Republika Italija, zemlja bogate povijesti, kulture i umjetnosti, suočava se s teškom demografskom krizom koja prijeti njenom dugoročnom političkom i ekonomskom opstanku.
Premda se s demografskom krizom suočava većina zapadnih država i taj problem nije od jučer, situacija u Italiji je više nego alarmantna. Iako još uvijek Italija predstavlja uspješnu priču i ima jedno od najsnažnijih gospodarstva – 9. na svijetu po nominalnom BDP-u i 13. prema BDP-u po paritetu kupovne moći (BDP PKM) – ako se negativni demografski trendovi nastave Italija kakvu poznajemo mogla bi nestati.
Umjesto dobre stare i prepoznatljive Italije mogla bi se pojaviti neka nova teško, ako i uopće, prepoznatljiva verzija. Štoviše, ne radi se samo o mogućnosti, nego je promjena uvelike u tijeku. Italija umire (to je dobro primijetio Elon Musk) i to ubrzano.
Drastičan pad nataliteta
Pad nataliteta u Italiji predstavlja jedan od najalarmantnijih aspekata demografske krize. Ova zemlja, koja je u prošlosti bila poznata po velikim obiteljima i kulturi u kojoj su djeca igrala središnju ulogu, danas bilježi jednu od najnižih stopa fertiliteta u svijetu. Italija je u prošloj 2023. godini imala rekordnu nisku stopu fertiliteta od 1,2 novorođene djece po ženi. U nekim talijanskim pokrajinama brojke su još gore. Najgore stoje Sardinija (0,91), Basilicata (1,08), Molise (1,1) i Umbria (1,1). Pokrajina koja se demografski najbolje drži je Trentino-Južni Tirol (1,42). Stopa fertiliteta, koja se odnosi na prosječan broj djece po ženi, daleko je ispod razine potrebne za zadržavanje postojećeg broja stanovnika – 2,1 djece po ženi. Demografi stopu fertiliteta od 2,1 smatraju zlatnom jer omogućuje normalnu obnovu stanovništva. Svaka osoba, tj. svaki otac i majka, dobiva svoje potomke uz potrebnu razliku od 0,1 kako bi se zadržao pozitivni balans.
Prošle je godine rođeno samo 379 tisuća djece. To je pad od 3,6% u odnosu na 2022. Ne tako davne 2010. rođeno je skoro dvostruko više djece – 549 tisuća. Brojke bi bile još i gore da u zemlji nema velikog broja stranih državljana. Čak 13,3% novorođene djece u 2023. bila su djeca stranih državljana s prebivalištem u Italiji. Talijanke u prosjeku rađaju prvo dijete tek u 32. godini što je zabrinjavajuće jer se smanjuje fertilna dob i mogućnost rađanja drugog, trećeg i svakog sljedećeg djeteta.
Istovremeno, prošle godine u Italiji je umrlo 660 tisuća ljudi. Demografski minus od 281 tisuće stanovnika. Od školske godine 2014.-15. zbog pada broja djece zatvoreno je čak 2.600 predškolskih ustanova i osnovnih škola. U školskoj godini 2023.-24. upisano je 127 tisuća djece manje nego prethodne godine. Ako se aktualni trendovi nastave do 2030. Italija će izgubiti jedan milijun stanovnika (trenutno broji 59 milijuna), a izgubit će još mnogo milijuna kad se uzme u obzir većinski staro stanovništvo.
Uzroci demografske katastrofe
Jedan od ključnih uzroka pada nataliteta u Italiji je stagnacija talijanskog gospodarstva. Visoka stopa nezaposlenosti, posebno među mladima, čini osnivanje obitelji financijski neodrživim za mnoge bračne parove. Nesigurni radni uvjeti, kao što su ugovori na određeno vrijeme, slabo plaćeni poslovi i manjak stabilnih i solidno ili odlično plaćenih radnih mjesta, nepremostiva su prepreka koja generira pad nataliteta. Mladi često odgađaju brak i rađanje djece dok ne postignu određenu financijsku sigurnost. S obzirom na trenutno stanje talijanskog gospodarstva koje opada, očekivana financijska sigurnost često se postiže kasnije u životu ili se uopće ne postiže. Bez financijske sigurnosti roditelja nema djece.
Osim ekonomskih čimbenika, promjene u društvenim normama i vrijednostima također su pokretači demografskog sloma. Tradicionalno i povijesno, (velika) obitelj je bila temelj talijanskog društva i brend po kojem je talijanski narod bio prepoznatljiv, ali suvremene generacije promijenile su prioritete. Nove generacije sve više teže individualizmu, karijeri i osobnoj slobodi (velika važnost slobodnog vremena), a zanemaruju klasične obiteljske vrijednosti. Uz to, društvena očekivanja i pritisci na žene da igraju tradicionalne uloge majki i supruga manje su izraženi, što rezultira odlukom mnogih žena da se usredotoče na druge aspekte svog života.
Žene, koje su ranije imale ograničene mogućnosti u poslovnom svijetu, sada imaju pristup obrazovanju i karijernim prilikama koje ih često motiviraju da odgode rađanje djece ili odbiju majčinstvo u potpunosti. U mnogim slučajevima, žene se suočavaju s izborom između majčinstva i karijere. S obzirom na nestabilne gospodarske uvjete, mnoge biraju prvo osigurati svoju financijsku stabilnost i stavljaju na prvo karijeru, a djecu pod možda. Izostanak obiteljske i društvene podrške za zaposlene majke također mnoge odvodi u smjeru jednog ili nijednog djeteta. U mnogim slučajevima, briga o djeci pada na majke, što dodatno ograničava njihove mogućnosti na tržištu rada.
Odlazak ljudi sa sela u gradove i visoki troškovi života u talijanskim gradovima, također su značajan pokretač pada nataliteta. U velikim gradovima kao što su Rim, Milano i Firenca, cijene stanovanja su iznimno visoke, a troškovi odgoja djece znatno su viši nego u ruralnim područjima. Kao rezultat toga, mnogi parovi odlučuju imati manje djece ili ih uopće nemati, kako bi izbjegli financijski teret koji dolazi s podizanjem obitelji u urbanom okruženju. Na selima su djeca imala ugodne uvjete odrastanja na imanjima, dok su roditelji imali svoje farme i bili poduzetnici koji su mogli priuštiti prehranjivanje obitelji. Takvih slučajeva je danas sve manje. Nedostatak adekvatne državne podrške za obitelji s djecom dodatno otežava demografsku situaciju. Italija ima relativno niske izdatke za djecu u usporedbi s drugim europskim zemljama. Mjere poput roditeljskog dopusta, dječjih doplataka i subvencija za vrtiće često nisu prikladne, što otežava roditeljima kombiniranje karijere i brige o djeci.
Giorgia Meloni: ‘Izbori su jasno pomaknuli os Europe udesno’
Posljedice
Starenje stanovništva je jedan od najizraženijih simptoma demografske krize u Italiji, a njegove implikacije obuhvaćaju ekonomske, društvene i zdravstvene aspekte. Italija, kao jedna od zemalja s najstarijim stanovništvom u svijetu, suočava se s brzim porastom udjela starijih osoba u ukupnoj populaciji, što predstavlja ozbiljne izazove za održivost njezinog društva i gospodarstva. Jedan od ključnih čimbenika koji pridonosi starenju stanovništva je produženje očekivanog životnog vijeka. Zahvaljujući napretku u medicini, javnom zdravstvu i životnom standardu, prosječni životni vijek u Italiji danas iznosi preko 83 godine, što je jedan od najviših u Europi. Iako je ovo postignuće za svaku pohvalu, ono znači da sve više ljudi doživljava duboku starost, što povećava broj starijih osoba u zemlji. Ova demografska promjena dovodi do značajnih pritisaka na zdravstveni sustav, jer stariji ljudi obično zahtijevaju više zdravstvene skrbi.
Nezavidna kombinacija niske stope nataliteta i visokog životnog vijeka rezultira značajnim disbalansom između broja starijih i mlađih osoba u društvu. Trenutno, oko 23% talijanske populacije starije je od 65 godina, a predviđa se da će se taj udio dodatno povećavati u nadolazećim desetljećima. Otprilike 4,5 milijuna Talijana je starijih od 80 godina, što je veći broj od 4,4 milijuna talijanske djece mlađe 10 godina. Italija je najstarija država Europske unije. Prosječna životna dob iznosi nešto više od 48 godina. Ovi negativni omjeri i trendovi stvaraju ozbiljne izazove za radnu snagu i gospodarski rast, jer sve manji broj mladih ulazi na tržište rada, dok sve veći broj starijih izlazi iz njega. Starenje stanovništva stavlja ogroman pritisak na talijanski mirovinski sustav. S obzirom na to da je sve veći broj ljudi u mirovini, a sve manji broj radno sposobnih osoba koje pridonose mirovinskim fondovima, postoji rastuća zabrinutost oko održivosti mirovinskog sustava. Veći troškovi za mirovine, zdravstvo i socijalne usluge za starije osobe mogu dodatno opteretiti državni proračun, što zahtijeva strateško planiranje i učinkovito upravljanje resursima. Trenutni omjer radnika i umirovljenika ne može se održati bez značajnih reformi, što bi moglo uključivati povećanje dobi za odlazak u mirovinu, smanjenje mirovina ili povećanje doprinosa. Takve mjere, međutim, mogu izazvati nezadovoljstvo među stanovništvom, posebno među starijima, koji se već suočavaju s povećanom ekonomskom nesigurnošću.
Starenje stanovništva ima štetne posljedice na zdravstveni sustav i socijalnu skrb. Stariji ljudi češće boluju od kroničnih bolesti poput dijabetesa, srčanih bolesti i demencije, što povećava potražnju za medicinskim uslugama i dugotrajnom skrbi. Starenje stanovništva mijenja društvenu strukturu i dinamiku unutar zajednica. Budući da starije osobe čine sve veći udio populacije, postoji potreba za prilagođavanjem infrastrukture, javnih prostora i usluga kako bi se zadovoljile njihove potrebe. To uključuje pristupačne stambene objekte, prilagođeni javni prijevoz, programe koji potiču društvenu uključenost i aktivno starenje, itd. Starenje stanovništva generira izravne ekonomske učinke. Smanjenje radne snage može usporiti gospodarski rast, smanjiti produktivnost i povećati troškove rada. Manji broj mladih radnika znači manje inovacija i poduzetničkih pothvata, što može utjecati na konkurentnost Italije u svjetskom gospodarstvu.
Pokušaji obnove nataliteta
Talijanskom natalitetu nije pomogla činjenica to što je od jeseni 2022. na vlasti desno konzervativno-tradicionalistička vlada na čelu s premijerkom Giorgiom Meloni. Iako Meloni kao čelnica stranke Braća Italije proklamira pronatalitetnu retoriku, podržava velike obitelji i poziva Talijanke na rađanje što smatra domoljubnom dužnošću (koristi moto fašističkog režima – „Bog, domovina, obitelj“), ona osobno je majka tek jednog djeteta. Međutim, problem slabog nataliteta ne može se riješiti preko noći ni uz najbolju volju jer se radi o vrlo kompliciranom i fenomenu. Talijanska premijerka ga ne može riješiti čak i da ima najbolje ideje.
Dok je bila u oporbi sa svojim stranačkim kolegama za talijanski demografski slom okrivila je skrivene globalističke strukture moći (uključujući Georga Sorosa) i podržala teoriju (zavjere) poznatu pod nazivom „Velika teorija zamjene“. Prema toj teoriji, koju akademski krugovi smatraju neznanstvenom, cilj tajnih centara moći je zamijeniti bijelo i kršćansko stanovništvo Europe nebijelim, većinski muslimanskim narodima Afrike i Azije. Meloni je nastavila s isplatom dječjeg doplatka koji je uvela prethodna vlada 2021. i nešto je povećala mjesečne naknade koje obitelji dobivaju za malu djecu, no njezina desničarska vlada uvela je druge poticaje.
Vlada je smanjila PDV na proizvode za dojenčad i bebe na 5%, ali je kasnije ta mjera od početka 2024. ublažena i PDV je podignut na 10%. Inače, talijanski PDV iznosi 22%. Talijanska vlada je prošle i tekuće godine izdvojila godišnje jednu milijardu eura za razne mjere usmjerene na pružanje podrške majkama, uključujući dodatnu uplatu mirovinskih doprinosa za zaposlene žene koje imaju najmanje dvoje male djece. Međutim, ključni problemi koje bi trebalo riješiti su vrtići i loše plaće roditelja. Vrtići bi trebali biti svima dostupni, a plaće, naravno, daleko bolje. Pomoć Europske unije je više nego dobrodošla. Talijanska vlada je planirala iskoristiti dio od 200 milijardi eura iz fondova EU-a za izgradnju novih vrtića za 260.000 dojenčadi i djece predškolske dobi, ali je Rim poslije smanjio taj cilj na 160.000. Meloni je proklamirala cilj od 500 tisuća rođenih do 2033. Kako god, trebat će učiniti daleko više da bi rezultati bili opipljivi.
Trećina talijanskih tinejdžera svoju budućnost vidi izvan Italije
Opasna budućnost
Ako Italija nastavi gubiti domicilno stanovništvo u skoroj, a pogotovo daljoj budućnosti neće biti ista. Bit će neprepoznatljiva. Po nekim procjenama, do konca 21. stoljeća Italija bi mogla izgubiti polovicu svog stanovništva i spasti na državu od 30 milijuna i to većinom starog stanovništva. Već odavno osjeti se nedostatak radnika u industriji, poljoprivredi i uslužnom sektoru, a nedostatak radne snage samo će rasti kako neće biti kvalificiranih radnika. Međutim, Italija neće ostati prazna jer se nalazi na strateški važnom i povoljnom položaju „mekog trbuha Europe“.
Tijekom posljednjih desetljeća u Italiju su dolazili migranti iz južne i istočne Europe i Afrike. Za očekivati je kako će se ti trendovi ubrzati jer talijanska država bez stranaca neće moći funkcionirati. Pitanje je samo hoće li se oni pristizati u zemlju legalnom ili ilegalnom migracijom. Za Italiju bi bilo bolje da se migracije odvijaju organiziranim i legalnim putem jer se pokazalo kako mnogi ilegalni migranti niti ne žele raditi, nego se žele prikopčati na sustav socijalne skrbi ili baviti kriminalom.
Međutim, veliki broj novih imigranata, predstavljat će nove izazove za Italiju koja će postati melting pot. U pojedinim područjima imigranti bi mogli brojčano nadjačati domicilno stanovništvo što bi moglo donijeti nove političke izazove i ojačati separatističke težnje koje u Italiji nisu novost (Južni Tirol, Veneto, Lombardija, Sardinija, Sicilija). Pitanje je koliko će Italija s npr. 30 ili 40% stranaca više biti Italija u klasičnom smislu riječi. U svakom slučaju, talijanske vlasti morat će uskoro pokrenuti demografsku renesansu ili će uslijediti cijeli tucet novih i vrlo opasnih problema.
Što se to kuha u Sredozemlju: Italija zaplijenila pošiljku velikih kineskih vojnih dronova
