Naš je fizičar, nuklearni stručnjak i analitičar napravio malu analizu mogućeg američkog osvajanja iranskog otoka Kharg u Perzijskom zaljevu.
Tadić je ovu mogućnost usporedio s američkim zauzimanjem japanskog atola Tarawa 1943. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
“U oba slučaja riječ je o koraljnim i vapnenačkim otocima, iste geografije. Atol Tarawa u obliku je trokuta, ima nominalnu površinu 31 km2, ali je 90% morska pličina, dok suho tlo (otoci) čine lanac sa istoka i juga. Otok Kharg je kompaktan površine 25 km2.Pri tome je Tarawa bila doslovno izolirana od japanskih matičnih otoka, a Kharg je od iranskog kopna udaljen 25 km.
U oba slučaja otoci su izuzetno jako utvrđeni, s ukopanim postrojbama branitelja. Na Khargu su i brojna naftna postrojenja. Pličine u oba slučaja otežavaju iskrcavanja.Tarawu je napala čitava 2. divizija Marinskog Korpusa SAD, sa 18.000 ljudi uz potporu goleme flote od 5 eskortnih nosača aviona, 3 bojna broda, 2 teške krstarice, 22 razarača i 18 desantnih brodova, uz dva minolovca. Atol Tarawu je branilo 5000 japanskih vojnika, a sva bitka je koncentrirana na otok Betio od svega 3 km dužine. Otok je zauzet tek nakon četiri dana borbi 20-23.11.2943. Poginulo je 1009 Amerikanaca, 2101 je ranjen. Poginulo je 4690 Japanaca. Ostali su zarobljeni.
Trumpovo slanje 2500 marinaca u Perzijski zaljev ne znači ništa”, završio je Tadić.
J.T.
