Krešimir Grbić profesor je koji voli i živi more. Voli ga i kad ne radi i kad radi. A radi u zadarskoj Pomorskoj školi pa na posao ide kaićem.
Kad god vrijeme i prognoza to dopuste, Krešimir ulazi u svoj kaić i kreće prema Zadru. Živi u Kalima na otoku Ugljanu, a put preko Zadarskog kanala vodi ga do lučice Foša, ravno ispod prozora njegova radnog mjesta. Do posla mu treba oko pola sata!
Pomorstvo je dio njegove obiteljske tradicije. Rodom je iz Privlake, a prije dolaska u Pomorsku školu osam je godina plovio svjetskim morima.
– Dođem kad god želim i odem kad god želim. S druge strane, to mi predstavlja zadovoljstvo jer sam na taj način blizak s morem. Ljubav prema moru i brodovima gajim od najranijeg djetinjstva. Svi muškarci u mojoj obitelji bili su pomorci, kao i velik dio mještana Privlake, tako da je to bilo sasvim logično – ističe Krešimir za HRT.
U Pomorskoj školi radi četiri godine. Uz rad u učionici posebno ga raduje praktični dio nastave koji se provodi na školskom brodu.
– Evo, ovo su učenici drugog razreda, smjer pomorski nautičar. Drago mi je da svoj entuzijazam i ljubav prema moru i brodovima mogu prenositi na mlade generacije, kaže.
Nekada su i sami učenici ovako stizali na nastavu.
– Učenici Pomorske škole koncem 50-ih i 60-ih godina dolazili su u školu brodom iz Ugljana, Pašmana, čak i iz Iža. Dolazili su i pješice iz zaleđa Zadra, tako da je profesor Krešo nastavljač tradicije – objašnjava profesor Jere Bilan.
No, vratimo se mi na profesora Grbića koji s morem živi stalno.
– Odem kad god mogu u ribolov sa svojim sinom. Idemo na lignje ili parangal, ulovimo malo ribe za sebe. Sve se, kad pogledate, vrti oko mora i brodova. To je jedna zatvorena priča, jedan krug – rekao je.
Morski je to krug života čovjeka zaljubljenog u more!
J.T.
