Dan je u Splitu bio kao stvoren za veliku utakmicu Hajduka i Dinama. Počevši od vremenskih uvjeta, preko travnjaka koji je bio “kao nacrtan”, pa do posjeta. U zraku se gradom pod Marjanom osjećao miris derbija, sve je bilo podređeno poslijepodnevu još od ranog jutra.
A već i večer prije utakmice na cestama su bila brojna policijska kola jer se očekivao dolazak velikog broja Boysa. Boysa koji su na stadion ušli još sat i pol prije početka susreta i praktički već tada napunili svoju južnu tribinu. Mirno je bilo na putu do Poljuda, opet s velikim brojem policijskih službenika koji su zatvorili brojne trase do stadiona, a pješake usmjeravali kuda i kako trebaju ići. Brojni navijači Dinama našli su svoj put do Poljuda, a iz kombija i automobila odzvanjalo je “Dinamo, Dinamo”. Navijači Bijelih, koji su također u kolonama šetali do stadiona, na to nisu obraćali pozornost.
Na stadion smo, pak, stigli bez većih problema, a nije bilo niti naznaka ikakvih problema. Stadion se za to vrijeme polako punio, i to znatno ranije no što je to u Splitu običaj. Doista, osobnim vozilima nije bilo lako doći do Poljuda, ali takvo što najavljivalo se još ranije. Zapravo, sigurnija je oklada ljudima bila osloniti se na vlastite noge, a mnogi su i povukli taj potez.
A kad su igrači počeli izlaziti na zagrijavanje, uslijedilo je klasično nadmetanje Torcide i Boysa. Što pljeska, što zvižduka odzvanjalo je Poljudom. Jedino u čemu su se sjever i jug Poljuda složili bilo je zviždanje Mateu Ercegu, koji je na stadion izašao nekih 40-ak minuta prije početka susreta. A stadion je proključao kad se s razglasa čulo “Ovo je naša krv”, što je značilo da na zagrijavanje izlaze igrači Hajduka. Ante Rebić ih je poveo kao kapetan i bio izrazito miran, pribran.
Gledao se uoči derbija doslovno svaki detalj, pa valja stoga predočiti i kako su se ponašali igrači pred sam početak utakmice. Recimo, Adrion Pajaziti hitro je projurio utrobom stadiona i došao do soba na Poljudu. Štono se kaže, iskočio bi iz vlastite kože što nije mogao sudjelovati u derbiju…
