“Težak teret i bolan poraz”, tako se u kratkim crtama u kuloarima vladajućim redova opisuje odluka američkog sudca Amira H. Alija koji je odbio nove hrvatske argumente u dugotrajnom sporu s Molom. Na taj je način po svemu sudeći dodatno zacementirana arbitražna odluka temeljem koje je Hrvatska primorana isplatiti odštetu mađarskoj naftnoj kompaniji.
Sudac Okružnog suda u Washingtonu donio je naime negativno mišljenje na hrvatsku žalbu protiv ranije odluke američkog pravosuđa kojom je potvrđena arbitražna presuda iz spora vezanog uz plinsko poslovanje Ine. Nije nepoznanica da je sud i prije nešto manje od godinu dana odbio hrvatsku žalbu na odluku koja datira iz 2022. kojom je Molu dodijeljeno 183,94 milijuna dolara odštete.
Basnoslovan dug
Radi troškova arbitraže pa i kamata iznos koji Hrvatska mora platiti dosegao je prvotno oko 200 milijuna dolara. Nakon nove sudske odluke dug se popeo na basnoslovnih 236 milijuna dolara. Prema pisanju američkih pravosudnih portala sudac Ali odbacio je hrvatski argument da se arbitražna odluka ne može provesti pošto je sporazum o arbitraži iz Ugovora o energetskoj povelji nevažeći prema pravu EU. Hrvatska se pak u svojoj žalbi pozivala na presuda Suda Europske unije koji je arbitražne klauzule u sporovima među državama članicama EU proglasio nevažećima.
Hrvatska stranka navodila je i da zbog toga Međunarodni centar za rješavanje investicijskih sporova- ICSID nije bio u nadležnosti odlučivati u tom slučaju. S druge strane sudac Ali smatra da je taj argument ranije razmatran i odbijen pa i da je pitanje u potpunosti i pravedno raspravljeno pred sudom. Besmislenim je pak sudac ocijenio hrvatski argument da je odluka o nadležnosti nematerijalna te da shodno tome ne može imati punu pravnu snagu. U obrazloženju odluke Ali navodi da američki sudovi moraju priznati odluke donesene sukladno Konvenciji ICSID-a.
”Nije im dopušteno preispitivati meritum ICSID-ove odluke, njezinu usklađenost s međunarodnim pravom i nadležnost ICSID-ova”, objasnio je Ali. Ono na što američki pravosudni portali podsjećaju hrvatskoj je javnosti dobro poznato- riječ je naime o sporu između mađarskog Mola i Hrvatske koji je proizašao iz privatizacije Ine. Mol je još 2023. stekao pravo na kupnju 25 posto plus jedne dionice Ine ponudom od 505 milijuna dolara.
Molova kontrola nad Inom
Nakon toga mađarska je kompanija povećala udio na 47,16 posto i time postala najveći dioničar dok je Hrvatska zadržala 44,86 posto. Zatim je uslijedilo potpisivanje sporazuma temeljem kojeg je Mol dobio upravljačku kontrolu nad Inom. Zaseban sporazum, znan i kao GMA predviđao je izdvajanje poslovanja skladištenja i trgovine plinom u posebne tvrtke koje su trebale biti prenesene Hrvatskoj. U arbitraži je Mol tvrdio kako taj sporazum nikada u potpunosti nije proveden te da je Hrvatska prekršila druge obveze vezane s liberalizacijom tržišta plina.
Poznato je da je arbitraža koja je trajala gotovo deset godina pokrenuta još 2013. Presuda je donesena u ljeto 2022. pri čemu je arbitražni sud jednoglasno odbacio hrvatske tvrdnje o tome da je Mol podmitio bivšeg premijera Ivu Sanadera da bi 2009. izmijenio ugovor o upravljanju Inom. I sudac Ali sada je naložio stranama u sporu da do 19.ožujka ove godine podnesu zajednički prijedlog konačne presude čime je arbitražna odluka postala provediva u SAD-u. Ta pozicija Molu otvara mogućnost pokretanja postupka ovrhe kao i naplate imovine ukoliko Hrvatska ne podmiri dug.
Iz resornog Ministarstva gospodarstva poručili su da Hrvatska još nije iscrpila sva pravna sredstva. No, što god da rekli u vladajućim redovima upućeni u tematiku ovu odluku suda nazivaju značajnim političkim teretom i pritiskom na državni proračun. To je po mnogima ujedno i pozicija koja u svakom slučaju slabi hrvatske pregovaračke mogućnosti vezanu uz budućnost Ine.
Kritike iz oporbe
Naravno da je odluku na nož dočekala i oporba koja je i u ranijim istupima Vladu često prozivala zbog neuspjeha u dugogodišnjim pravnim bitkama. Istini za volju Vlada kojom ravna Plenković argumente može pronaći u tezi o tome da su aktualni gubici izravna posljedica odluka i ugovora koje su sklopile prethodne hrvatske vlade. Tko god da je sklopio ugovore ne treba zaboraviti da je arbitraža s Molom i prije rezultirala ozbiljnim političkim potresima kao uostalom i načelni odnosi prema Molu.
Poznato je da je 2016. baš radi toga pala Vlada te da je ondašnji potpredsjednik Tomislav Karamarko bio primoran podnijeti ostavku zbog potencijalnog sukoba interesa povezanog s ovim procesom. Ostavki u aktualnoj Plenkovićevoj Vladi ne bi trebalo biti. Iz vladajućih redova potvrdili su naime da će se odšteta od preko 230 milijuna eura isplatiti iz državnog proračuna odnosno iz džepova hrvatskih građana što je potvrdio ministar graditeljstva Branko Bačić rekavši da je presuda jasna te da su sredstva osigurana.
Vladajući prema tvrdnjama upućenih nastoje ograničiti štetu pa stoga ističu da je unatoč gubitku ukupan iznos odštete znatno manji od onoga što je Mol isprva potraživao- preko milijardu dolara. Na taj se način očito nastoji ublažiti percepcija potpunog poraza iako se ta percepcija kod onih koji ovaj slučaj prate godinama teško može ublažiti pa takvi naglašavaju kako gubitak arbitraže definitivno dovodi u pitanje održivost Vladinog strateškog cilja o ponovnom otkupu dionica Ine od Mola što je obećano još 2016. pa je dobar dio hrvatskih građana na to već i zaboravio.
Zaboravna nacija
Na zaboravnu naciju u Vladi računaju i u ovom najnovijem slučaju pa stoga progovarajući o tome da sva sredstva nisu iscrpljena kupuju vrijeme, a samim time i umanjuju neposredan politički pritisak javnosti. Ono što najviše zabrinjava upućene u tematiku jest što postoji vrlo realna mogućnost da se sličan scenarij ponovi i u sporu kojemu svjedočimo posljednjih tjedana, a koji se odvija između Mola i Janafa.
Nije tajna da je Mol već podnio pritužbe Europskoj komisiji zaprijetivši novim tužbama protiv Janafa. Sukob se još nije primirio, dapače, čini se da se on zaoštrava pa je stoga izgledno da bi zbog dva ključna pitanja i ovaj spor mogao završiti novom arbitražom.
Mol i njegova podružnica Slovnaft službenu su uputili žalbu Europskoj komisiji ističući da Janaf zlorabi monopolski položaj. Tvrde kako su cijene transporta kroz našu zemlju tri do pet puta veće od europskog prosjeka pozivajući se i na to da su cijene transporta u Hrvatskoj veće od onih u ratom zahvaćenoj Ukrajini. Ozbiljan spor postoji i oko toga dopušta li Janaf tranzit ruske nafte koja nije pod sankcijama. Mol pri tome Janaf optužuje za kršenje EU regulativa i nanošenje štete pošto im navodno blokira pristup sirovinama.
Janaf se pak brani da postupa prema međunarodnim sankcijama, a za to vrijeme Europska komisija pustila je mađarskoj i hrvatskoj strani da se tuku same sa sobom ne želeći se petljati u ovaj sukob zbog kojeg mađarska strana prijeti Hrvatskoj.
Posljedice za Janaf
Završi li ovaj slučaj na međunarodnoj arbitraži to bi moglo rezultirati novim, višemilijunskim odštetama ukoliko Mol dokaže diskriminatornu politiku cijena, objašnjavaju upućeni u tematiku dodajući da trenutna situacija ipak pokazuje da su pregovori u takozvanoj nultoj točki. Sve ove okolnosti koje se odvijaju na energetskom tržištu nedvojbeno predstavljaju i reputacijski izazov za premijera Plenkovića.
Dio opozicije Plenkoviću spočitava da je nastavljanjem pravnih bitki unatoč skromnim šansama za uspjeh prouzročio dodatne troškove. Vladi se zamjera i da je financijski teret ovog pravnog fijaska kroz državni proračun prelila izravno na građane. Inače je Plenković ranije tvrdio da Hrvatska treba iscrpiti sva pravna sredstva da bi zaštitila nacionalne interese. Sada kada su po svemu sudeći ta sredstva iscrpljena Plenković ostaje bez manevarskog prostora i više nema pravni zaklon kojim bi odgodio rješavanje odnosa s Molom.
Premda su dakle u Vladi osigurali sredstva za isplatu ovi događaji ostavljaju svojevrsnu mrlju na Plenkovićevu upravljačku strategiju u strateški važnim energetskim resursima koji su opet izloženi napadima mađarske strane djelom i zbog dugogodišnjeg neuspjeha u rješavanju slučaja Ina kojega istini za volju Plenković nije stvorio, ali ga je preuzeo u nasljedstvo od svojih nesposobnih kolega koji su se za sitne, vlastite interese odlučili kockati onim nacionalnim.
