Ruski predsjednik Vladimir Putin ušao je u novu godinu suočen s bolnim izborom: ograničiti svoju takozvanu specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini ili riskirati ozbiljnu štetu ruskoj ekonomiji. Gotovo preko noći, američki predsjednik Donald Trump dao mu je rješenje. Američko-izraelski napadi na Iran podigli su cijene nafte, jačajući glavni izvor prihoda Kremlja i olakšavajući Putinu održavanje ratnih napora. Nakon što je Izrael ovog vikenda bombardirao iranske naftne objekte, cijene referentne sirove nafte skočile su iznad 100 dolara po barelu, dosegnuvši najvišu razinu od ljeta 2022., kada su tržišta naglo porasla nakon invazije Rusije na Ukrajinu.
Za Rusiju, skok cijena nafte predstavlja gospodarski vjetar u leđa u ključnom trenutku, jer bi troškovi četiri godine rata u Ukrajini mogli dovesti do domaće gospodarske krize. Napad na Iran već sada koristi ruskom gospodarstvu, a posredno i ratu protiv Ukrajine, što Kremlj ostavlja u dobroj poziciji da postane jedan od glavnih dobitnika eskalirajućeg sukoba na Bliskom istoku, piše Politico.
Prije samo nekoliko tjedana, raspoloženje među ruskom ekonomskom elitom bilo je tmurno. Proračunski plan Ministarstva financija za ovu godinu pretpostavljao je osnovnu cijenu od 59 dolara po barelu Urals sirove nafte, glavnog izvoznog brenda zemlje. No u siječnju su prihodi od energije pali na najnižu razinu od 2020. Kako su zapadne sankcije, visoke kamatne stope i nedostatak radne snage opterećivali ekonomiju, napetost između Ministarstva financija i središnje banke oko načina ublažavanja štete postajala je sve vidljivijom.
Rusi trljaju ruke
“Daleko je to bilo od kolapsa,” rekao je Sergey Vakulenko, stariji istraživač u Carnegie Russia Eurasia Center. “Ali vlada se suočavala s teškim odlukama, morala je smanjiti potrošnju, povećati poreze i čak razmotriti smanjenje vojne potrošnje.” Zaustavljanje rata u Ukrajini nikada nije bilo na stolu, dodao je Vakulenko, no postalo je jasno da će i na tom frontu Rusija morati “malo ekonomizirati.”
Onda su Izrael i SAD napali Iran. Dok je Teheran uzvratio i sukob se proširio u regionalni rat, promet kroz Hormuški tjesnac zastao je, podižući cijene nafte. “Odjednom je Moskva dobila ovaj poklon,” rekao je Vladimir Milov, bivši zamjenik ministra energije koji je postao kritičar Kremlja u egzilu. “Imali su svoj životni oslonac.” Danas, rekao je, ruski dužnosnici su “vrlo, vrlo sretni.” Umjesto da prodaje po sniženoj cijeni zbog zapadnih sankcija, ruska nafta sada bi mogla postići premijsku cijenu jer se njezini glavni kupci Indija i Kina bore da si osiguraju opskrbu.
Štoviše, imat će blagoslov Washingtona. Prošlog petka, američko Ministarstvo financija izdalo je 30-dnevnu odgodu koja Indiji omogućuje kupnju ruske nafte kako bi “nafta nastavila teći na globalno tržište.” Dan kasnije, ministar financija Scott Bessent rekao je da SAD može “ukloniti sankcije s druge ruske nafte,” što je oštar zaokret u odnosu na prošlogodišnju politiku kažnjavanja zemalja zbog kupnje ruske energije. Nije iznenađujuće da Kremlj koristi trenutak u svoju maksimalnu korist.
Dugoročna igra
“Rusija je bila i ostaje pouzdan dobavljač i nafte i plina,” rekao je Putinov glasnogovornik Dmitrij Peskov novinarima u petak, dodajući da je potražnja za ruskim energetskim proizvodima porasla. U međuvremenu, savjetnik Kremlja Kirill Dmitriev hvalio se u nizu objava na X-u da “tsunami naftnog šoka tek počinje,” kritizirajući odluku Europe da se odsječe od ruske energije kao “stratešku pogrešku.” U ponedjeljak su pro-Kremljski komentatori dijelili članak iz Wall Street Journal predviđajući da bi cijene nafte mogle skočiti do 215 dolara.
Energetski stručnjaci upozoravaju da je Moskvi prerano da proglasi pobjedu. Hoće li iranska kriza stvarno izliječiti rusku ekonomiju, ovisi izravno o tome koliko dugo traje. Milov smatra da bi znatna pomoć ruskoj ekonomiji bila ako cijene nafte ostanu na trenutnim razinama otprilike godinu dana. “Jedan ili dva mjeseca visokih cijena sigurno bi pomogo, ali ne bi spasilo ekonomiju,” rekao je. Kratki skok cijena samo će “pomoći odgoditi teške odluke,” dodao je Vakulenko. Postoji još jedan razlog zašto će Moskva željeti da rat traje: sa svakim danom borbe, SAD iscrpljuje zalihe oružja na koje Ukrajina računa da bi se branila.
Prema medijskim izvještajima, Rusija je Iranu pružala obavještajne podatke kako bi pomogla u gađanju američkih ratnih brodova i zrakoplova. Ubojstvo iranskog vođe Alija Hameneija u američko-izraelskom zračnom napadu možda je udarilo na rusko obećanje da će braniti saveznike, ali Putin bi na kraju mogao procijeniti da je to cijena koju vrijedi platiti.
