Vjerujemo da ćemo nastaviti suradnju s Bertrandom Layecom kako bi se još više podignulo povjerenje koje je ionako poraslo s njegovim dolaskom. Zadovoljni smo njime, određeni su iskoraci učinjeni. Vidi se napredak u suđenju. Događaju se individualne pogreške, ali najbitnije je da u tome nema namjere. Vidjeli smo i na prošlom Euru i u Ligi prvaka da se u visokoj fazi natjecanja događaju velike pogreške. Griješe suci, kao i igrači…
U inače gotovo revijalnom tonu svečane sjednice Skupštine HNS-a izrekao je novi glavni tajnik HNS-a Josip Tomaško. U reviji opće aklamacije rada, prihoda i zasluga, u iščekivanju novog Mundijala i očekivanja raspleta (novog) ugovora Zlatka Dalića, uz red, ujedno, zaslužnih pohvala, ove uvodne rečenice novog glavnog tajnika Josipa Tomaška ipak su ključne i ujedno najvažnije.
Samo za podsjetnik, prije godinu i pol dana HNS je u jeku novih sudačkih reperkusija odlučio povjerenje dati Francuzu. U dijelu HR-nogometa koji je bio apsolutno opterećen poviješću, neriješenim odnosima, avetima, potenciranim “talovima”, ali i jasnim nedostatkom napretka na svim poljima, domaćim i stranim, ta je ideja doista imala smisla.
Godinu i pol nakon, ipak, pogotovo nakon kup-derbija Rijeke i Hajduka kao vrhunca nikad zaustavljenih prijepora, zaključili smo uz jasna pitanja da eksperiment nije uspio
Probali smo, recimo, prije toga par derbija dati strancima, što je prošlo dobro, stoga je i ova ideja na papiru, barem, zvučala kao svojevrsna reforma, s naglaskom na smirivanje, normalizaciju, a onda i napredak. Primarno u domaćem okruženju, a onda i uz uspon u međunarodnim organizacijama… Neosporna je, konačno, činjenica da u hrvatskom nogometu zazivamo kontinuitet, jer uglavnom su odluke vođene ad hoc tehnikom tzv. “šok-terapije”.
Godinu i pol nakon, ipak, pogotovo nakon kup-derbija Rijeke i Hajduka kao vrhunca nikad zaustavljenih prijepora, zaključili smo uz jasna pitanja da eksperiment nije uspio: ima li manje polemika, manje sudačkih repova i manje osjećaja da svaka ozbiljna utakmica završava u televizijskom “slow-motionu” i studijskim analizama spornih odluka? Je li uveden mir? Jesu li klubovi počeli pisati manje priopćenja, jesu li se treneri smirili, shvaća li javnost da je u tijeku normalizacija? Je li VAR bolji, jesu li delegiranja smislena, ima li, dakle, manje repova? Po pitanju, konačno, standarda i kvalitete, po pitanju VAR-a, koji se danas čini gorim nego kad je uveden, po pitanju normalizacije, odbijanja stranih sudaca na delikatnim utakmicama, ali, ključno, i natruha vizije da se ide prema naprijed. Jest, reći će neki, da se pod Layecom dogodio pomak u europskim iskoracima, što je očit dokaz njegove prisutnosti i utjecaja u kontinentalnim sudačkim forumima, no lako je zaključiti da se time renovira fasada, dok su temelji i dalje truli. Odgovor na sve, u prijevodu, nije osobito ohrabrujući – dapače, čini se da je atmosfera oko suđenja čak i teža nego prije.
U nekoliko neslužbenih razgovora s ljudima iz Saveza zadnjih nekoliko dana dobili smo praktički jasne natruhe današnjeg stava. Layec, kazali su nam, možda ne živi u Hrvatskoj, već u Rennesu, ali apsolutno sve promatra i iznimno je “unutra”, do kraja, bio je svojevrsni odgovor, koji je danas dobio zaključak.
Zaključak koji je, eto, “verificiran”. Zbog kojega više nema smisla analizirati Layeca. Već, zapravo, reći da je HNS, što je za pohvalu (!), preuzeo odgovornost. Odluka je teška, skliska, zahtjevna. Ali nakon svega jasno je da je odluka za koju će morati i odgovarati. Ako uspije – bit će slavljena, a ako ne… U sudačkoj priči hrvatskog nogometa, naime, nema sredine.
