastaviti raditi. Nije da svi sada imaju ušteđevinu ili zalihe od kojih bi mogli živjeti.”
Istodobno, dužnosnici Islamske Republike opetovano inzistiraju da nema zabrinutosti oko opskrbe osnovnim dobrima. Iranska carinska uprava objavila je da je više od 50.000 tona osnovne robe ocarinjeno iz luka i carinskih objekata te da je proces u tijeku. Zamjenik ministra poljoprivrede također je rekao da je tijekom prošlog tjedna između 1.000 i 1.200 tona iranske riže – uključujući sorte Tarom Hashemi i Fajr – distribuirano kroz lance trgovina.
Ipak, opažanja na terenu i iskazi ljudi daju drugačiju i zabrinjavajuću sliku. Mnogi kažu da glavni problem nije nestašica robe, već pad kupovne moći. Obitelji si jednostavno ne mogu priuštiti mnoge stvari koje su im potrebne. Pod takvim uvjetima, očita nestašica hrane na tržnicama može odražavati ne obilje, već nemogućnost javnosti da kupi ono što je dostupno.
Prema drugom stanovniku Teherana, čak i cijene najosnovnijih prehrambenih artikala nalikuju nestabilnim tečajevima strane valute ili zlata koji se mijenjaju iz sata u sat. Prije početka rata, rekao je stanovnik, jedno je jaje koštalo oko 13.000 tomana (4 penija); sada je dosegla 15 000 tomana (5 penija). Neki slatkiši, kao npr zoolbija i bamieh – popularne iranske slastice – toliko su poskupile da kilogram stoji ni manje ni više nego 500.000 tomana (1,60 funti).
“Kada uđete u supermarket i vidite cijene, pomislite da bi i bez rata samo siromaštvo moglo baciti te ljude na koljena.”
U jednoj takvoj trgovini stanovnik je vidio stariju ženu kako prodaje svoj državni bon za hranu po 20 posto nižoj cijeni kako bi mogla kupiti lijekove, a starijeg muškarca koji je koristio svoj bon da kupi samo paket pilećih nožica.
Stanovnik Teherana također je primijetio jasnu promjenu u obrascima kupnje ljudi: “U blizini naše kuće nalazi se podružnica lanca supermarketa Janbo. Tamo kupujem oko 15 godina. Sjećam se dana kada su ljudi punili svoja kolica i morali ste dugo stajati u redu da biste platili. Sada se kolica za kupnju praktički ne koriste, jer većina ljudi uzme samo jedan ili dva artikla i ode ravno do blagajne.”
Prema mještaninu, paketi mesa i piletine koji ostanu neprodani u dućanu snižavaju se kako im se bliži rok trajanja – ali čak i tada nađu malo kupaca. “Problem nije u tome što roba nije dostupna”, rekli su. “Problem je što ljudi nemaju novca da ih kupe.”
Novinar u Iranu opisao je trenutnu situaciju Samostalni perzijski: “Konstantne, snažne eksplozije su zastrašujuće i imaju gotovo apokaliptični dojam. Da budem iskren, mnogi od nas – uključujući i mene – uplašeni su tim zvukovima i zabrinuti da bi se nešto moglo dogoditi nama ili našim voljenima. Gotovo svi se tako osjećaju.
“No uz to postoje i druge apokaliptične scene: kurir na motociklu prisiljen voziti gradom tijekom eksplozija i požara jer ako ne radi ostat će gladan, ili pacijent koji si ne može priuštiti lijekove. Kad god je neki dio grada pogođen, tamo imate prijatelja ili rođaka i želite ih provjeriti, ali telefonske linije i internet su u prekidu.”
Novinar je dodao da je u takvim okolnostima psihološki pritisak na ljude pojačan: “Čak iu ovoj situaciji neke vlasti su poslale svoje plaćene pristaše na ulice. Pod krinkom ceremonije žalosti danonoćno stvaraju nerede, povećavajući emocionalni i psihički pritisak na ljude.”
Prema novinaru, ono što malo smiruje ljutnju, tjeskobu i strah koji mnogi Iranci osjećaju ovih dana jest nada u promjenu – veliku promjenu.
Pregledao Tooba Khokhar i Celine Assaf
Ovaj se članak prvi put pojavio na web stranici našeg partnera, Samostalni perzijski
