Jason Dozzell budno je pazio na Maxa Dowmana još od kolovoza, kada je Arsenalova posljednja tinejdžerska senzacija debitirala u Premier ligi četiri mjeseca prije svog 16. rođendana.
‘Vidio sam ga i pomislio ‘To je to, ploča je nestala’, kaže Dozzell. ‘Najstariji od moja tri sina, on je navijač Arsenala, i izluđivao me je, navijajući me porukama, ‘Dowman je na klupi’, ‘Dowman dolazi’, ‘Dowman igra’. Da budem iskren, uništio mi je vikende.’
Dozzell se šali. Barem u šali. Ionako se smiješi i još uvijek je ponosan što je najmlađi igrač koji je zabio u vrhu engleskog nogometa. Njegov rekord je netaknut već 42 godine i raste.
‘Spasila me je njegova ozljeda u prosincu’, kaže Daily Mail Sport kada se susrećemo u Ipswichu, tri dana nakon što je Dowman postigao svoj prvi pogodak za Arsenal, briljantan solo gol, drugi u 2-0 pobjedi protiv Evertona.
Sa 16 godina i 73 dana, školarac iz Essexa postao je najmlađi koji je postigao pogodak u Premier ligi, samo 16 dana stariji nego što je Dozzell bio kad je postigao svoj prvi gol za Ipswich, u veljači 1984. godine.
‘Još uvijek imam ploču, ali ovaj će dječak biti poseban’, prede 58-godišnji Dozzell. ‘Može biti igrač Engleske na svjetskoj sceni još mnogo godina.
Jason Dozzell ovaj tjedan u Ipswichu – 42 godine nakon što je postao najmlađi strijelac u engleskoj ligi
‘Ostavio sam svoj trag i mjesto mi je u povijesnim knjigama,’ kaže Dozzell, koji je odigrao više od 400 utakmica za Ipswich. ‘Tražit ću to cijeli dan’
‘Sve na njemu je baš kako treba. Njegovu ravnotežu, njegov mentalitet. Staloženost, snaga, tempo, stopala. Nije to bio samo cilj. Promijenio je igru. Ne možete ga sada uskratiti. Kako ga možeš zadržati? Mislim da on počinje sljedeći.’
Sljedeće je finale Carabao Cupa protiv Manchester Cityja u nedjelju.
‘Neka jaše na valu’, smiješi se Dozzell. ‘U tim godinama nema straha. Ne razmišljaš ni o čemu drugom osim o nogometu. Neka ga jaše. Vidite kamo ga to vodi i shvatite da će sići s tog vala, kada to učini, kada vidite da se malo umora pojavljuje ili bilo što drugo, onda krenite odatle.
»Ne možete ga zadržati kad je u toj zoni. Kao da je superzvijezda rođena u subotu.’
Dozzellov rekordni pogodak, treći u 3-1 pobjedi protiv Coventryja na Portman Roadu, urezan je u njegov um. ‘Terry Butcher, slobodan udarac na sredini terena’, prisjeća se. ‘Velika dijagonala prema Johnu Warku, on je spustio glavom i došlo je do trke, ja i branič i ja smo ispružili nogu, stigli prvi i prebacili je preko vratara, desnom nogom.’
Dozzell je odrastao u sjeni Portman Roada. Bio je na terasama sa šest godina, a na Wembleyju s 10 kako bi Ipswich podigao FA kup. Vidio je kako je momčad Bobbyja Robsona evoluirala u pobjednike Kupa UEFA 1981. i dvaput drugoplasirane u staroj Division One.
‘Tim ’81 bio je jedan od najboljih u zemlji’, kaže. ‘Da si mi za tri godine rekao da ću igrati s njima, rekao bih da te treba zaključati, ali dogodilo se. U mojoj zadnjoj godini u školi, bilo mi je drago biti u omladinskoj momčadi. Dva mjeseca kasnije sam u rezervi. Dva mjeseca kasnije prva momčad.’
Pogodak protiv Coventryja u trenu mu je promijenio život. Prokrijumčaren je kući skriven u stražnjem dijelu džipa Russella Osmana, a kad se sljedećeg dana javio za svoju nedjeljnu ligašku momčad, dočekan je s tolikom metežom medijske pozornosti da je pristao ne igrati. U ponedjeljak su bile kamere u njegovoj školi gdje su svi učenici i osoblje izašli na odmoru kako bi ga gledali kako izvodi čuvare u dvorištu.
‘Sve u vezi s Maxom Dowmanom je baš kako treba’, kaže Dozzell. ‘Njegova ravnoteža, njegov mentalitet. Staloženost, snaga, tempo, stopala
‘Izašao bih s tisućama gotovine u kuverti (svaki mjesec). Baš sam ga potrošio, dobro se zabavio. Imao sam talent, ali nisam bio psihološki spreman za sve što dolazi s tim’
Ubrzo ga je Ipswich ispisao iz škole kako bi se usredotočio na trening. Nije se čak ni vratio na svoje O-Level ispite, propust koji je isplivao na površinu kada ga je nogomet ispljunuo na drugom kraju igračke karijere. “To je pogrešno, zar ne?” kaže on. ‘Sad se nikad ne bi dogodilo.’
Više je odmah došao teret očekivanja da će se proizvesti više jer su neki od legendarnih igrača otišli, a Ipswich ispao iz lige. ‘Gotovo postaješ zarobljenik tog cilja’, kaže Dozzell. ‘Nekoliko godina činilo se kao da to ne mogu nadmašiti, ali u isto vrijeme to je nestalo i trebao si postići više.’
Bilo je tu i smetnji trenutne slave i bogatstva, klasičnih zamki za nogometna čudesna djeca. ‘Imali smo 25 funti tjedno u omladinskom timu do moje 17. godine, ali su mi dali bonuse i bili su 200 funti po utakmici,’ kaže Dozzell. ‘Dakle, da sam igrao pet puta u mjesec dana, izašao bih s tisućom gotovine u kuverti.
‘Samo sam ga potrošio, dobro se zabavio. Imao sam talent, ali nisam bio psihološki spreman za sve što dolazi s njim.’
Dozzella su odgojile majka i sestra. Njegov otac, Amerikanac koji je radio u zračnoj bazi u Suffolku, vratio se u Sjedinjene Države i nisu se pomirili sve dok on nije bio u 20-ima. Život u kući znao je biti kaotičan, a nogomet je u to vrijeme bio žestoka mačo kultura. Nije nedostajalo druženja i puno pića, ali vrlo malo emocionalne podrške.
‘Može postati teško bez prave strukture oko vas,’ kaže Dozzell, koji je mogao podijeliti svoje lekcije iz tobogana kada je njegov sin Andre, sada u Portsmouthu, upao u momčad Ipswicha prije deset godina i zabio u svom debiju sa 16 godina, baš kao i njegov otac.
‘Nisam vjerovao u sudbinu, ali bilo je ludo vidjeti ga da to radi. Moja su iskustva dobro došla, ali Andre je imao sasvim drugačiji put od mene. Njegov odgoj je bio stabilan s puno ljubavi oko njega. On je za mene sasvim drugačija životinja.
‘Gledaš Maxa Dowmana i jednostavno znaš da će biti dobro. Znaš da ima dobre ljude oko sebe.’
Unatoč vlastitim problemima, Dozzell je postigao mnogo više. Odigrao je devet nastupa za reprezentaciju Engleske do 21 godine i bio je kapetan Ipswicha, za koji je upisao više od 400 nastupa. Postigao je 16 golova u promotivnoj kampanji 1991.-92. i pomogao im da prežive u inauguralnoj Premier ligi prije prelaska vrijednog 1,9 milijuna funti i četiri godine u Tottenhamu.
Dozzell je 1993. prešao u Tottenham iz Ipswicha, provevši četiri godine u klubu
Dozzell s Mattom Barlowom iz Daily Mail Sporta ovog tjedna. Nakon teškog razdoblja s njegovim mentalnim zdravljem, Ipswich je svom bivšem igraču pronašao posao u Zakladi
Dozzellov sin, Andre, koji je sada u Portsmouthu, također je prošao kroz redove u Ipswichu. Kao i njegov tata, i on je zabio na svom debiju kao 16-godišnjak
Ozljede su ubrzale odlazak u mirovinu u njegovim ranim 30-ima, a minsko polje života nakon nogometa pokrenulo je polagani pad u slom mentalnog zdravlja. Nedostajalo mu je druženje i zujanje. ‘Osjećaj da izlazite iz tunela i da se gomila diže…’, kaže. ‘To je osjećaj koji ne mogu objasniti. Baš je čarobno.’
Dozzell se okrenuo piću i lijekovima klase A kako bi se nosio s tjeskobom i napadajima panike sve dok ga osuda za vožnju pod utjecajem kokaina 2019. nije šokirala i krenuo u akciju.
Prijatelji i stari suigrači su se okupili da pomognu, a on je naučio govoriti o svojim problemima. Jedan ključni dio terapije bilo je pisanje njegove autobiografije. Slijedite Thunder je brutalno iskren i uvjerljiv prikaz.
Ipswich mu je pronašao posao u Zakladi, dobrotvornom ogranku kluba, a on se bacio na trenerske i društvene dužnosti. U subotu će biti u korporativnim apartmanima na Portman Roadu na utakmici za promociju s Millwallom.
Postoji nekoliko žaljenja za Dozzella. Volio bi da je uzeo O-Levels. A način na koji je otišao iz Ipswicha u Spurse još uvijek nije udoban. Ali za tim golom nema žaljenja. Niti najmanji nagovještaj onoga što bi moglo biti da mu je karijera krenula blažom putanjom. On to ne bi mijenjao.
‘Ne, neću uzeti taj gol’, kaže. ‘Ostavio sam svoj trag. Odigrao sam više od 400 utakmica za svoj klub, igrao u Premier ligi, igrao za Spurse i mjesto mi je u povijesnim knjigama. Uzimat ću to cijeli dan. S ostatkom mogu živjeti.’
