„14. Rotary Forum, Poljud – budućnost prošlosti” je naslov koji sugerira kako je Poljud prošlost kojoj se traži budućnost. Međutim, uvažavajući sadašnjost stanja hrvatskog građevinarstva koje je na koljenima, uvažavajući sadašnjost suvremenog urbanizma i arhitekture, osnovana bi bila sintagma „budućnost budućnosti“, unatoč i usprkos slabom održavanju stadiona. Baš zahvaljujući ovakvom neodržavanju, doveden je u neizvjesnu budućnost. O toj budućnosti Rotary Klub Split dana 14.3.2026. godine u amfiteatru Medicinskog fakulteta u Splitu organizirao je forum rečenoga naslova.
Voditeljska uloga dopala je Rotarijanca Damira Roju, po profesiji ginekologa. Njegov blagi nastup, ugodna boja glasa su bili domaćinski, pa novinar Joško Elezović, ovdje u ulozi moderatora, nije odolio komplimentat Roju. Roje je artikulirao cilj foruma kao okupljanje svih zainteresiranih strana i priliku da se na civiliziran i argumentiran način iznesu stavovi i viđenja, pri čemu će organizator biti nepristran. Sudeći po tome da neki od najavljenih gostiju kao što je Marko Dabrović iz 3LHD-a nisu došli čak ni preko videa i raznim drugim detaljima, čini se kako se organizator namučio oko organizacije.
Pravna pozadina Poljuda
Redoslijed govornika je bio pogođen i ugođen u redoslijed koji odgovara ponajprije očekivanoj koncentraciji publike – prvo teške teme, onda lagane. Redoslijed odlično odgovara i životnom redoslijedu. Naime, prvi govornik bio je odvjetnik Ivan Mrklić koji je jednostavnim jezikom uspješno sažeo svu pravnu metafiziku nekretnina koje se odnose na Poljud. Transkript njegovog govora zaslužuje biti poseban tekst, a dalje je sažeti Mrklićev sažetak.
Poljud je izgrađen prema projektu arhitekta Borisa Magaša. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima obitelj Magaš je prava prenijela na Nenada Fabijanića što Fabijaniću daje za pravo da aktivno sudjeluje u (pre)projektiranju Poljuda. U upravnom smislu za Poljud je najprije bila izdana uporabna dozvola, a onda je 2024. legalizirana njegova nezakonita razgradnja. Vlada RH ga je proglasila sportskom građevinom od državnog interesa zbog čega je do sada dobio 2,6 milijuna kuna za projekt i sanaciju. Vlasništvo je Grada Splita za cijelo ili kako se to popularno kaže 1/1. Grad bi njime trebao raspolagati u javnom interesu. Raspolaganje čini složenijim zabilježba da je pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. „I tu dolazimo do jedne zanimljive napetosti u pravu“, kaže Mrklić. Svaka ozbiljna investicija mora poštovati konzervatorske uvjete, tj. investicija sene može rukovoditi samo tržišnom logikom. Ukratko, investitor hoće pare, a država štiti baštinu. Međutim, u životu Poljuda 2008. godina bila je ključna. Tada Hajduk nijeimao nikakve imovine, imao je blokiran račun na golemi iznos, stotinjak tužbi neizvjesnog ishoda. Rješenje te nezavidne situacije bila je sljedeća briljantna ideja. Klub – udruga građana preoblikovan je u sportsko dioničko društvo. Tom prilikom Hajduk i Grad sklopili su ugovor o korištenju Poljuda na 30 godina bez naknade. Sklapanjem toga ugovora utvrđeno je i projicirano da korištenje vrijedi oko 220 milijuna kuna.Ta je vrijednost unesena u temeljni kapital društva. Tako je Grad Hajduku dao prava, ali je rasporedio i obveze, odnosno odgovornost. Grad otada ima obvezu investicijsku ulaganja i izvanrednog održavanja, dok Hajduk ima obvezu redovitog održavanja i knjiženje održavanja kao rashoda društva.
„Kroz ovu pravnu situaciju Poljud je kao podloga spasio Hajduk i dao mu novi život, pa će Hajduk tek od 2008. živjeti vječno“.
Poljud kao javno dobro i društveni simbol
Nastup sociologinje prof.dr.sc. Inge Tomić Koludrović bio je, bez pretjerivanja, u rangu koncerta Rolling Stonesa. Svojim nastupom je izazvala dugotrajan i žestok pljesak. Tomić Koludrović je rekla sve! Investicija u Poljud nipošto se ne smije mjeriti samo novcem jer je pojedinačno zaštićeno javno dobro. Jer Poljud utjelovljuje sve moguće (i nemoguće) dimenzije stadiona.Jer mora biti svima dostupan i višefunkcionalan, služiti i pripadati gradu. Podsjetila je na antičko pravilo koje kaže da javnim dobrom ne bi trebali upravljati oni koji su se u antičkoj Grčkoj nazivali „idiotes“, već osobe koje su u stanju preuzeti odgovornost za javni interes. Precizno je rekla još nešto izuzetno važno:
„U takvom okviru lako nastaje dojam da je zapušteni prostor zastario. Ali ono što izgleda kao prirodno propadanje često je posljedica dugotrajne nebrige i to se upravo dogodilo s Poljudom. Sociološki gledano, zapuštanje nikad nijeneutralno. Često se događa isti obrazac.Prostor se najprije godinama zanemaruje, a zatim seupravo to zanemarivanje koristi kao argument da ga treba zamijeniti.“
Stadion kao sportska arena, a ne samo spomenik
U prvoj panel raspravi koja nije bila rasprava jer su se sudionici u svemu slagali i prijateljski nadopunjavali pojavili su se sportski novinari Bernard Jurišić i Blaž Duplančić. Jurišić je stekao dojam da se najviše priča o Poljudovoj arhitektonskoj i spomeničkoj vrijednosti koje su nedvojbene.
„Međutim, to je samo jedan dio onoga što Poljud je. Poljud je po meni, prije svega i jednako tako kao što je arhitektonsko blago i spomenik, to je jedna funkcionalna sportska arena. Znači, to nije spomenik kojega se gleda, nego je to spomenik kojega se koristi. Iz te perspektive mislim da se treba uzeti u obzir posebno taj dio i treba se uzeti u obzir emocija koja čini Poljud. Profesor Magaš je Poljudu dao život, ali duh i dušu su mu dali ljudi koji na njega dolaze. Duh i dušu mu je prije svega dao Hajduk.“
Duplančić je, između ostaloga, istakao brojne probleme s kojima se sportski novinari susreću na svome poslu, nemogućnost Hajduka da ostvari veći profit od marketinga, fan-shop koji ne radi tijekom utakmica s Dinamom što predstavlja značajan gubitak, udaljenost između publike i igrača radi koje se gotovo izgubila nogometna atmosfera, izgubilo se da ti je pomoćni sudac bio doslovno nadomak ruke… Tu se Elezović u šali zapitao kako je sucu kad je publika blizu njega.Iskusni Duplančić naglasio je otežanost izvještavanja s Poljuda riječima:
„Mi se susrećemo sa situacijom da se doslovce miješaju ljudi iz B lože, novinari…Smješteni smo toliko visoko da uopće ne vidimo nikako situaciju na terenu. Znači, svaki od nas pored sebe mora imati tablet da vidimo što se dogodilo.“
Arhitektonske ideje i mogućnosti rekonstrukcije
Za razliku od prve, druga predviđena panel rasprava nije bila rasprava već su se sudionici obratili ex cathedra.
Mislav Salitrežić, arhitekt osječkog Pampasa i zagrebačke Kranjčevićeve obratio se preko videa.
Mladi arhitekt Nikola Mihaljević odjeven u bijelo odijelo (suprotno užancama svoje profesije), prezentirao je volonterski izrađeno rješenje iz splitske tvrtke Porticus. U ovom rješenju su tribine spuštene do terena čime se kapacitet povećava na 45.000 gledatelja. Osmislili su 40-ak VIP loža, čudo prostora za popularne i zabavne sadržaje ispod i oko stadiona i štošta drugo. Dakle, po srijedi je rekonstrukcija koja je svojevrsni kompromis između rigidne sanacije i rušenja. Kasnije su pojedinci iz Hajduka, umjesto da su se zahvalili besplatnom zalaganju skupine mladih splitskih profesionalaca, žustro se požalili arhitektima volonterima da iznose stavove suprotne njihovima.
Redoviti profesor (emeritus) u miru na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije (FGAG-a)u Splitu Ante Mihanović održao je pravo predavanje u kojem je najprije podsjetio inženjersku publiku osnova mehaničke otpornosti i stabilnosti, a onda je obrazložio mogućnosti sanacije i mogućnosti rekonstrukcije. Ova dva (ne)moguća tipa izgradnje su ranije u većini medija pogrešno interpretirana. Za Mihanovića, bez daljnjega, sanacija jest moguća, ali ta sanacija podrazumijeva čuvanje svih bitnih arhitektonskih elemenata. Sanacija je moguća jer se uslučaju sanacije ne primjenjuju suvremeni statički standardi. S druge strane, rekonstrukcija koja podrazumijeva bitno mijenjanje strukture stadiona nije moguća jer znači primjenu suvremenih statičkih standarda. Ovom primjenom bi postojećih 680 tona čiste krasote školjke postalo barem tri puta teže.Kako je ljepota obrnuto proporcionalna tonama, krasota bi nestala. Bez obzira na svoju dob, Mihanović je strpljivo ostao u publici do samoga kraja, a izvan službenog dijela je rado razgovarao sa svojim kolegama, mahom svojim bivšim studentima.
Nekadašnji pročelnik Konzervatorskog odjela u Splitu Radoslav Bužančić spominjao je povijesne stadione, kao što je jedan iz Dioklecijanovog vremena kojegsu srušili Turci, salonitanski amfiteatar koji je radi ratne ugroze postao tvrđava… Na Elezovićevo pitanje Bužančiću je li moguće skinuti zaštitu, pa da se Poljud može srušiti kako bi na njegovom mjestu nastalo novo kulturno dobro, odgovorio je da ima duboko povjerenje u stručnost svojih bivših kolega, pa je za primjer uzeo Hotel Ambasador. Taj kratki dijalog neodoljivo je podsjetio na iskazanu želju Božidara Vučurevića koji je iz Trebinja organizirao bombardiranje Grada s namjerom da kasnije izgradi bolji i stariji.
Drugo poluvrijeme foruma obilježili su aktualni sportski djelatnici.
Prvi je bio Marijan Kustić, bivši nogometaš, bivši političar, ali aktualni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza. Njemu je bilo žao što nije ranije došao. Čuo je da se ne može raditi rekonstrukcija, a on je za to da se uloži u novo jer Hajduk zaslužuje novi stadion. On, baš kao i gradonačelnik Splita Tomislav Šuta, smatra da građani trebaju reći svoje mišljenje na referendumu. Podsjetio je na sve dobrobiti koje je Pampas donio Osijeku, pa mu je uspoređujući situaciju u Splitu i brojnost publike glas zadrhtao. Zna on da Splitu nije problem napuniti tribine s desecima tisuća ljudi.Optimistično je pozdravio riječima:
„Mislim da nisam bio dug i želim vam puno uspjeha u daljnjem radu.“
U uvodu idućeg panela Elezović je rekao kako se pokazalo da konzervatori imaju slobodu razmišljanja, pa su spremni na donošenje pravih odluka. Uvod je bio primjeren stajalištima sudionika rasprave – predsjedniku Hajduka Ivanu Biliću, dipl. oec. i članu uprave Našeg Hajduka Jerku Mariniću Kragiću, jednom od naših najboljih vaterpolista jer su unisono zastupali mišljenje da im treba novi novicijati stadion.
Ekonomska studija i pitanje referenduma
Za pred kraj ostavljena je ekonomska studija izvodljivosti prikazana dva dana ranije na Poljudu. Onjoj se već pišu romani. Prezentirao ju je ekonomist Krešimir Budiša, direktor UHY Savjetovanja d.o.o. U toj romanesknoj situaciji vrijedi istaknuti detalj koji je, čini se potisnut.Nije prikazano postojeće stanje od sveukupno preko neto 8.000 m2 koji se uglavnom neprimjereno koriste, ni mogućnost uređenja tih postojećih prostora, pa onda niti pripadajuću potencijalnu dobit.
Ministar turizma i sporta Tonći Glavina se obratio SMS-om. Šuta se kratko, ali razdragano obratio putem videa. Tu se saznalo da je Fabijanić odbio sudjelovati. Do ovih obraćanja prošla su četiri sata, pa se početna publika od stotinjak ljudi svela na relativno mali broj.
Na završnoj raspravi bez zaključaka sudjelovali su zamjenik gradonačelnika,ing. matematike Ivo Bilić, Hajdukov Bilić, Budiša i Mihanović.
Hajdukovom Biliću je jednostavno – on bi da se Poljud sruši, a da se na njegovom mjestu napravi novi jer bi to privuklo nove sponzore, pa bi imali puno para. Budiša je zaključio svoju raniju prezentaciju i iskazao zadovoljstvo da smo sada puno bliže konačnom rješenju negoli smo bili kad je UHY počeo raditi studiju.
Mihanović u varijanti sasvim novog stadiona na Poljudu očekuje da će po njegovoj fasadi biti prozirni plastični jastučići kao što su u Los Angelesu. Nije istakao, ali se vrijedi podsjetiti, kako su u suvremenim statičkim standardima plastični jastučići postali nužnost da bi se odvukla pozornost od težine.
Gradski Bilić se požalio kako će biti teško napraviti referendumsko pitanje koje može pokriti sve mogućnosti. Međutim, Bilić se nije zapitao je li protuustavno, jer je protuzakonito, pitanje građanima treba li srušiti Poljud dok Poljud ima status pojedinačno zaštićenog kulturnog dobra.Naravno, to ne bi smjelo biti referendumsko pitanje jer izravno potkopava pravni poredak jedne još uvijek mlade države.
Nakon četiri i po sata, preostali sudionici na rubu gladi bili su spašeni ukusnim domjenkom na Medicinskom fakultetu koji se za stanje preostale publike pokazao kao primjereniji izbor mjesta nego bi bio primjerice FGAG.
Moja reakcija na članak je…
