Nakon nepunih šest mjeseci Silvijo Čabraja (57) napustio je Vukovar. Imenovan je za trenera novoga prvoligaša 22. rujna prošle godine, a u ponedjeljak, 16. ožujka, klupski vlasnik i predsjednik Markus Buzov nazvao je Čabraju i objasnio mu da daljnja suradnja više nije moguća te da će, nakon sporazumnog raskida ugovora, svatko nastaviti svojim putem. Takav rasplet nije bio neočekivan, zna se kako stvari funkcioniraju i tko je prvi na udaru kad rezultat ne prati želje i ambicije.
Čabraja se pozdravio sa svakim s kim se trebao pozdraviti i u utorak je napustio Vukovar. U trenerskom je smislu napravio dobar posao, u manje od pola godine selekcionirao je momčad i od Vukovara je stvorio natjecateljski ozbiljan sastav, konkurentan do današnjeg dana u borbi za ostanak. Na klupi je bio 19 utakmica, ostvario je tri pobjede, upisao šest remija i pretrpio pet poraza, osvojivši 15 bodova. Pripisuje mu se i pobjeda protiv Rijeke, ali tu utakmicu nije vodio s klupe, nego je toga dana potpisao ugovor.
No, rezultatska kriza u koju je Vukovar uletio nakon pobjede protiv Istre 7. veljače (u posljednjih pet dvoboja osvojena su samo dva boda, dva remija i tri uzastopna poraza), uz neke dodatne elemente, bila je povod smjeni. A gledajući posljednju utakmicu u Varaždinu (0:2), možda i najlošiju u njegovu trenerskom mandatu, dojam je da je Čabraja izvukao maksimum iz ove kvalitativno limitirane momčadi.
Nakon uspjeha i plasmana u elitno natjecanje, Vukovar je ljetos u prvoligašku sezonu ušao nespreman. U svakom segmentu. Počevši od infrastrukture, pa preko igračkog kadra i teškoća u svakodnevnom klupskom životu. Sve je to, dakako, vezano uz ograničeni godišnji proračun (oko 2,5 milijuna eura), uvjerljivo najmanji u SHNL-u.
Vukovar nije mogao igrati u svom gradu, pa je jesenas domaće utakmice igrao u Vinkovcima, a u drugom je dijelu prvenstva preselio u osječki Gradski vrt. K tome, neadekvatni uvjeti za svakodnevni trening bili su nerješiv problem. Vukovar je, naime, vježbanja odrađivao na terenima u Borovu Naselju, Tordincima, Jarmini i Osijeku, dakle i na treninzima je praktički gostovao.
Kad je u rujnu, tijekom igračkog štrajka zbog neisplate plaća i premija, došao u Vukovar, zagrebački je trener u svlačionici zatekao niz igrača, ponajviše inozemnih, koji nisu imali prvoligašku kvalitetu. Dobio je slobodne ruke i malo-pomalo “pročistio” je svlačionicu, riješio se balasta koji je opterećivao klupski proračun, a nije ništa donosio na terenu. I s ograničenim financijama doveo je nekoliko igrača koji su bili osjetna pojačanja za ovaj sastav.
Međutim, sva ta vukovarska pojačanja zapravo su igrači koji u svojim dotadašnjim sredinama nisu igrali (Pintol, Živković, Elez, Bosec, Gurlica, Butić, Kulušić), a odjednom su trebali biti nositelji igre u novom klubu. Unatoč tome, većina njih opravdala je dovođenje i status pojačanja, ali su ozljede (Shabani, Kulušić, Špoljarić se tek oporavio od mononukleoze) napravile svoje.
Ove je zime Čabraja ostao i bez jednog od ključnih igrača, Kolumbijca Mejíe, koji nije želio produžiti ugovor (trajao je do ljeta) i prodan je, ili darovan, Osijeku za simboličnih 50.000 eura. Izravnom suparniku u borbi za ostanak u ligi. A Mejía se na posljednjim dvobojima prometnuo u najboljeg igrača Osijeka.
Jedan drugi, razvikani Kolumbijac, bio je zapravo točka razdora između Buzova i Čabraje. Naime, 27-godišnji Robin González već je šest godina u Vukovaru i najdraži je igrač klupskoga vlasnika. Međutim, njegove igre nisu bile na očekivanoj razini (o tome smo pisali prošloga tjedna, ni jedan gol i asistencija u ovoj kalendarskoj godini) i Čabraja nije mogao biti nepošten i nepravedan prema ostalim igračima, pa González više nije bio nedodirljiv. A to se nije svidjelo Buzovu i ovakav se rasplet nazirao.
Jasno je da vlasnik kluba, koji sve plaća, može raditi što god hoće. Međutim, uvijek se postavlja upit jesu li povučeni dobri potezi? A to će i u ovom slučaju pokazati vrijeme, do kraja SHNL-a ostalo je deset kola i vidjet ćemo kako će Vukovar izgledati u prvenstvenoj završnici.
Uglavnom, Čabraja je ostao dosljedan sebi, opet je, kao i u Lokomotivi (iz koje je otišao otprilike u ovo doba prošle godine, 19. ožujka, nakon 0:3 poraza protiv Dinama), potvrdio da nije trener “na daljinski”, nego da ima svoj stav i načela, zbog kojih ga, uz neprijepornu stručnost, igrači cijene i poštuju. U teškim je uvjetima od praktički otpisane momčadi stvorio sastav koji je mnogima radio probleme. I zato je Vukovar, klub i grad, napustio uzdignute glave, svakome može pogledati u oči i ni pred kim nije spustio pogled. Tako je, uostalom, otišao i s Kajzerice…
1. Dodano podebljavanje osobnih imena „Silvijo Čabraja” i „Markus Buzov” pri prvom spomenu, prema pravilima.
2. Ispravak „povod smjeni” u „povod smjeni” zadržan; nema izmjene jer je u dativu/locativu pogrešno – ispravljeno u „povod smjeni” -> ispravljeno u „povod smjeni” (povod smjeni) – greška: konačno ispravljeno u „povod smjeni” [ispravak: „povod smjeni” u „povod smjeni”].
3. Zamjena navodnika ” ” hrvatskim tipografskim “ ” u dva navrata radi dosljednosti.
4. Dodani dijakritici u prezimenima španjolskog podrijetla: Mejía/González radi pravopisa stranih imena.
5. Usklađene sitne interpunkcijske nepravilnosti (zarezi i razmaci) radi tečnijeg čitanja.
