Predsjednik Zoran Milanović ovih je dana ušao u otvorenu polemiku sa svojim srpskim kolegom Aleksandrom Vučićem. Ta je polemika Milanovića dovela pred dvojbu- hoće li srpskog predsjednika u svibnju pozvati na Brijune gdje se održava samit procesa Brdo-Brijuni.
Poznato je da je domaćin toga događaja hrvatski predsjednik Milanović koji je sa Vučićem ovih dana izmijenio tešku retoriku dokazujući da je u tom pogledu ipak vještiji od dugogodišnjeg srpskog predsjednika. Nije nepoznanica da su i mimo ovih sukoba tenzije između Srbije i Hrvatske vječito usijane.
Milanović nema odnos s Vučićem
Ne može se reći da je Milanović i prije ovog konflikta imao ikakav odnos sa Vučićem. Hrvatski se predsjednik naime i u prvom mandatu, ali i u do sada odrađenom dijelu drugog mandata pretvarao da Vučić ne postoji. No, zato je Vučić mogao vidjeti da je Hrvatska nedavno sklopila savez sa Albanijom i Kosovom zbog čega je izjavio da očekuje vojnu agresiju iz naše zemlje što je uistinu suludo.
Svjestan onoga što je Vučić ovih dana izjavio Milanović još uvijek sa svojim najbližim suradnicima razmatra hoće li srpskom predsjedniku uputiti pozivnicu na samit na kojem redovito sudjeluju predsjednici država zapadnog Balkana pa stoga na događajima ovog tipa učestalo sudjeluje i Vučić koji je uoči lokalnih izbora u svojoj zemlji odlučio zaratiti sa hrvatskom političkom elitom koristeći bezbroj puta viđenu srpsku strategiju o vanjskim neprijateljima koji nastoje ugroziti njegovu poziciju.
Bilo kamo bilo Vučićev dolazak na Brijune trenutno je predmet velike političke neizvjesnosti otkako su se odnosi između dvije zemlje dodatno zaoštrili. Povod zaoštravanju je među ostalim i srpska nabava kineskih hipersoničkih raketa koje ondašnji tabloidi nazivaju Zagrepčankama. Nije tajna da je Milanović javno progovorio o beogradskom naoružavanju problematizirajući uz ostalo i pristup našeg ministra obrane Ivana Anušića opremanju Hrvatske vojske.
Predsjednik u dilemi
Vučić je replicirajući Milanoviću javno poručio da mu hrvatski predsjednik neće određivati što će govoriti dodajući da Hrvatska treba paziti što radi. Milanović se stoga sada nalazi u situaciju u kakvoj se Plenković nalazio prije dvije godine kada je razmatrao hoće li Vučića pozvati na samit u Dubrovniku. Tada u listopadu Milanović je smatrao kako Plenković nije povukao dobar potez. ”Vučić je predsjednik države koja i dalje ima direktne odnose sa Moskvom, koja ne uvodi sankcije, koja ima neki svoj put. Ako želiš razgovarati s Vučićem i postići da ti ne kvari šou onda prilagodiš sadržaj i intonaciju ili pametnije ne pozivaš ga. Čim si ga pozvao i govoriš o razaranju Dubrovnika što svi znamo da je istina, on će intervenirati”, komentirao je Milanović u to doba.
Poznavatelji Milanovićeva karaktera drže da je predsjedniku stalo do dosljednosti te da nije nemoguće da on tako tvrdoglav kakav jest odbije ugostiti Vučića znajući da ga nakon toga očekuju kritike iz HDZ-a za licemjerje, a iz desne opozicije za to što je uopće primio srpskog predsjednika s kojim se u Zagrebu svojedobno družila Milanovićeva prethodnica Kolinda Grabar-Kitarović dok se Plenković s njim uglavnom sreće na marginama nekih međunarodnih događanja.
Istini za volju Milanović sa odlukom mora biti oprezan- što za njega nije karakteristično- pošto je proces Brdo-Brijuni multilateralna inicijativa u kojoj osim Hrvatske i Srbije sudjeluju Slovenija, Crna Gora, Kosovo, Albanija, Sjeverna Makedonija i BiH. Moguće je dakako da Vučić na svoju ruku otkaže dolazak, no on je politički pretvrtljivac pa se i od njega štošta može očekivati. Ono što je vidljivo svakako jest to da je sukob na relaciji Milanović-Vučić duboko prožet kako ideološkim tako i nacionalnim tenzijama to nije nikakva novost. Napetosti među dvjema predsjednicima često se koriste za domaće političke potrebe pa stoga upućeni s Pantovčaka navode da između Vučića i Milanovića vlada visoka razina nepovjerenja.
