Kažu da se prava važnost nekoga ili nečega za jedan kolektiv osjeti i otkrije tek kada grupi nije na raspolaganju. A Iker Almena (21) Hajduku nije na raspolaganju već dva i pol mjeseca. Ozlijedio se još krajem siječnja protiv Istre 1961. Stradao mu je gležanj, očito vrlo teško. Jer, evo, propustio je već sedam utakmica. Sedam utakmica tijekom kojih su Bijeli ispali iz utrke za naslov prvaka, a i iz Kupa.
Dakle, sezonu će sigurno završiti bez trofeja. Više se puta u tom razdoblju trener Garcia nevoljko referirao na Almenino stanje, posljednji put kazavši kako mu “nije drago što Almenu toliko nema”. Naravno da mu nije drago kada trener Bijelih Španjolca smatra nositeljem igre svoje momčadi. A postalo je jasno i zašto. Jednostavno, Hajduk s Almenom i bez njega nije ista momčad, nije toliko motorična, opasna i ubojita. Na njegovu je mjestu zaigrao Roko Brajković, koji je, usput rečeno, u posljednje vrijeme najraspoloženiji hajdukovac, ali on profilno ne odgovara kao zamjena za Španjolca.
I, kako to obično biva, tek je sad izašlo na vidjelo koliko Almena znači Hajduku. Odmah ćemo reći, baš kao što je to u slučaju Ante Rebića, da se njegov utjecaj na igru ne mjeri kroz golove ni asistencije. Netko može baciti oko na statistiku u kojoj piše da Almena u 16 nastupa za Hajduk ima po dva gola i asistencije. Nije to ništa spektakularno, zar ne?
Ali, postoji tu i druga strana medalje. Ona u kojoj malo tko u Garcíjinu kadru, pa vjerojatno i nitko osim Rebića, može tako kombinirati, tako mijenjati pozicije i dovoditi sebe u komforne situacije na terenu. Ne smije se zaboraviti ni da je Hajduk uhvatio zamah tek kad je Garcia otkrio napadačku trojku sastavljenu od Rebića, Šege i Almene. Tada je sve krenulo na bolje za Splićane. I to nije slučajno. Kao što nije slučajno da se ovakav tip posrtaja dogodio baš dok Almene nije bilo. Svi su kontinuirano ponavljali kako igra Hajduka bez Španjolca nije ista, ali njegova je važnost zapravo isplivala na površinu tek nakon što se sezona Bijelih pozdravila s ambicijama.
Ne može, naravno, nitko sa sigurnošću tvrditi da bi Hajduk nešto bolje prošao s Almenom na raspolaganju, niti se sada isplati o tome govoriti, ali jedno se ispostavilo. Gonzalo Garcia definitivno je bio u pravu kada je Almenu nazvao nositeljem ovog Hajduka.
A pitanje koje sve zanima jest kada će se Španjolac vratiti u pogon. Kuloarski se bruji da bi se to moglo dogoditi vrlo skoro, ali kažu s Poljuda da će se njegovo pravo stanje utvrditi tek kada započnu ozbiljne pripreme za Lokomotivu, a to će uslijediti od sredine prema kraju tjedna. Posljednje informacije o njegovoj aktivnosti kažu da je pokušao raditi s loptom te da je trčao krugove oko terena. Jednom je to već pokušao, pa mu je gležanj nanovo otekao i vratio ga na terapije. Sada su, pak, položene sve nade da se to neće ponovno dogoditi. Možda će netko pomisliti da Almena Hajduku u ovom trenutku treba manje no što je to bio slučaj prije nekoliko dana, ali valja sezonu izgurati do kraja; bilo bi za Hajduk pogubno da sada do kraja opusti. Hajduk bi doista do kraja sezone morao zadržati to drugo mjesto, a to će mu zasigurno puno lakše poći za rukom uz svog ponajboljeg igrača.
Drugo je pitanje koliko će Almeni trebati vremena da uhvati pravu formu s obzirom na to da je pauza duga, sada već i preduga. Do kraja sezone ostalo je još 11 utakmica u kojima će, valjda, i Španjolac participirati, da Poljud još malo može uživati u njegovim bravurama. Tko zna, možda Almena bude u kadru već za nedjeljnu utakmicu protiv Lokomotive. To bi već bio izniman znak da se agonija s njegovom ozljedom bliži kraju.
