Mreže civilnih skloništa diljem Europe su zanemarene. Inspekcije nakon napada dronom u blizini britanske baze na Cipru otkrile su da su mnoga skloništa neupotrebljiva, što je ponovno potaknulo raspravu o civilnoj zaštiti i ograničenoj ulozi Europske unije.
Nakon što je u ožujku dron, za koji se sumnja da je iranske proizvodnje, pogodio zračnu bazu RAF Akrotiri na Cipru, izvanredne inspekcije otkrile su da je oko 200 od 2500 registriranih civilnih skloništa na otoku neupotrebljivo. Inspektori su otkrili blokirane garaže, podrumske prostore koji se koriste kao skladišta, skloništa napunjena otpadom te neke lokacije navedene u aplikaciji SafeCY koje uopće nije bilo moguće pronaći.
Specijalizirani timovi, uključujući građevinske inženjere iz Ministarstva unutarnjih poslova i osoblje iz raznih agencija, mobilizirani su kako bi ubrzali provjere. Intenzivne provjere započele su 1. ožujka, nakon čega su dva dana kasnije uslijedile upute za čišćenje skloništa. Cipar naglašava problem koji pogađa cijeli kontinent: mreže civilnih skloništa stvorene tijekom Hladnog rata su propale, a EU nema izravne ovlasti da riješi taj pad, piše Euronews.
Što EU može, a što ne može
EU ima vrlo ograničene izravne ovlasti. Prema članku 196. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, odgovornost za civilnu zaštitu leži na svakoj državi pojedinačno. EU može samo pomagati ili koordinirati. Ona ne može prisiliti na izgradnju skloništa, financirati bunkere niti postavljati tehničke zahtjeve. Načelo supsidijarnosti ostavlja Bruxellesu vrlo malo ovlasti po tom pitanju, osim ako sve članice ne pristanu na izmjenu ugovora.
Ono što EU kontrolira jest kapacitet za odgovor na hitne situacije. Mehanizam Unije za civilnu zaštitu (UCPM), koji djeluje putem Centra za koordinaciju odgovora na hitne situacije, omogućuje državama članicama da zatraže pomoć kada su nacionalni kapaciteti preopterećeni. Rezerva rescEU, zaliha privremenih skloništa, može se mobilizirati kao odgovor na krizu. Međutim, rescEU skloništa su modularne jedinice, šatori i montažni kampovi. To je infrastruktura za zbrinjavanje raseljenih osoba, a ne civilni obrambeni bunkeri otporni na eksplozije.
Što nudi rescEU i koliko to košta
EU je za razdoblje 2021.–2027. izdvojila više od 196 milijuna eura za rezerve skloništa rescEU u šest država članica. Švedska drži najveću rezervu: zalihe financirane sredstvima EU u vrijednosti od 40,4 milijuna eura, sposobne smjestiti 36.000 ljudi, uključujući jedinice prilagođene zimi s toaletima i tuševima, smještene u Vålbergu i Kristinehamnu, a kojima upravlja Švedska agencija za civilne nepredviđene situacije. Poljska gradi šest montažnih “kontejnerskih gradova”, od kojih se svaki može sastaviti u 10 do 14 dana, po cijeni od 35,5 milijuna eura. Hrvatska, Slovenija, Španjolska i Rumunjska drže dodatne zalihe.
Svaka država članica EU-a, uključujući Cipar, može zatražiti ove rezerve putem UCPM-a, pri čemu EU pokriva do 100% troškova prijevoza i logistike. Ipak, ove su rezerve namijenjene scenarijima raseljavanja kao što su poplave, potresi ili kretanje stanovništva zbog sukoba, a ne za zaštitu civila na licu mjesta tijekom napada.
Cipar bi se mogao prijaviti za domaćinstvo vlastite rescEU rezerve, po uzoru na Švedsku, koristeći sredstva EU umjesto nacionalnih resursa. Do danas takav zahtjev nije podnesen.
Pouke iz Ukrajine
Najznačajniji test kapaciteta EU-a za hitna skloništa uslijedio je nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. Putem UCPM-a, EU je isporučila više od 140.000 tona pomoći u ukupnoj vrijednosti od 796 milijuna eura. Pomoć specifično namijenjena smještaju iznosila je 62,3 milijuna eura, uključujući više od 3000 montažnih stambenih jedinica za 30.000 ljudi, 16.000 kreveta te milijune deka i šatora. Zalihe su prolazile kroz logistička čvorišta u Poljskoj i Rumunjskoj prije nego što su stigle do crte bojišnice, uključujući Harkiv, Donjeck i Zaporižju, koji su primili oko 50-60% artikala za smještaj.
Operacija je potvrdila da EU može mobilizirati resurse brzo i u velikom opsegu, ali je također potvrdila i njezina ograničenja. Ukrajinske utvrđene stanice podzemne željeznice i skloništa od bombi bili su nacionalno izgrađeni i financirani; EU je pružila pomoć za raseljene osobe, a ne zaštitu za one koji su ostali na licu mjesta.
Veliki jaz u pokrivenosti civilnim skloništima
Jaz između država članica EU-a u pogledu pokrivenosti civilnim skloništima je velik. Finska upravlja s 50.500 skloništa koja pokrivaju 85% njezinih 5,5 milijuna stanovnika, a održavaju se u okviru doktrine totalne obrane s podrumima i javnim zgradama s dvostrukom namjenom integriranim u mrežu. Nordijske i baltičke države su uglavnom dobro pripremljene, pri čemu Estonija i Latvija grade kapacitete skloništa unutar škola i bolnica.
Njemačka ima manje od 600 funkcionalnih bunkera, koji pokrivaju oko 0,5% njezina stanovništva. Savezna vlada najavila je planove za ulaganje do 30 milijardi eura kako bi se do 2030. stvorio kapacitet za milijun ljudi, program koji je još u ranoj fazi natječaja. Nizozemska gotovo da nema funkcionalnih kapaciteta za skloništa nakon desetljeća razgradnje, a nije najavljen nikakav veći program obnove. Francuska, Italija i Španjolska također imaju minimalnu pokrivenost, a planiranje hitnih situacija usmjereno je prvenstveno na prirodne katastrofe, a ne na vojne prijetnje.
Cipar je svoj program skloništa započeo 1999. prenamjenom postojećih podzemnih prostora umjesto izgradnje novih. Vlada sada izrađuje zakonodavstvo kojim bi se zahtijevalo da podzemni prostori u novim stambenim zgradama služe kao skloništa, nudeći poticaje privatnim investitorima u vidu dopuštene izgrađenosti.
Kakav utjecaj ima Bruxelles
Bez izmjene ugovora, obvezni standardi za skloništa na razini cijele EU nisu mogući. No, EU zadržava blaže političke instrumente. Fond za prevenciju i spremnost UCPM-a vrijedan 1,26 milijardi eura podupire nacionalne procjene rizika, revizije skloništa i prekogranične vježbe. Mehanizmi uzajamne provjere mogli bi pomoći u proširenju finskog modela na druge države. Nakon krize, kohezijska sredstva mogu se koristiti za nadogradnju skloništa prema Klauzuli solidarnosti EU-a.
EU nije pokrenula nikakve posebne programe usmjerene na trajnu infrastrukturu civilnih skloništa u državama članicama. U trenutnim ciklusima financiranja UCPM-a nisu identificirani nikakvi grantovi za pripravnost specifični za Cipar. Za sada Europa ponovno procjenjuje sposobnosti civilne obrane nakon desetljeća propadanja. Njemačka ulaže desetke milijardi, Finska ostaje dobro pripremljena, a Cipar radi na obnovi svoje mreže skloništa.
Hitni resursi EU-a učinkoviti su za odgovor na krize, kao što je pokazano u Ukrajini. Međutim, EU ima ograničen utjecaj na infrastrukturu civilnih skloništa prije same krize. Nacionalne vlade zadržavaju primarnu odgovornost, dok Bruxelles uglavnom ostaje po strani, zaključuje svoj članak Euronews.
Situacija u Hrvatskoj
Da podsjetimo, nedavno je o skloništima u Hrvatskoj pisao portal Dnevno.hr. U tekstu, koji možete pročitati ovdje, navedeno je da Zagreb ima oko 1000 skloništa, ali samo 83 njima upravlja Grad, dok su ostala u nadležnosti stambenih zgrada. Većina skloništa izgrađena je 1960-ih i 1970-ih i danas su uglavnom zastarjela, slabo održavana i nedovoljno opremljena. U mnogima nema grijanja, medicinske opreme ni dovoljno zaliha hrane i vode, pa bi ljudi u njima mogli izdržati tek nekoliko dana. Više o tome čitajte ovdje.
