Jedna od najvećih utakmica u povijesti Rijeke odigrana je 24. listopada 1984. godine. Pod stijenama Kantride, pred 22.000 gledatelja, sjajni su Riječani tada svladali madridski Real 3:1 (2:0) u prvoj utakmici 16-ine finala Kupa UEFA-e. Strijelci za našu momčad bili su Adriano Fegic (30. i 58. minuta) i Danko Matrljan (40.), dok je jedini pogodak za favorizirane Španjolce postigao Isidro devet minuta prije kraja dvoboja.
Međutim, na uzvratu u Madridu Rijeka nije izdržala, Real je imao strahoviti sudački „poguranac”, Belgijac Roger Schoeters isključio je čak trojicu nogometaša Rijeke – Nikicu Milenkovića (37. minuta), Damira Desnicu (74.) i Borisa Tičića (88.). Milenković i Desnica bili su isključeni zbog drugoga žutog kartona…
Pogotke za Real na Bernabéuu, pred 55.000 gledatelja, postigli su Juanito (67., 11m), Santillana (79.) i Valdano (82.), dodajmo i da je Juanito zabio nakon još kako kontroverznog kaznenog udarca. A znakovito je da nakon te utakmice belgijski sudac više nikad nije sudio međunarodne utakmice…
Za Rijeku su na te dvije utakmice igrali Mauro Ravnić, Nebojša Malbaša, Boris Tičić, Srećko Juričić, Miloš Hrstić, Borče Sredojević, Nenad Gračan, Adriano Fegic, Dragan Stevanović, Danko Matrljan, Damir Desnica, Davor Radmanović, Nikica Milenković i Zoran Šestan, trener je bio Josip Skoblar. A Realov su dres nosili Miguel Angel, Camacho, Chendo, Stielike, Juanito, Michel, Santillana, Lozano, Butragueno, Valdano, na trenerskoj je klupi bio Amancio…
– Utakmice protiv Reala bile su među najvećima u mojoj karijeri – prisjeća se tadašnji desni branič Rijeke, Nikica Milenković (66). Na prvoj utakmici u 63. minuti zamijenio je Malbašu, na uzvratu u Madridu bio je starter. Milenković nastavlja:
– Real je bio veliki favorit, ali mi smo imali izvrsnu momčad, a trener Skoblar udahnuo nam je samopouzdanje i uvjerio nas je da možemo ravnopravno igrati s Madriđanima. Rekao nam je Skoblar: „Možda su oni na papiru deset–dvadeset puta skuplji i vrijedniji od vas, ali neka to dokažu na terenu, na našoj Kantridi!” I jedva smo dočekali početak, odigrali smo čudesnu utakmicu, „razbili” smo Real i pobijedili 3:1. Briljirao je Fegic, zabio je dva gola i odlično igrao, bio je nezaustavljiv. Ma, cijela je momčad odigrala sjajno, svi smo bili tehnički jaki i baš smo ih bili nadigrali. Bila je to senzacionalna pobjeda, na toj smo utakmici mi izgledali kao Real Madrid!
Međutim, u Madridu niste uspjeli sačuvati prednost…
– Svašta se događalo i prije utakmice, Real je napravio sve da prođe dalje. Primjerice, bili smo u hotelu udaljenom otprilike kilometar od stadiona i rekli su nam da do Bernabeua imamo otprilike desetak minuta. Međutim, zatvorili su La Castellanu i probijali smo se autobusom kroz strašnu gužvu više od sat vremena, metar po metar, i došli smo na stadion u posljednji trenutak! Nismo imali vremena za normalnu pripremu utakmice, jedva smo se zagrijali kako treba…
Španjolski su nas mediji dočekali s dosta respekta, pisali su da dolazi „sordomudo” i da Real mora biti oprezan. „Sordomudo” na španjolskom znači gluhonijem, aludirali su, dakle, na naše izvrsno krilo Damira Desnicu, koji je i u Madridu izludio Chenda. „Muto” (Desničin nadimak, op. a.) krene lijevo, a Chendo ode desno, pa onda obrnuto… A s tribina se čulo „ole”, ha, ha… Igrao sam desnog beka, čuvao sam Valdana, a na toj je strani u njihovoj obrani bio Camacho.
Bili ste isključeni, zbog dva žuta kartona, već u 37. minuti. Zašto?
– Prvi sam žuti karton opravdano dobio već u 2. minuti, ali drugi je bio izmišljen. Belgijski sudac očito je znao što radi, nije nam dosudio ni kazneni udarac u prvom poluvremenu nakon prekršaja na Desnici. No, držali smo se do 67. minute, a onda je bio dosuđen kontroverzni kazneni udarac za domaćina i Juanito je zabio za 1:0. Potom je bio isključen i Desnica zbog drugog žutog kartona…
Je li točna legendarna priča da je Desnica taj drugi žuti karton dobio zbog – prigovora!?
– Ne, to nije točno. Zaradio je drugi žuti karton jer je, nakon prekršaja, pogurnuo loptu nogom pola metra od mjesta na kojem je bio prekršaj. I belgijski je sudac to jedva dočekao i isključio je našeg najopasnijeg igrača, Desnica je u ono vrijeme bio tako dobar da je mogao bez problema igrati u Realu! Potom smo primili drugi pogodak, uskoro i treći i bili smo eliminirani, a i Tičić je još zaradio crveni karton. Uglavnom, sve je bilo protiv nas, sve je bilo učinjeno kako bismo ispali. U nekim stvarima Rijeka ipak nije mogla pratiti Real…
U četvrtak Rijeka igra još jednu veliku utakmicu, jednu od najvećih u svojoj povijesti. Što može Rijeka protiv Strasbourga?
– Svi govore da je Strasbourg favorit, ali ja to ne priznajem, niti vjerujem u to! U redu, francuska je momčad tehnički potkovana, igra brz nogomet, ima na papiru skuplje igrače, ali na travnjaku ne igra novac! Rijeka ima također dobre igrače i mora vjerovati u sebe, mora vjerovati da može proći dalje. Baš kao što je moja generacija vjerovala protiv Reala. Naši dečki moraju biti puni samopouzdanja, moraju biti svjesni da praktički nemaju što izgubiti u ovim utakmicama sa Strasbourgom, a mogu mnogo, mnogo dobiti.
Vjerujete, dakle, da Rijeka može dohvatiti četvrtfinale?
– Naravno! Optimist sam, jer se ova riječka momčad može „pofajtati” sa svakim, može baš svakome napraviti dosta problema. Odlični Fruk samo je „šlag” na dobroj riječkoj „torti”, tu je niz dobrih igrača koji djeluju kao prava momčad i nikome nije lako s Rijekom, pa tako neće biti ni Strasbourgu. Nek‘ samo govore da su Francuzi papirnati favoriti, ali kad utakmica počne, sve se to može u trenutku promijeniti. Nadam se da će tako i biti, vjerujem u Rijeku – kaže Milenković.
