Pratili smo ga dvije godine. On će biti veliko iznenađenje, izgovorio je Hasan Salihamidžić u jeku pandemije prije nepunih šest godina, nakon što je u Bavarsku sletjela prinova iz Lisabona. Iako je popularni “Braco”, zapravo, u to vrijeme bio sportski direktor i operativac zadužen za potpisivanje igrača, na ovom je pojačanju, pak, inzistirao – Hansi Flick.
– Uživam u radu s njim. Odličan je nogometaš, otvorenog je uma i spreman je učiti. Ima svoj identitet, uzbudljiv je igrač – poručio je aktualni trener Barcelone o tada najnovijem talentu u Münchenu, koji je u svlačionici sjedio pored Thomasa Müllera.
Priča je, doduše, zaključena na početku ljeta 2021. Flick je tada završio epizodu na Bayernovoj klupi, začinjenu čak sa sedam trofeja, među kojima je i osvojena Liga prvaka, a tada je Allianz Arenu napustio i njegov miljenik iz uvodnih rečenica – Tiago Dantas.
Portugalac je danas stanovnik Rijeke. Hrvatsku adresu nosi od pretprošlog ljeta, kada je klasu prezentirao u osječkom dresu, nakon čega je preselio na Rujevicu, gdje igra najbolji nogomet u karijeri. Da mu kvarnersko sunce godi, jasno ilustrira i pogled na njegovu statistiku iz tekuće sezone, koju je ukrasio s osam pogodaka i devet asistencija.
Dan uoči domaće bitke sa Strasbourgom za četvrtfinale Konferencijske lige, koja će se igrati u četvrtak od 18.45 sati, 25-godišnji vezni igrač za Sportske novosti otkrio je brojne detalje iz svoje karijere, a na standardno pitanje u uvodu je odgovorio na tečnom hrvatskom jeziku:
– Kako sam? Odlično, odlično – smije se riječki “motor”.
Dakle, slobodno možemo i nastaviti na hrvatskom? Pokušali smo ga uhvatiti na krivoj nozi.
– A ne, ne. Ništa od toga. Razumijem nogometni jezik na terenu, ali ne mogu voditi razgovor na hrvatskom, znam samo malo riječi.
Pretpostavljamo da su među njima i par onih koje nisu baš za novine…
– Neke znam…
U Hrvatskoj ste više od godinu i pol dana, koja je najbolja odlika naše države?
– Ljudi. Svi su jako pristojni, dobri, prijateljski nastrojeni. Osjećam se kao kod kuće, osjećam poveznicu sa svojim gradom. Ljudi su otvoreni, cijene me i naviknuo sam se već na sve.
Sada vam je onda možda i već normalno beskonačno sjediti na kavi?
– A to ne. Ne pijem kavu, ha, ha.
A jeste li barem okusili čari riječkog karnevala prošlog mjeseca?
– To da. Bio sam u centru grada s djevojkom i sinom, ugodno sam se iznenadio. Sve je bilo lijepo, a ljudi su nam i prilazili, razgovarali s nama, pozdravljali nas, pitali su nas za dojmove.
Jeste li se i maskirali?
– Ja nisam, ali sin je bio u kostimu koale. Još je beba.
Usput i čestitamo na rođenju sina Lourença, koji je na svijet stigao u listopadu. Vjerojatno je i to jedan od dodatnih motiva u vašoj karijeri…
– Hvala vam, nema ljepšeg osjećaja od toga. Zvuči kao klišej, ali to se ne može objasniti. Kada vidim kako se smije ujutro, moj dan je već dobar.
Tematsku loptu ćemo, ipak, prebaciti na nogometne terene. Jeste li ikada igrali luđu utakmicu od one protiv Hajduka u Kupu?
– Nikada. Bio sam vrlo emotivan kada je sve završilo, rijetko kada sam se tako osjećao u svojoj karijeri. Neću nikada zaboraviti ovu utakmicu, sto posto.
Iako ste ljetos odabrali Rijeku nakon Osijeka, čuli smo da ste imali i drugih, izdašnijih i većih ponuda, ali ste izabrali ostanak u Hrvatskoj. Čime vas je Rijeka osvojila?
– Da, bilo je ponuda, ali ne bih htio ići u detalje oko toga. Rijeka je bila dobar korak u mojoj karijeri, sve mi se ovdje sviđa i uživam. Vjerujem da i ljudi uživaju u mojoj igri, vidi se da sam sretan i sve je u klubu sređeno. To mi sve daje samopouzdanje i dobro se osjećam, onda se to vidi na terenu.
Jeste li spremni iznenaditi Strasbourg?
– Bit će teška utakmica, ostalo ne možemo predviđati. Vjerujemo u sebe, znamo da protiv takve momčadi moramo imati problema tijekom utakmice, ali sigurno će ih i oni imati. Borit ćemo se do kraja, u utakmicu idemo s maksimalnim samopouzdanjem i vjerom da možemo proći dalje, moramo vjerovati u prolaz.
Víctor Sánchez transformirao je Rijeku u momčad s onim pravim, europskim štihom i mentalitetom, zar ne?
– Tako je. Otkako je stigao, donio je novi stil nogometa i svi smo kao jedno, u svakoj utakmici. Radi odličan posao i navijači to prepoznaju.
S obzirom na to da ste susjedi na zemljopisnoj karti, razgovarate li s trenerom na engleskom jeziku ili se sporazumijevate drugačije? Portugalski i španjolski nisu toliko različiti.
– Kada nas je više, onda razgovaramo na engleskom, da svi razumiju, ali ako smo sami, onda na španjolskom.
Koja je tajna vašeg novog “booma” u ovoj sezoni? Slažete li se da je ovo vaša najbolja sezona u karijeri?
– Da, mogu tako reći. Nema tajne. Dodao sam nove stvari u svoju igru, a jedna od njih je ta da više dolazim u kazneni prostor, da mogu više zabijati i asistirati. Mislim da to dobro radim. Tajni nema, samo rad.
Što pamtite iz suradnje s Hansijem Flickom? Biranim je riječima govorio o vama.
– Ostao mi je u jako dobrom sjećanju. Odličan je trener i sjajan čovjek. Svi su ga voljeli i radi čudesan posao u Barceloni, vidite i sami rezultate.
Jeste li i dalje u kontaktu?
– Šaljemo si poruke za rođendane, tada obično razmjenjujemo poruke.
Je li istina da je upravo on inzistirao na vašem dolasku u Bayern?
– Istina, on me htio dovesti. Nikada neću zaboraviti tih deset mjeseci s njim. Uvijek ću mu biti zahvalan za takvu priliku.
S obzirom na to da ste u isto vrijeme napustili klub, je li postojala opcija da ćete i vi produžiti suradnju s Bayernom da je on ostao na klupi?
– Da, taj scenarij bio je otvoren.
U mladosti ste igrali i u Benfici, nakon toga bili ste na posudbi u Bayernu, a žalite li možda za takvim prilikama u dva bivša europska prvaka?
– Nogomet vas stavlja na mjesto na kojem zaslužujete biti u tom trenutku. Sve ostalo morate zaslužiti i raditi za to. Takav je život, ne mogu žaliti, život ide dalje. Jako sam sretan danas.
Dok ste bili tinejdžer, engleski mediji raspisali su se o vama i interesu Pepa Guardiole, odnosno Manchester Cityja. Znate li što o tome?
– Bilo je glasina, ali ne znam ništa o tome. Ništa konkretno.
Prije manje od tri godine u portugalskoj reprezentaciji do 21 godine nosili ste i kapetansku traku oko ruke, a svlačionicu ste dijelili sa skupocjenim zvijezdama poput Vitinhe, Joãa Nevesa, Pedra Neta, Francisca Conceiçãoa…
– Bio sam ponosan na to, a imali smo nevjerojatnu momčad i izvrsnog izbornika, Ruija Jorgea.
Tko je onda najveći igrač s kojim ste igrali? U konkurenciji su imena iz Bayerna, Benfice, Portugala…
– Moramo spomenuti imena iz Bayerna: Lewandowski, Müller, Kimmich. I u PAOK-u sam imao vrhunske suigrače, poput Taisona i Konstanteliasa. Vitinha i João Neves su sjajni također.
Na koga ste se ugledali u mladosti na vašoj poziciji?
– Xavija. Kada se umirovio, onda sam gledao Thiaga Alcântaru, Kroosa…
A Luka Modrić?
– Nevjerojatan igrač. Legenda ove igre. Vi Hrvati morate biti ponosni što ga imate. Igrao je u hrvatskoj ligi kao klinac, a danas još igra u Milanu. Čudesno.
I vama i njemu se, pak, u mladosti isticala visina, ali to ste pretvorili u svoju prednost. Kako?
– Kada odrastate s tom prednošću, tako ću je nazvati, onda morate dobro razumjeti igru, biti uvijek na pravoj poziciji, razmišljati brzo i pametno. Na tome sam radio otkako sam bio mlađi, tako ću nastaviti do kraja karijere jer tijelo ne možete promijeniti.
Okrenimo se nakratko Svjetskom prvenstvu. Tko će bolje proći: Portugal ili Hrvatska?
– Ako mogu biti iskren, onda ću reći Portugal, ha, ha. Imamo nevjerojatnu momčad, možemo ići do kraja. I Hrvatska je dobra, možda nije među favoritima, ali može otići daleko.
Onda ćemo stisnuti ruku za finale između Hrvatske i Portugala?
– Može. To bi bilo lijepo.
Zaključno, planirate li ostati u Rijeci i iduće sezone?
– Htio bih to. Osjećam se dobro ovdje, sretan sam i ne bih imao ništa protiv – zaključio je Tiago Dantas.
