Pogled u retrovizor nudi blagostanje, aktualni trenutak podbačaj, ali – što se krije u budućnosti? Ne postoji kristalna kugla koja bi načelno otkrila neke odgovore, međutim, možda se ipak može nazrijeti neki osnovni plan kako bi “vatreni” trebali izgledati na Svjetskom prvenstvu za dvije godine…
Što bi Zlatko Dalić, koji će sasvim sigurno ostati na mjestu izbornika, mogao izmisliti? Ako krenemo tragom njegovih riječi, mogli bismo vrlo brzo doći do zaključka da će nakon Eura, a tijekom jeseni i Lige nacija, reprezentacija nalikovati na Zagreb. Posvuda kranovi, strojevi, nacrti. Opće gradilište. Je li tome doista tako? Čini se ipak da će put kojim se ide biti više za konzervatorsku struku, kojoj je skloniji i Dalićev postulat još od 2007. godine.
Novogradnja nije toliko njegov tip, izbornik je više za – renovaciju, kad je riječ o izgledu njegove nogometne momčadi. A to, konačno, dokazuje i serija velikih natjecanja, u kojima su se izmjene u prvome sastavu radile prema principu nužnosti, mahom kada bi neki senator objavio reprezentativni kraj.
Iz te perspektive, i sada se može očekivati da će Zlatko Dalić pričekati odmor, a onda, za neko vrijeme u razgovoru sa svojim vjernim senatorima odlučiti na koji način dalje prema pobjedama.
Izgled mundijalske momčadi, u prijevodu, u načelu ponajviše ovisi o petorici zaslužnih: Domagoju Vidi, Luki Modriću, Marcelu Brozoviću, Ivanu Perišiću i Andreju Kramariću. Oni su i dalje stup ovih “vatrenih” i nit vodilja, što izbornik Zlatko Dalić uopće ne krije. No, u cijelu se priču, koja traje od 2018., i koja je urešena dijamantnim sitotiskom uspjeha, uplela – biologija: Modrić ima 38, Vida i Perišić po 35, Kramarić 33, a Brozović 31 godinu života…
U tu grupu živućih spomenika hrvatskog nogometa spada i Mateo Kovačić, ali njegov status nije upitan. Štoviše, ovisno o odlukama ostatka društva, trebao bi samo – avanzirati u hijerarhiji budućnosti. Uz njih, u ovome kadru koji je iznio Euro, ne bi trebalo biti previše križanja. Ostaje upitan status lojalnog vojnika Ante Budimira, kojem Zlatko Dalić zbog nekih krivih razloga ne vjeruje, ali poznavajući napadača Osasune, on će se uvijek odazvati ako stigne pozivnica. I on je, doduše, na pragu 33. rođendana. Ostatak kadra, pak, ne prelazi granicu od 30 godina…
Što se onda uopće može očekivati? Dalić je prije Eura najavio da je Kotarski budućnost, što je istina, pa bi u budućnosti trebao biti dio vratarskog trojca, što znači da je najbliži odlasku iz reprezentacije Ivušić. Od preostalog kadra, teško je reći da bi Dalić nekoga mogao prekrižiti. S druge, pak, strane, ako tražimo, kao što izbornik kaže, “mlade, brze, okomite igrače”, na pretpozivu ih je teško locirati.
Tamo stanuju Fruk, Ljubičić, Sučić, Sigur i Matanović. Riječ je o igračima koji ovakvoj Hrvatskoj ne donose naglu arhitektonsku promjenu smjera. Dapače, riječ je mahom o igračima sličnih profila postojećem kadru. Ako, pak, zavirimo “kat ispod”, onda bismo takve mogli naći u redovima HNL-ligaša. Oni su Osječanin Matković, Lokomotivin Šotiček, a donekle i Dinamov Stojković, kada ove sezone dobije priliku vratiti se nakon teške ozljede koljena.
Povratku u A vrstu značajnim iskorakom u karijeri želi se nametnuti Josip Brekalo, a negdje je zapelo i s igračem koji je imao kvalifikacije da ponudi remake Garyja Scotta Thompsona i njegovih “Brzih i žestokih”, a to je Stipe Biuk. A logični slijed može se očekivati i od Bayernova Lovre Zvonareka, iako je i on klasični veznjak… Uz “dečke s klupe”, Sučića i Baturinu, koji su u Njemačkoj pokazali da u sljedećem ciklusu zavređuju ozbiljniju rolu.
Tražeći, dakle, ostanak u ovoj formaciji 4-3-3, Dalić bi se ponovno mogao naći u problemima, jer i ozljeda Perišića, koja se znala otprije devet mjeseci, zatvorila je eru brzih igrača i možda promjenu uvježbavanja kombinacija koja bi išla na ruku prirodnim pozicijama igrača u kadru, a mahom i onih koji dolaze. Za profil s kojim raspolažemo, najbolja se varijanta čini prelazak na drugu formaciju, najviše na 3-5-2 ili na 3-5-1-1.
Tada bi Stanišić i Gvardiol bili na prirodnim pozicijama desnog i lijevog stopera, Šutalo bi bio između njih, stvorio bi se prostor za aktivaciju najboljeg što mogu pružiti Juranović i Sosa, a i Kramarić bi stao u napadu s komplementarnim napadačem u vidu Budimira ili Petkovića.
No, plakati za prolivenim mlijekom sada je izlišno, ali takva bi formacija, možda, najbolje poslužila i u razdoblju koje slijedi.
Treba, naravno, vidjeti što u talonu drže Dalić i njegov stožer, no u percepciji imperativnog napada na američki Mundijal, Hrvatska se mora osvježiti. Kako igrački, tako i taktički, ali primarno i kreacijom i hrabrošću ideja onih koji odlučuju.
Na potezu je – Zlatko Dalić.
