Američka vojska je bombardirala mali otok uz obalu Irana – dom velikog naftnog terminala koji se smatra ekonomskom žilom kucavicom zemlje. Američki predsjednik rekao je da su vojni objekti na otoku Kharg “potpuno uništeni”, ali da je odustao od ciljanja njegove naftne infrastrukture.
Trump je, međutim, upozorio da će preispitati odluku da ne cilja naftne objekte na otoku ako Iran ili drugi “učine bilo što što bi ometalo” siguran prolaz brodova kroz Hormuški tjesnac – jedan od najvažnijih svjetskih brodskih kanala, smješten južno od iranske obale. S druge strane, iranska vojska izjavila je da će naftna i energetska infrastruktura u vlasništvu tvrtki koje rade sa SAD-om “odmah biti uništena” ako bude napadnuta naftna infrastruktura Kharga. Brojna je energetska infrastruktura tvrtki koje posluju sa SAD-om diljem regije. Iran je napadao takve objekte, ali sporadično, a ne sustavno.
Zašto je otok Kharg važan za Iran?
Otok Kharg je mali stjenoviti otok udaljena samo 24 km od obale Irana. Unatoč svojoj veličini, to je jedan od najvažnijih dijelova iranske energetske infrastrukture.
Američki napad na ovaj mali, ali vitalni otok u sjevernom Zaljevu je napad na iransku ekonomsku žilu. Čak devedeset posto iranske sirove nafte dolazi kroz terminal na otoku – transportira se cjevovodima s kopna. Čak dvije trećine iranskog izvoza se bazira na nafti i naftnim derivatima.
Vrlo veliki tankeri – sposobni prevoziti do 85 milijuna galona nafte – mogu doći do dugih otočnih gatova kako bi pokupili naftu. Obala otoka je dovoljno blizu dubokih voda, za razliku od pliće obale iranskog kopna.
Tankeri se zatim vraćaju niz Zaljev i iz Hormuškog tjesnaca, u Kinu – glavnog kupca iranske nafte. Kao terminal za izvoz iranske nafte, otok pruža glavni izvor prihoda Korpusu islamske revolucionarne garde (IRGC). Napad na vojne objekte na otoku je jasna poruka Iranu, tj. prijetnja.
Što su SAD i Iran rekli o napadu?
Trump je u petak izjavio da je američko Središnje zapovjedništvo (Centcom) “izvršilo jedan od najmoćnijih bombardiranja u povijesti Bliskog istoka i potpuno uništilo svaku VOJNU metu na iranskom dragulju, otoku Kharg”. Dodao je da je “iz razloga pristojnost” “odlučio NE uništiti naftnu infrastrukturu na otoku”.
Centcom je izjavio da su američke snage napale “više od 90 iranskih vojnih ciljeva na otoku Kharg, uz izostanak napada na naftnu infrastrukturu”. Regionalna vojna zapovjedna jedinica izjavila je da je uništila skladišta pomorskih mina, bunkere za skladištenje projektila i brojne druge vojne lokacije.
Zbilja, iranski državni mediji izvijestili su da naftnim postrojenjima na otoku nije nanesena nikakva šteta. Novinska agencija Fars izjavila je da su američki napadi bili usmjereni na protuzračnu obranu, pomorsku bazu, kontrolni toranj zračne luke i hangar za helikoptere.
Ehsan Jahanian, politički zamjenik guvernera pokrajine Bushehr na jugu Irana, rekao je da “nitko od vojnika, zaposlenika naftne tvrtke ili stanovnika otoka nije pretrpio žrtve u napadu te da svi sektori nastavljaju svoje rutinske aktivnosti”. Jahanian je rekao da je proces izvoza nafte iz Kharga “u potpunosti u tijeku” i da se “aktivnosti tvrtki sa sjedištem na otoku nastavljaju bez prekida”, prema izvješću novinske agencije Tasnim, povezane s IRGC-om.
Nakon napada, vojska zemlje upozorila je da će naftna i energetska infrastruktura u vlasništvu tvrtki koje surađuju sa SAD-om “odmah biti uništena i pretvorena u hrpu pepela” ako budu napadnuti njezini energetski objekti.
Zašto SAD nisu ciljale naftna postrojenja na otoku?
Vojna akcija uništavanja otočne infrastrukture bila bi izuzetno štetna za Iran. To bi također predstavljalo značajnu eskalaciju sukoba.
To bi vjerojatno dovelo do dodatnog porasta globalnih cijena nafte, a moglo bi dovesti i do toga da Iran cilja na veću naftnu infrastrukturu diljem Bliskog istoka.
Dva tjedna nakon početka rata, Iran još uvijek ima kapacitet lansirati veliki broj jeftinih, visokoeksplozivnih dronova na svoje susjede u Perzijskom zaljevu, kao i na brodove. To bi potencijalno moglo proširiti te ciljeve na, npr., vitalnu infrastrukturu poput postrojenja za desalinizaciju koja osiguravaju pitku vodu za milijune ljudi. Trumpova “pristojnost” (kako tvrdi) da ne napadne naftne objekte otoka možda je vezana i uz strah od osvete Irana u sklopu koje bi mogao gađati slične objekte diljem regije. Zaljevske zemlje, bitni američki saveznici, su već prilično frustrirane ratom i zatvararanjem tjesnaca.
Justin Crump, vojni analitičar i bivši časnik britanske vojske, rekao je da je bombardiranje bio Trumpov pokušaj odvraćanja Irana od daljnje eskalacije sukoba. “Pokazuje to kao milosrdan napad, ali kaže da bi mogao biti strožiji prema IRGC-u“ ciljajući naftna postrojenja, rekao je Crump, koji je ujedno i izvršni direktor obavještajne konzultantske tvrtke Sibylline, za program Today na BBC Radiju 4.
Trump je prethodno izjavio da je cilj rata bio da se iranski narod pobuni i svrgne režim Islamske Republike.
Iako je od tada izrazio druge motive za rat, Crump je rekao da bi ciljanje naftne infrastrukture otoka bio “težak” udarac jer bi to uništilo ekonomski život zemlje na dugo vremena, dodajući da je, kada je naftna infrastruktura otoka uništena tijekom iransko-iračkog rata 1980-ih, trebalo dugo vremena da se obnovi.
Hoće li SAD pokušati zauzeti otok?
Nagađalo se hoće li američke snage u nekom trenutku pokušati preuzeti otok Kharg. Njegova zapljena ne bi samo ugušila iranski izvoz nafte, već bi mogla pružiti i platformu s koje se mogu izvoditi napadi na kopno.
Američki mediji izvještavaju da se amfibijski/desantni brodovi s do 5000 marinaca i mornara sada šalju u Zaljev, što dodatno pojačava takva nagađanja. Pentagon je odbio komentirati.
Zauzimanje otoka bi učinkovito presjeklo ekonomski život IRGC-a, što bi utjecalo na njihovu sposobnost vođenja rata, kaže sigurnosni analitičar Mikey Kay iz BBC-jevog Security Briefa.
‘Epski bijes’ ili epski promašaj? Izlazak SAD-a iz rata s Iranom je neizbježan. Štete goleme, posljedice dugoročne
