U srcu Veloga Varoša, gdje se miris friži i starine miješa s onim pravim splitskim dišpetom, čuje se prepoznatljiv zvuk – udarac balote o balotu. Boćarski klub Veli Varoš ovih dana slavi gotovo pola stoljeća postojanja, a o njegovoj tradiciji, sadašnjosti i budućnosti razgovarali smo s Aldarom Rambasićem i Ivanom Bikićem.
Šušur, gužva i varoški geni
„Vidiš ti ovaj šušur?“ – smije se Aldar Rambasić, predsjednik kluba. „Mislio sam da su se vratili stari veterani, naši legendarni Kreplinari, ali nije. Igra se na balote, po domaću. I staro i mlado, imamo i dice i onih koji su prošli sito i rešeto.“
Balote, kaže Rambasić, u ovom dijelu Splita igraju se već stoljećima. Ljudi dolaze kako bi se opustili i zabavili, a klub već godinama uspješno održava svoju tradiciju.
„Slavimo 47. obljetnicu. Ima nas dvadesetak i natječemo se u Drugoj županijskoj ligi. U ligi je deset klubova, a mi se sa Zlatnim otokom s Hvara borimo za sam vrh“, objašnjava dok pogledom prati balotu koja leti prema bulinu.
Brački „zid“ i mladi lavovi
Na pitanje tko je najteži protivnik, Rambasić nema dvojbi.
„Bračani! Oni su iz Miraca i Škripa, uvijek tvrdi na podlozi, dobro valjaju, pravi majstori.“
No ni domaći igrači ne zaostaju. Klub ima sve više mladih koji su prepoznali njegov rad, a planira se i pokretanje omladinskog pogona.
„Imamo licenciranog trenera, jer ovo nije samo ‘baci i pogodi’. Treba znati korake, treba imati oko i koncentraciju“, kaže Rambasić, dodajući kako u klub redovito dolazi i šest žena koje nakon posla svrate „baciti koju“.
Od otvorenog neba do dvorane od 600 kvadrata
Članovi kluba rado se prisjećaju i osamdesetih godina, kada su uvjeti bili posve drugačiji.
„Sve je ovo bilo otvoreno“, prisjeća se Rambasić. „Onda su naši Kragići i prijatelji, kako su znali i mogli, pokrili teren i obnovili prostor. Danas imamo dvoranu od 600 kvadrata usred grada. Nije nam zima kad bura zapuše, a čekamo i Grad da pomogne oko izolacije da bude još ljepše.“
Kad balote bacaju Šurjak i Vulić
U razgovor se tada uključuje i dugogodišnji tajnik kluba Ivan Bikić, čovjek koji pamti vrijeme kada je Split bio prava boćarska velesila.
Kliknite za pregled
„Na ovom turniru koji je krenuo u studenom sudjelovalo je 40 ekipa. Igrali su svi veterani Hajduka – Šurjak, Vulić, Katalinić, pa i Štimac. To ti je ta emocija“, kaže Bikić.
No prisjećanje na prošlost donosi i dozu gorčine.
„Nekad je Split imao 37 registriranih klubova. Svaka firma imala je svoj zog. A danas? Spali smo na tri: Brodosplit, Nada i mi – Veli Varoš. To je sve što je ostalo od splitskog boćanja.“
Vrata su svima otvorena
Unatoč tome, članovi kluba ne posustaju. Svakoga dana nakon 17 sati vrata su otvorena svima koji žele zaigrati balote.
„Pozivamo mlade da dođu i priključe se“, poručuje Bikić.
A na pitanje može li se uz igru pronaći i nešto za popiti, samo se zagonetno nasmijao.
„Nađe se, kako ne… Za članstvo je to čista zabava i gušt.“
Moja reakcija na članak je…
