Proljetne temperature koje su već početkom ožujka stigle u naše krajeve izmamile su obitelji s djecom i kućnim ljubimcima na sunce i boravak u prirodi. Uz šetače i izletnike, u ovakvim uvjetima bude se i krpelji kojima toplije vrijeme savršeno odgovara. Krpelji su sitne životinje koje pripadaju skupini člankonožaca, a specifični su po tome što se hrane krvlju životinja i ljudi. Pritom mogu prenositi različite zarazne bolesti, uključujući i one koje su zajedničke ljudima i životinjama.
U Hrvatskoj je najrasprostranjenija vrsta šumski krpelj (Ixodes ricinus) te mu aktivnost u prirodi ovisi o temperaturi i vlažnosti zraka. Iako je među ljudima prošireno mišljenje da ih tijekom zimskih mjeseci nema, to je zapravo mit. Iako su rjeđi nego tijekom proljetnih mjeseci, ako se radi o blagoj zimi bez duljih razdoblja hladnoće ili snijega, nije neuobičajeno sresti krpelja.
Ipak, smatraju se životinjama sa sezonskom aktivnošću te su najaktivniji tijekom proljeća i ranog ljeta, odnosno od travnja do lipnja, dok se u manjem broju mogu pojaviti i u ranu jesen. U prirodi ih se najčešće može pronaći skrivene na listovima i granama grmlja te u niskom raslinju, obično do visine oko jednog metra. Posebno su česti u prizemnom sloju šuma, na njihovim rubovima, uz šetnice i planinarske staze, ali i u vrtovima, parkovima i na izletištima.
Zagrepčani ih primijetili na nekoliko lokacija
“Bila sam s djetetom i psom u Maksimiru ranije ovaj tjedan. Iskreno nisam mislila da ih već ima, ali kad smo došli kući jednog krpelja pronašli smo na hlačama mog sina“, rekla nam je Marija.
Krpelji u prirodi najčešće vrebaju skriveni na vlatima trave, granama te listovima grmlja i drveća te čekaju prolazak pogodnog domaćina. To mogu biti različite toplokrvne životinje, ali i ljudi koji prolaze kroz travu, šikare ili šumske staze. Zahvaljujući posebnoj građi svojih nogu, krpelji se lako prihvaćaju za krzno životinja ili za dlačice i tkaninu na odjeći ljudi.
Nakon što se zakače za domaćina, ne učvršćuju se odmah. Krpelj može satima hodati po tijelu tražeći mjesto koje mu najviše odgovara za pričvršćivanje, najčešće na toplijim i vlažnijim dijelovima kože. Kada pronađe odgovarajuće mjesto, svojim rilom probija kožu, što obično traje desetak minuta. Sam ubod najčešće prolazi neprimjetno jer krpeljeva slina sadrži tvari koje djeluju poput blagoga anestetika, pa osoba u pravilu ne osjeti trenutak kada se krpelj pričvrsti.
Psi uglavnom prvi na udaru
Psi su također vrlo izloženi krpeljima jer vole istraživati travnjake, šikare i šumske staze. Dok njuše travu, grmlje ili se igraju u prirodi, krpelji se lako prihvate za njihovo krzno i mogu dugo ostati neprimijećeni. Zbog toga je važno redovito pregledavati kućne ljubimce nakon izlaska na otvoreno, osobito u toplijim mjesecima kada je aktivnost krpelja najveća.
“Suprug i ja smo šetali nasipom i Jarunom sa psom. Trava nije visoka i nije neuredno, ali kod kuće smo sa psa skinuli dva krpelja. Srećom još su hodali i nisu se primili”, kaže Vedrana.
Iz jedne veterinarske ambulante u Zagrebu potvrdili su nam kako je u posljednja dva tjedna povećan broj pasa koji boluju od piroplazmoze, parazitarne bolesti koju prenose krpelji, a uzrokuju je babezije koje razaraju crvena krvna zrnca. Ukoliko se bolest ne primijeti na vrijeme, često završava uginućem životinje zbog čega je neophodno zaštiti i životinje. Preporuka veterinara je korištenje preventivnih sredstava protiv krpelja poput ogrlica, spot-on preparata za štence ili tableta koje djeluju interno.
Kako se zaštiti?
Zbog tih minijaturnih životinja koje mogu proizvesti veliku štetu, boravak u prirodi tijekom toplijih mjeseci zahtijeva dodatnu pažnju i osnovne mjere zaštite. Hrvatski zavod za javno zdravstvo (HZJZ) dao je smjernice kako se zaštititi od krpelja tijekom boravka u prirodi, a stručnjaci ističu da je prevencija ključna. Preporučuje se nositi prikladnu odjeću i obuću – dugi rukavi, nogavice uvučene u čarape i zatvorene cipele smanjuju šanse da se krpelj zakači za kožu.
Savjetuje se i izbjegavanje tamnih boja odjeće na kojoj se krpelji teže uočavaju, kao i materijala poput vune i flanela, jer se na njih paraziti lakše prihvaćaju. Prilikom šetnje najbolje je koristiti označene staze i izbjegavati provlačenje kroz grmlje, ležanje na tlu ili odlaganje odjeće na travu i nisko raslinje. Repelenti namijenjeni odbijanju krpelja mogu se nanositi na izložene dijelove kože, a po potrebi i na odjeću, ali uvijek prema uputama proizvođača.
Nakon povratka iz prirode važno je presvući odjeću i temeljito pregledati cijelo tijelo, uz pomoć ogledala ili druge osobe za pregled teško dostupnih mjesta. Posebnu pažnju treba obratiti na osjetljive dijelove kože poput vrata, zatiljka, pazuha, prepona, pupka, područja iza koljena i dojki. Kod djece krpelji se često zateknu na glavi, budući da su niža i češće u kontaktu s travom. Nakon svih aktivnosti preporučuje se i tuširanje što dodatno smanjuje rizik od uboda i prijenosa bolesti.
Što ako ipak dođe do uboda?
U slučaju uboda krpelja važno je reagirati brzo i pravilno. Krpelja treba pažljivo ukloniti pomoću pincete, hvatajući ga što bliže koži i laganim povlačenjem izvlačiti iz tijela, pazeći da se ne ošteti. Za preciznije uklanjanje može pomoći i povećalo jer trganje ili nepravilno vađenje može ostaviti dijelove krpelja u koži i povećati rizik od infekcije. Ako dođe do takve situacije, nužno je potražiti pomoć liječnika.
Nikada krpelja ne smijete „gušiti“ alkoholom, uljem ili mastima, niti ga pokušavati ukloniti paljenjem šibice. Takve metode mogu izazvati naglu smrt krpelja, pri čemu sadržaj njegova trbuha može ući u organizam i prenijeti zarazu. Također, krpelja ne treba dirati golim rukama.
Nakon što je krpelj uklonjen, mjesto uboda preporučuje se dezinficirati antiseptikom, a osoba koja je ubodena treba biti informirana i educirana o mogućim znakovima lokalne ili sistemske infekcije. Liječniku se ne treba javljati, osim ako se nakon ugriza krpelja pojavi osip prstenastog do ovalnog oblika koje blijedi u sredini ili povišena temperatura i zimica.
Koje bolesti prenose krpelji?
U Hrvatskoj su među najčešćim bolestima koje prenose krpelji Lajmska bolest i krpeljni meningoencefalitis. Lajmsku bolest uzrokuje bakterija Borrelia burgdorferi, a njeni simptomi obično uključuju umor, zimicu, povišenu temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima te povećane limfne čvorove. Posebno je karakterističan osip koji se pojavljuje u roku od 2 do 30 dana nakon ugriza krpelja.
Na mjestu ugriza dolazi do crvenila u obliku prstena ili ovalne mrlje koja polako raste, često prelazi promjer od 5 centimetara, a u sredini postupno blijedi. Ako se takav osip primijeti, važno je odmah se javiti liječniku. Lajmska bolest liječi se antibioticima, a rana i pravilna terapija sprječava ozbiljnije komplikacije poput artritisa, upale srčanog mišića, meningitisa ili neuritisa.
Krpeljni meningoencefalitis (KME) izaziva virus koji zahvaća središnji živčani sustav. Većina osoba razvije blaže simptome poput povišene temperature, opće slabosti, umora i bolova u mišićima, no kod manjeg broja zaraženih bolest prelazi u drugi stadij. Tada se ponovo javlja povišena temperatura, a klinička slika uključuje simptome meningitisa ili encefalitisa – jaku glavobolju, ukočenost vrata, mučninu, povraćanje i druge neurološke probleme, uključujući poremećaje svijesti.
