Rijeka je poražena, ali još nije ispala, iako je Strasbourg sada i veći favorit nego što je bio. Odigrala je junačku utakmicu u kojoj je zbog kuraže i srca zaslužila barem neodlučeno. Stiskala je do kraja, nekad su centimetri presuđivali, ali Rujevica je pjevala, s ponosom su se Bijeli borili i uzdignute glave izašli s terena. Nešto individualne kvalitete, kao i taktičke urednosti u prvom poluvremenu nedostajalo je za bolji rezultat.
Victor Sanchez izuo nas je iz cipela, trebalo bi dugo kopati po arhivima za utakmicom u kojoj je hrvatski klub tako hrabro i ofenzivno ušao u dvoboj s protivnikom iz Petice. Španjolac je pokazao samopouzdanje i vjeru u Fruka i družinu, međutim, plan igre imao je kratak spoj na problemu njegove ekipe da u prvom dijelu defenzivno odgovori zahtjevima pred kakvima se našla. Rijeka je presingom pritisnula Strasbourg, kao i on nju; to je režiralo utakmicu bogata sadržaja u kojoj nas je više preciznosti u završnici dijelilo od većeg broja golova.
Ali dok je po vratima Francuza domaća momčad bila opasna, teško se branila od njihove tranzicije zbog brzine kretanja, trke, ali i razmišljanja momčadi Garyja O‘Neila, koja posjeduje veću pojedinačnu klasu. To su mladi momci od kojih ćemo neke gledati na prestižnijim adresama.
Gostujući igrači iz drugog plana bili su za Bijele enigma sa stotinu nepoznanica, odličnim napadanjem dubine, što je zorno potvrdilo da Sanchez i dalje ima što raditi po pitanju uigranosti. Kad bi gosti probili prvu liniju obrane Rijeke, režirali su goleme opasnosti. Domaća je ekipa gurala iz petnih žila, uložila više energije…
Nakon uputa u poluvremenu Riječani su stisnuli linije, obrana se približila veznom redu, bili su kompaktniji, čvršći i sigurniji, hvatali su rivala na zaleđa. Adu-Adjei je imao fantastičnu šansu za 1:1, u trenutku neopreznosti primili su i drugi gol, ali nisu klonuli niti stali, odbili su se predati, kao što su nas već navikli ove sezone. Dok bi ekipama SHNL-a znala padati moć, oni su dizali pritisak, smanjili, iz slobodnjaka je Čop umalo poravnao, i premda za uzvrat imaju negativan rezultat, jedno je jasno – Sanchezova Rijeka neće pognuti glavu, nije priznala Strasbourgu da je bolji, na sljedećih devedeset minuta ide ratničkog garda da šokira Francuze i ispravi što doma nije učinila.
Kako su to navijači rekli – krepat, ma ne molat. Iako bez požutjelog strijelca Majstorovića.
Rijeka je odigrala europsku utakmicu s jednako posjeda i prilika, a više udaraca od kluba iz Petice. Demonstrirala je svoj ozbiljan rast, jer u ranijim takvim ogledima, kao s Lilleom, sabila bi se u bunker i tražila svoje trenutke, kao što to čine svi iz SHNL-a kad se suoče s Francuzima. Dala je školu domaćim trenerima da se igrati može. Mario Kovačević prvi mora pogledati ovu utakmicu i zapamtiti kad sljedeći put naleti na protivnika poput Strasbourga ili Lillea. Nastup i dojam Rijeke i Dinama su kao nebo i zemlja, pa i rezultat, iako su izgubili i jedni i drugi.
