Previranja na globalnom energetskom tržištu uzrokovana ratom na Bliskom istoku su upravo vrsta izvanrednog scenarija za koji se Kina dugo pripremala. Zabrinut da bi sukob u regiji mogao izazvati kaos u gospodarstvu prekidom opskrbe naftom, Peking je naveliko trošio kako bi ograničio uvoz, istovremeno stvarajući velike zalihe i diverzificirajući izvore energije.
Američko-izraelski napad na Iran i iransko zatvaranje Hormuškog tjesnaca ostvarilo je mnoge od tih strahova, posluživši kao dosad najveći test kineskih nastojanja da ojača svoje gospodarstvo. Zasad, Pekingu ide dobro.
Iran je nastojao učinkovito prekinuti isporuke energije kroz Hormuški tjesnac, ključni plovni put koji povezuje proizvođače poput Saudijske Arabije sa zemljama uvoznicama nafte u Aziji i šire. Iako je Kina najveći svjetski uvoznik nafte u smislu ukupnog broja barela, manje je ovisna o Hormuškom tjesnacu za energiju od drugih gospodarstava poput Japana i Južne Koreje, piše The Wall Street Journal.
80% isporuka ide za Aziju
Prema američkoj energetskoj agenciji EIA, oko 20% globalne sirove nafte koja se troši diljem svijeta prevozi se ovim morskim putem. Preko 80% tih isporuka ide u Aziju, prije svega u Kinu, Indiju i Japan. Zatvaranje Hormuškog tjesnaca ne bi samo ugušilo isporuke nafte, već i isporuke zrakoplovnog goriva i ukapljenog prirodnog plina, prema Iran Internationalu. Oko 30% europskog zrakoplovnog goriva i 20% globalnog ukapljenog prirodnog plina prevozi se kroz taj prolaz. Mnoge zemlje – uključujući SAD, države članice EU, Ujedinjeno Kraljevstvo, Japan i Kanadu – imaju strateške rezerve koje im omogućuju da prebrode nekoliko tjedana privremenih prekida.
Zaštita Kine od budućih energetskih šokova bio je prioritet za čelnika Xi Jinpinga. Ključni elementi strategije uključuju povećanje korištenja električnih vozila, uz istovremeno vađenje više sirove nafte unutar kineskih granica. U međuvremenu, produbljivanje energetskog partnerstva s Rusijom pomoglo je smanjiti ovisnost Pekinga o Bliskom istoku.
Kina ima obilne domaće rezerve ugljena za proizvodnju električne energije, kao i opsežan lanac opskrbe za izradu solarnih panela i vjetroturbina.
Kina se također postepeno distancira od dobavljača blisko povezanih sa SAD-om, poput država članica Vijeća za suradnju u Zaljevu (GCC), od kojih su mnoge integrirane u američki sigurnosni i financijski sustav, piše Deutsche Welle.
Iran i dalje šalje milijune barela nafte Kini i nakon početka rata
Iran je nastavio slati velike količine sirove nafte preko Hormuškog tjesnaca u Kinu, čak i dok je rat između SAD-a, Izraela i Irana ugrozio širu opskrbu kroz taj ključni plovni put. Iran je poslao najmanje 11,7 milijuna barela sirove nafte kroz Hormuški tjesnac od početka rata 28. veljače, a sve su bile usmjerene prema Kini, rekao je jučer za CNBC Samir Madani, suosnivač TankerTrackersa.
Tvrtka prati kretanje plovila satelitskim snimkama, što joj omogućuje snimanje plovila koja bi inače ostala neotkrivena ako su im sustavi za praćenje (transponderi) isključeni. Mnoga plovila su “ugašena” nakon što je Teheran zaprijetio napadom na svako plovilo koje pokuša proći plovnim putem. Većina statistika koje ukazuju na gotovo potpunu obustavu prolaska brodova kroz tjesnac se bazira na prikupljanju podataka o brodovima koji imaju uključen transponder i stoga takve statistike ne nude potpunu sliku. Pružatelj obavještajnih podataka o brodarstvu Kpler nudi drugu procjenu: da je oko 12 milijuna barela sirove nafte prošlo kroz tjesnac od početka rata. „S obzirom na to da je Kina posljednjih godina bila glavni kupac iranske sirove nafte, značajan udio tih barela mogao bi u konačnici otići tamo“, rekao je Nhway Khin Soe, analitičar sirove nafte u Kpleru, dodajući da je potvrđivanje i otkrivanje konačnog odredišta za te brodove postalo sve teže.
No, pitanje je koliko će SAD dopuštati da Iran napade brodove čiji prijevoz Teheranu nije u interesu, a dopušta prolaz brodovima za koje Iran želi da prolaze. SAD teško može zaustaviti povremene asimetrične napade iz Irana na brodove u uskom tjesnacu. S druge strane, teško je zamisliti da će američka mornarica gađati komercijalne brodove koji iz Irana idu za Kinu. No, ono što američka mornarica može, u jednom trenu, je počet blokirati ili zapljenjivati iranske brodove, slično kako je to činila s Venezuelom. Trump je, znakovito, rekao da je američki trud da tjesnac ostavi otvorenim zapravo “poklon Kini”.
Goleme kineske zalihe
Istodobno, Kina je akumulirala ogromne zalihe nafte, vjerojatno ukupno više od 1,2 milijarde barela, što je dovoljno za pokrivanje uvoza za oko 100 dana ili više. Kao znak kontinuiranog gomilanja zaliha od strane Pekinga uoči rata s Iranom, carinski podaci objavljeni u utorak pokazali su da je kineski uvoz sirove nafte porastao za gotovo 16% u prva dva mjeseca 2026. u usporedbi s godinom ranije.
To ne znači da je Peking zadovoljan poremećajima u opskrbi. Što dulje traje sukob i što su isporuke kroz Hormuški tjesnac poremećene, to su veći troškovi za zemlju čije je gospodarstvo već usporeno u odnosu na desetljeća golemog rasta. Kratkoročno gledano, kineske industrijske i kemijske tvrtke mogle bi se suočiti s nedostatkom ukapljenog prirodnog plina.
Zatvaranje Hormuza šteti jako i samom Iranu
“Oko 70 posto iranske trgovine koja nije vezana za naftu prolazi kroz luke koje ovise o pristupu preko Hormuškog tjesnaca”, kaže ekonomski analitičar Dalga Khatinoglu iz Iran Internationala. Dugoročna blokada tjesnaca (ako uključuje i brodove iranskog interesa) naštetila bi samom Iranu. “Ne čini se racionalnim da Iran zatvori Hormuški tjesnac, jer uvoze ključnu robu poput ključne hrane, ali i većina njihovog izvoza ide u Kinu i Indiju, pa bi se to okrenulo protiv zemlje” , rekla je za Bloomberg TV energetska stručnjakinja Sara Vakhshouri iz SVB Energy Internationala.
Kina kao ‘pojas za spašavanje’
Zapadne sankcije imaju “rupe” i nude Iranu skrivenu priliku za nastavak trgovine, jer se ne nameću kazne velikim državama koje se ne pridržavaju ograničenja. To je dovelo do toga da Iran šalje preko 80% svog izvoza u Kinu, prema platformi za podatke i analitiku Kpler. Danas je Kina najveći kupac iranske, venezuelanske i ruske nafte. Zapadne sankcije protiv sve tri zemlje prisilile su ih da prodaju svoju naftu po sniženoj cijeni. Dok Kina ima koristi od tih sniženja, Iran se mora nositi s nižim prihodima od izvoza.
“Trenutno je Kina nezamjenjiva žila kucavica za iranski izvoz nafte jer kupuje većinu sankcionirane sirove nafte”, kaže Nikolaj Kožanov sa Sveučilišta u Kataru za Deutsche Welle.
Loša procjena: Bijela kuća nije vjerovala da će Iran pokrenuti ekonomski rat blokadom Hormuza
