Sjedinjene Države odustale su od ideje o pratnji tankera u Hormuškom tjesnacu, koju je prethodno najavio američki predsjednik Donald Trump. To je u petak rekao američki ministar energetike Chris Wright u intervjuu za Fox News.
Prema Wrightu, Washington planira najprije oslabiti Iran, a zatim, “kada to bude razumno”, početi pratiti brodove kroz Hormuški tjesnac.
Američka flota se povukla daleko od iranske obale kako bi smanjila rizik od iranskih projektila koji pogađaju brodove.
Danas smo pisali kako je iran jučer dronovima napao nosač zrakoplova USS Abraham Lincoln i da se brod zbog toga povukao dalje od Irana, navodno preko 1000 kilometara, dok mu se prvotno, u vrijeme spomenutog napada, približio na nešto više od 300 kilometara skupa s pratećom skupinom brodova.
Wright je također obećao da će Amerikanci vidjeti niže cijene benzina u roku od nekoliko tjedana, a ne mjeseci.
Istodobno su zemlje Perzijskog zaljeva u velikim problemima jer bi se izvoz energenata iz regije mogao potpuno zaustaviti u roku od nekoliko dana. To je za britanski Financial Times rekao katarski ministar energetike Saad al-Kaabi.
“Očekujemo da će svi koji još nisu proglasili višu silu to učiniti u sljedećih nekoliko dana ako se situacija ne promijeni. Svi izvoznici u regiji Perzijskog zaljeva bit će prisiljeni proglasiti višu silu.” — rekao je ministar.
Prema njegovom mišljenju, pad izvoza nafte, naftnih derivata i plina iz zemalja Perzijskog zaljeva urušit će globalno gospodarstvo, budući da bi prekid plovidbe kroz Hormuški tjesnac mogao podići cijene nafte na 150 dolara po barelu, a cijene plina na 1400 dolara po tisuću kubičnih metara.
Blic analiza Zorana Metera: Kaos prijeti i Europi; veliki gubici; tko će posredovati između SAD-a i Irana
Energetski šok prijeti Europi
Zbog svega ovoga energetski šok prijeti Europi. Ona, nakon raskida trgovinskih veza s Rusijom, povlači veliki dio svojih potreba za naftom i plinom iz bliskoistočne regije. Štoviše! Problem bi po nju mogao biti još veći i zbog konačnog odobrenja Vijeća EU-a s kraja siječnja, o zabrani uvoza ruskog LNG-a od 1. siječnja 2027. i uvoza plina putom plinovoda od 30. rujna 2027.
Međutim, problem je još gori: zabrane će se primijeniti i ranije. Uvoz LNG-a u okviru kratkoročnih ugovora bit će zabranjen od 25. travnja 2026., a kratkoročni ugovori o opskrbi plinom putem cjevovoda moraju biti dovršeni do 17. lipnja 2026.
Stoga ne čudi što je prekjučer ruski predsjednik Vladimir Putin rekao kako će predložiti ruskoj vladi da u razgovoru s ruskim energetskim tvrtkama razmotri mogućnost da Rusija, već sada, samostalno prekine sav izvoz plina u Europu – ne čekajući da to ova učini prva. Putin pritom aludira na potragu za uvoznicima ruskih energenata na stabilnim istočnim tržištima koja su otovrena za normalnu trgovinu s Rusijom, prije nego što tamošnje plinske niše zauzmu drugi konkurenti.
Istodobno i u Francuskoj, nakon velikog skoka cijene benzina u Velikoj Britaniji nedugo nakon početka američko-izraelskog napada na Iran, raste strah i od divljanja cijena i od mogućih nestašica goriva. Gotovo identičan strah raste i u Njemačkoj.
Problem za Europu predstavlja i smanjena proizvodnja američkog ukapljenog plina za izvoz s obzirom na neočekivano snažnu zimu u SAD-u koja je ispraznila tamošnje zalihe, a slično je i sa zalihama u europskim zemljama koje su također bile suočene s hladnim zimom. Zato će američki proizvđači do daljnjega biti primarno usmjereni na američko tržište.
Zbog svega ovog ne čudi previše što je u tekstu The Economista pod naslovom „Rat bez strategije“ navedeno kako Trump mora stati jer njegov loše isplanirani rat prijeti pretvaranjem u kaos. Ovdje bih podjestio kako je Trump na početku rata govorio da će on trajati nekoliko dana, ali je ubrzo taj rok produljio na četiri tjedna. Od jučer se u američkim meidjima naglašava kako bi rat mogao trajati i do rujna mjeseca. Nadam se iskreno da neće upasti u zamlku kao Putin kada je napao Ukrajinu zbog katastrofalno loših procjena njegovih stratega. Jer ukrajinski rat – koliko god bio užasan, opasan i neugodan prije svega po Europu – prema ovom iranskom, ako se potonji uskoro ne zaustavi – mogao bi izgledati benigno, gotovo kao mala beba.
Popis država EU-a koje su najviše izložene problemima u opskrbi LNG-om i onih koje su najspremnije
Sve ide neočekivano: Trump ukinuo zabranu Indiji za uvoz ruske nafte
Nedavno smo na našem portalu pisali kako “dok jednom ne smrkne drugom ne svane”, i već tada najavili vijest koja se upravo danas i službeno obistinila. Evo o čemu je riječ.
Američko Ministarstvo financija u petak (6. ožujka) izdalo je „privremeno 30-dnevno odricanje kojim se indijskim rafinerijama dopušta kupnja ruske nafte“, prema riječima američkog ministra financija Scotta Bessenta koje je objavio na X-u. O tome piše The Hindu.
Bessent je rekao kako je cilj tog poteza omogućiti daljnji dotok nafte na globalno tržište usred rata u zapadnoj Aziji koji je poremetio opskrbu naftom. „Ova namjerno kratkoročna mjera neće pružiti značajnu financijsku korist ruskoj vladi jer odobrava samo transakcije koje uključuju naftu koja je već nasukana na moru“, rekao je Bessent.
Međutim, izvori u indijskoj vladi potvrdili su da ruska nafta možda više neće biti snižene cijenete da se i Kina natječe za nju. Vlada trenutno proučava pravni poredak, dodali su.
Prema izvorima, Indija trenutno ima 25 dana rezervi sirove nafte te 25 dana benzina i dizela.
To također slijedi nakon relativno dugotrajnog razdoblja u kojem je Indija smanjivala uvoz ruske nafte i povećavala uvoz nafte iz SAD-a.
Raste potražnja za ruskom naftom ali i njezina cijena
Drugim riječima, ruska nafta ponovo dobiva na važnosti, što se odražava i na njezinoj cijeni. Prema ruskim izvorima, cijena nafte Urals već je dosegnula iznos od preko 90 dolara za barel, dok seprije napada na Iran kretala ispod 70 dolara.
The New York Times danas piše kako se očekivalo se da će indijski trgovinski sporazum s predsjednikom Trumpom okončati uvoz nafte iz Rusije, ali da je rat s Iranom prekinuo alternativne opskrbe s Bliskog istoka.
Zapravo je Trump ovim ratom učinkovito presjekao alternativne rute Indiji. Kao rezultat toga, Indija je u biti ostala bez sredstava za zadovoljavanje rastuće potražnje za gorivom, od čega 90% uvozi. Rusija se čini očitim rješenjem.
Sumit Ritolia, istraživački analitičar u Kpleru koji prati međunarodni brodski promet, predvidio je daljnje “povećanje pošiljki” u Indiju s ruskih tankera. Međutim, to još nije slučaj jer tankerima koji prevoze rusku naftu potrebno je oko mjesec dana da stignu do indijskih luka.
Rajeev Lala, voditelj energetskog odjela S&P-a, prati aktivnosti indijskih državnih naftnih tvrtki i napomenuo je kako je nedavno iskustvo s pomorskim pošiljkama i rafiniranjem velikih količina sirove nafte dokazalo da New Delhi može lako izbjeći velike kupnje iz Perzijskog zaljeva. Ima sve šanse nastaviti tamo gdje je stao, nakon što je posljednjih mjeseci počeo smanjivati kupnju iz Rusije.
„Indija ima sjajnu priliku nastaviti opskrbu iz Rusije, dok će se druge zemlje morati jako potruditi ako se opskrba iz zemalja Perzijskog zaljeva prekine na dulje vrijeme“, primijetio je Lala.
Indijske rafinerije nafte već su spremne za rukovanje ruskom sirovom naftom, a njihovi brodarski i osiguravajući agenti imaju kontakte u Rusiji. To bi moglo osigurati brzo povećanje uvoza ruske nafte.
Prije četiri tjedna, Indija i SAD riješili su svoj trgovinski rat. Kao rezultat toga, Indija je pristala prestati kupovati naftu od Rusije – barem prema službenoj američkoj verziji.
Zbog toga su indijski kupci izgubili popuste koji su im uštedjeli milijarde dolara od početka sukoba u Ukrajini. Indija je kupovala rusku naftu s popustom, rafinirala je i prodavala naftne derivate Europi.
Indija trenutno ima malo drugih izvora nafte. Prije su joj glavni dobavljači bili Irak i Saudijska Arabija, kao i Kuvajt i Oman, koji su činili značajan dio njezine energetske bilance. No, Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi većina energetskog izvoza Perzijskog zaljeva, praktički je blokiran zbog niza dronova i raketnih napada.
Ruska nafta stiže do Indije putem nekoliko ruta. Iz zapadnih ruskih luka nafta se prevozi preko Sredozemnog mora, Sueskog kanala i Crvenog mora do zapadne obale Indije. Dio tereta prevozi se s Dalekog istoka, iako se po potrebi može preusmjeriti kupcima u istočnoj Aziji, koji također traže alternative opskrbi iz Perzijskog zaljeva.
Tankeri iz Rusije stižu do Indije sporije od onih iz Perzijskog zaljeva, kojima treba manje od tjedan dana. Međutim, brojni tankeri natovareni ruskom naftom već su na otvorenom moru – prema procjenama Ritolije, stručnjaka u Kpleru, ukupni volumen prelazi 30 milijuna barela. To je dovoljno da zadovolji početne potrebe Indije za šest dana.
Stručnjak Lala iz tvrtke S&P Global Energy primijetio je da se Indija posljednjih godina navikla jednostavno kupovati naftu bez ulaganja u vlastite istraživačke ili bušaće projekte, bilo u Perzijskom zaljevu ili negdje drugdje. „Pristup je bio: ne brinite, nastavite kupovati“, zaključio je. „Ali nakon smanjenja opskrbe iz Rusije i Perzijskog zaljeva, ovaj pristup će se možda morati promijeniti.“
AŽURIRANO: Gore tankeri, padaju avioni; Blinken ne vjeruje u brzu pobjedu; Kellog želi da se zauzme ključni iranski otok
Kratki zaključak
Ali lako nama za Indiju. Što će biti s Europom puno nas više zanima. Europska unija nedavno je, puna zanosa, pregovarala trgovinski sporazum s Indijom, nakon što je to uspješno učinila s ključnim latinoameričkim državama.
Međutim, europski su mudraci pritom inzistirali od New Delhija da u potpunosti prekine uvoz ruske nafte ili će indijskim tvrtkama koje u tome sudjeluju uvesti sankcije. Sada sve i da to hoće, Indija ne može učiniti jer je smetaju europska pravila odnosno njene proturuske sankcije. Dakle, ona ista pravila koja redovito pucaju u noge samoj EU-u.
Politika koju vodi Europska unija je prava katastrofa. EU svima olako prijeti sankcijama a da sama nema potrebnih resursa za osiguranje rezultata istih sukladno svojim nacionalnim interesima: od onih vojnih do energetskih, a što spada u strateške resurse. Zapravo, permanentno krši onu narodnu mudrost koja kaže: s rogatim se nemoj bosti ako i ti nemaš rog!
Velika analiza Zorana Metera: Putinova katastrofalna procjena; može li Trump ponoviti njegovu grešku?
Iluzije su ono u čemu žive europske političke elite i to će nas svih skupo koštati. Jer te elite, kako sam nedavno rekao u svojoj tjednoj analizi, ne kontroliraju baš ništa, pa ni svoje fotelje, a kamoli da su u mogućnosti osigurati normalnu budućnost svojim zemljama i narodima.
