Okomit, hrabar i uvijek usmjeren prema golu. Upravo takav pristup donio mu je sve veću ulogu u igri Varaždina, a u posljednjim utakmicama pokazuje i formu koja ga svrstava među najopasnije igrače momčadi iz baroknog grada. Riječ je, naravno, o novoj desetki Varaždina – Aleksi Latkoviću.
U pobjedi protiv HNK Vukovar 1991 (2:0) ofenzivac Varaždina ponovno je bio jedan od najaktivnijih na terenu. Sudjelovao je u brojnim napadima, stalno tražio prostor prema naprijed i na kraju svoju dobru predstavu okrunio pogotkom. Ipak, pritom je osjetio i manju nelagodu.
– Prilikom gola, kako sam šutirao, tako sam i proklizao te osjetio mišić, ali ništa strašno, već ja treniram – uvodno nam je rekao Aleksa, pa navijači Varaždina ne moraju strepiti…
Latković je nakon utakmice najprije komentirao samu izvedbu momčadi, a Varaždin je, prema njegovu mišljenju, u potpunosti kontrolirao susret.
– Bili smo bolji u svim segmentima igre, od prve do zadnje minute. Kontrolirali smo apsolutno cijelu utakmicu, nisu nam stvorili nikakve probleme niti smo im mi dopuštali. Imali smo još šansi pa da postignemo i više pogodaka. Ali možemo biti zadovoljni da smo iz ovog razdoblja bez pobjede izašli s tri boda, sačuvali mrežu netaknutom – uvodno je o utakmici rekao Latković.
U posljednjih nekoliko utakmica činilo se kao da ga od pogotka dijele tek sitnice – minimalna zaleđa, vratnice ili blokovi u posljednji trenutak. Protiv Vukovara konačno je došla i nagrada za dobru formu.
– Mogu reći da sam stvarno u jednoj jako dobroj formi – ispunjavaju se zahtjevi stručnog stožera, uz to ukomponirao sam se jako dobro s ekipom, već jako dugo skupa igramo, pa je to samo rezultat toga – objasnio je.
Koliko znači Varaždinu vidi se i iz riječi trenera Nikola Šafarić, koji nakon utakmice nije skrivao zadovoljstvo njegovom igrom.
– Latković odlično radi, radi razliku i vidi se da je kvaliteta više. Kad je on raspoložen, naša cijela ekipa je opasnija. Može razigrati, može zabiti, može podvaliti. Mislim da još uvijek ima prostora za napredak, a sigurno me veseli njegov pogodak koji će za njegovo samopouzdanje puno značiti – rekao je trener Šafarić.
Jedna od stvari koja najviše oduševljava varaždinske navijače jest njegov stil igre – uvijek okomit, uvijek u potrazi za rješenjem prema naprijed, bez previše kalkuliranja. Kad Latković primi loptu, na tribinama stadiona gotovo se uvijek osjeti mala promjena u atmosferi jer očekuje se potez više – dribling, asistencija ili udarac.
– I kroz mlađe selekcije sam uvijek gajio takav stil nogometa. Kad god imam prostor, idem, ne kalkuliram. Nije da sam nešto posebno radio na tome, već po nekom svom instinktu – rekao je i otkrio nam tko su bili nogometaši koje je volio gledati:
– Thierry Henry i Pato, njih dvojicu sam jako volio gledati dok sam bio mlađi, pa sam se na njih i ugledao – otkrio nam je Latković.
U Varaždinu je već gotovo dvije godine, a čini se da se u baroknom gradu osjeća kao kod kuće.
– Uskoro će dvije godine otkako sam u ovom gradu. Jako mi je lijepo, živio sam u Zagrebu tri godine, a u Varaždinu je dosta mirnije, posebno što se tiče prometa. Nema stresa, ljudi su jako ljubazni, družim se sa suigračima u gradu i sve je top – poručio je Latković.
Na kraju razgovora dotaknuo se i ambicija momčadi.
– Vjerujem da možemo ponoviti prošlogodišnji uspjeh. Idemo prema tome i to želimo! Trebamo se držati ovog puta kako smo igrali posljednju utakmicu, pa ako budemo ponavljali takve partije, ne vidim razlog da ne ponovimo plasman od prošle godine – zaključio je Latković.
Ako zadrži ovakvu formu, Varaždin će u završnici sezone imati snažno oružje u napadu. Njegova okomitost, brzina i instinkt za napad često su upravo ono što jednoj momčadi treba da napravi razliku.
