Nakon 0:1 poraza protiv Rijeke u osječkom Gradskom vrtu, trener Vukovara Silvijo Čabraja nije izdržao i izbacio je iz sebe svu frustraciju uzrokovanu dosuđenim kaznenim udarcem protiv njegove momčadi, kojeg je Rijeka realizirala (Fruk) i odnijela plijen iz Slavonije. Čabraja dosad nikad nije reagirao, iako je i kao trener Lokomotive nerijetko bio žrtva loših sudačkih odluka, no sad mu je „prekipjelo” i nije mogao šutke istrpjeti nepravdu.
Bio je posve u pravu, onakav kazneni udarac zacijelo ne bi dosudili ni gorljivi navijači Rijeke, no glavni sudac Igor Pajač i njegov VAR-asistent Ante Čuljak vidjeli su nešto što nitko nije vidio i Pajač je nakon duljeg pregleda snimke pokazao na bijelu točku. Je li Vukovar doista „meta” i je li stvarno predodređen za selidbu u niži rang, pokazat će i sljedeće utakmice, ali činjenica jest da je dosad nerijetko bio zakinut krucijalnim sudačkim odlukama. U svemu tome čudi šutnja vodećih ljudi kluba, osim Čabraje nitko se dosad nije oglasio i podignuo glas, ni predsjednik kluba, ni sportski direktor. Kao da im je svejedno što se događa na travnjaku u teškoj borbi za ostanak…
A u toj utrci za zadržavanjem prvoligaškog statusa, Vukovaru nedostaju zgodici i asistencije kapetana momčadi, Robina Gonzaleza (27). Naime, u šest utakmica u drugom dijelu prvenstva (preskočio je okršaj s Lokomotivom zbog žutih kartona), Gonzalez se nije upisao ni u jednu od spomenutih rubrika koje ponajbolje ocrtavaju učinak i doprinos ofenzivnog igrača svojoj momčadi. Uz jalovog Gonzaleza, Vukovar je u nastavku natjecanja upisao pet bodova, a omaleni je Kolumbijac bio starter u četiri utakmice (Dinamo 1:3, Slaven Belupo 2:2, Osijek 0:2 i Rijeka 0:1), jednom je ušao u završnici dvoboja i bio je na terenu osam minuta (u 3:2 pobjedi protiv Istre), dok je u remiju bez pogodaka protiv Gorice igrao cijelo drugo poluvrijeme.
Jesenas je Gonzalez u 18 odigranih utakmica postigao šest pogodaka i dvaput je asistirao, drugi je strijelac kluba, iza izvrsnog Jakova Puljića, koji s 11 postignutih pogodaka drži drugo mjesto na ljestvici strijelaca SHNL-a, iza Diona Drene Belje (14). Jasno je da Gonzalezov konkretan učinak, kao i kvalitetne igre, nedostaju Vukovaru u nastavku sezone, međutim pogledajmo što govore njegove brojke u ranijim, drugoligaškim sezonama.
Gonzalez je u Vukovar došao u veljači 2020. godine, kad je klub bio u Trećoj ligi. Sezonu potom ušao je u Drugu ligu, u kojoj je igrao tri godine do plasmana u elitno društvo. Prve sezone, 2022./23., Gonzalez je u 32 odigrane utakmice zabio četiri gola i imao je pet asistencija, Vukovar je završio na drugom mjestu. Godinu kasnije (2023./24.), klub je na kraju bio treći u Drugoj ligi, a Gonzalez je odigrao 32 utakmice, postigao je devet pogodaka i jednom je asistirao. Napokon, u sezoni 2024./25., u kojoj je osvojeno prvo mjesto i izboren je prvoligaški status, Gonzalez je u 30 odigranih utakmica u četiri navrata bio strijelac i sedam puta je asistirao za pogotke.
Dakle, nisu te brojke baš tako senzacionalne, stoga je i ovih jesenskih šest prvoligaških golova, uz dvije asistencije, zapravo vrlo dobar učinak nogometaša koji nikad u karijeri do ove sezone nije igrao u najvišem rangu natjecanja. Međutim, „usmenom narodnom predajom” stvorena je fama kako je riječ o izvanserijskom igraču, nakon nekih atraktivnih poteza (a to Gonzalez ima) paušalnim i populističkim (pr)ocjenama njegova je objektivna vrijednost i kvaliteta bila preuveličavana.
Uostalom, da je izvanserijski igrač, sigurno bi već napustio Vukovar, čak i prije ove sezone, netko bi ga „snimio” i kupio. Ljetos se spominjalo zanimanje Osijeka, kijevskog Dynama i Trabzonspora, prema tim glasinama spomenuti su klubovi nudili 600.000 eura na ime odštete, no Vukovar je, kažu te iste glasine, tražio milijun eura. I Gonzalez je ostao u klubu.
Ove su se zime također pojavile informacije o njegovu možebitnom transferu, ali nije bilo konkretnih ponuda. Možda je i to razlog svojevrsne Gonzalezove frustracije, sad je u najboljim igračkim godinama i svjestan je da je pred njim valjda i posljednji vlak da zaradi ozbiljan novac od nogometa. Jer, u Vukovaru ga sigurno ne može zaraditi.
Gonzalez je igrač poteza kojeg momčad mora istrpjeti, teško se uklapa u trenerske taktičke zamisli i sve je dobro dok tu slobodu takav igrač koristi za konkretan učinak. No, kad učinka nema (dobra igra, golovi i asistencije), postavlja se pitanje njegova utjecaja i koristi za momčad. A sad je baš takva situacija, Gonzalez definitivno nije „vukovarski Messi”, iako ga neki tako tretiraju, radeći mu zapravo „medvjeđu uslugu”.
Dakle, na upit što se događa s Gonzalezom, odgovor se, gledajući i njegovu igračku povijest u Vukovaru, nudi sam po sebi – ništa se posebno ne događa, Gonzalez je takav igrač kakav jest i očekivanja su znatno veća od njegove stvarne kvalitete..
