Hrvatski jezik jedan je od temeljnih elemenata nacionalnog identiteta Hrvata. Pripada južnoslavenskoj skupini slavenskih jezika, a standardni jezik razvijao se stoljećima kroz književnost, kulturu i političku povijest hrvatskog naroda. Danas je hrvatski službeni jezik Republike Hrvatske i jedan od službenih jezika Europske unije. Iako je lingvistički blizak drugim jezicima na prostoru jugoistočne Europe, hrvatski ima vlastitu standardizaciju, pravopis, leksik i dugu tradiciju samostalne jezične norme.
Zbog velikih migracija tijekom 20. stoljeća, ali i nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, hrvatski jezik prisutan je i izvan granica matične države poput BiH gdje su Hrvati jedan od tri ustavotvorna naroda dražve. Posebno snažna hrvatska zajednica živi u Austriji, gdje Hrvati čine jednu od najvidljivijih zajednica iz jugoistočne Europe.
Procjenjuje se da u toj zemlji danas živi nekoliko stotina tisuća ljudi hrvatskog podrijetla, dok poseban povijesni identitet imaju gradišćanski Hrvati, autohtona manjina koja ondje živi već više od pet stoljeća. Samo njih danas ima oko 50 tisuća, a uz njih u Austriji živi i brojno novije hrvatsko iseljeništvo.
Nema više takozvanog BKS-a
Upravo u tom kontekstu važna je najnovija odluka austrijskih vlasti vezana uz obrazovni sustav. Austrijsko ministarstvo obrazovanja omogućit će nastavu na hrvatskom jeziku u austrijskim školama, umjesto dosadašnjeg modela takozvanog BKS-a (Bosnian, Kroatischen, Serb), odnosno zajedničke nastave za bosanski, hrvatski i srpski jezik. Austrijska ministrica za Europu i međunarodne poslove Beate Meinl-Reisinger to je najavila u Zagrebu na zajedničkoj konferenciji za medije s hrvatskim ministrom vanjskih i europskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom.
Kako je objasnila, austrijsko ministarstvo obrazovanja povući će preporuku iz 1996. godine koja je predviđala nerazdvajanje učenika prema etničkoj pripadnosti u nastavi materinskog jezika. Ta je preporuka, ponavljana i tijekom 2000-ih, u praksi dovela do modela u kojem su se bosanski, hrvatski i srpski podučavali u zajedničkom okviru.
“Razgovarali smo s ministarstvom obrazovanja, koje će povući preporuku poslanu krajem 90-ih i ponovljenu 2000-ih te će se naglasiti autonomija škola, kojima će se omogućiti nastava na hrvatskom jeziku“, najavila je Meinl-Reisinger.
Pitanje statusa hrvatskog jezika u austrijskom školskom sustavu aktualizirano je već ranije. Početkom 2024. godine hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova objavilo je da će austrijska pokrajina Štajerska od akademske godine 2024./25. uvesti hrvatski jezik kao samostalan predmet materinskoga jezika u redovni školski sustav.
U MVEP-u su tada taj potez nazvali važnim korakom prema rješavanju pitanja statusa hrvatskog jezika u Austriji, upozorivši da na saveznoj razini još uvijek postoji, kako su naveli, znanstveno neutemeljena preporuka iz 1996. o zajedničkoj nastavi za bosanski, hrvatski i srpski jezik bez razdvajanja prema etničkim pripadnostima.
Hrvatski ministar Gordan Grlić Radman najavu austrijske ministrice nazvao je “sjajnom viješću”, naglasivši pritom važnost hrvatske zajednice u Austriji za odnose dviju država.
“Hrvati u Austriji zajedno s Austrijancima u Hrvatskoj čine jedinstven most za jačanje naših ukupnih veza. Posebnu ulogu u našim odnosima ima hrvatska manjina u Austriji koja danas broji 50 tisuća gradišćanskih Hrvata i mnogobrojno hrvatsko useljeništvo”, rekao je Grlić Radman.
Dodao je kako je za hrvatsku zajednicu posebno važno da se hrvatski jezik u austrijskom obrazovnom sustavu podučava kao zaseban i službeni jezik države članice Europske unije, a ne u sklopu, kako je rekao, “umjetnih tvorevina poput BKS-a“.
