Sve je započelo u petak oko osam ujutro, ustali su i supruga Barbara mu je rekla da su krenuli trudovi i da će roditi, ali da nema razloga za paniku jer je velik razmak između trudova.
– Spremio sam svoju drugu djecu, doručak i sve to. I supruga se krenula spremati. Odveo sam djecu do svojih roditelja, koji žive u kući odmah pored nas. Kad sam se vratio, naglo su joj skočili trudovi, s deset minuta razmaka na svakih dvije minute, već od bolova nije mogla ništa, ni hodati – kaže Tihomir.
Tihomirov brat pripremao je automobil, a oni su se krenuli spuštati s drugog kata.
– Puknuo joj je vodenjak, ali rekla mi je da nema panike, da je voda čista. Srećom je supruga upućena u sve, a nije ni ona paničar, ovo nam je treće dijete. I spuštali smo se, ali kad smo došli do srednjeg kata, rekla mi je da ipak ne može i da zovem hitnu, što smo odmah i napravili. Onda je opet krenula hodati, uspjeli smo se spustiti s kata, sjeli u automobil, no nismo prešli niti deset metara kad je dijete počelo izlaziti. Onda smo stali kod susjeda na parking, praktički na makadam. Rekla nam je da donesemo ručnike, vodu i plahte. Supruga nas je koordinirala dok je rađala, znala je sve što treba i kako. Došle su i nevjeste, moji roditelji, svi su pomagali – kaže otac, a prenosi Zadarski list.
Ovome se nije nadao
– I tako, krenula je rađati i u jednom trenutku mi je rekla da uhvatim dijete, da izlazi! Ovo je prvi put da sam bio na porodu, govorio sam da neću biti na porodima, da to nije za mene, i evo što se dogodi – nastavlja Tihomir.
Sve se odigralo vrlo brzo, trajalo je oko deset minuta, a razmišljali su jedino o tome da sve prođe dobro i da ostanu smireni i čini se da su uspjeli. S obzirom da je cesta izmežu Pakoštana i Zadra bila potpuno zakrčena sva sreća da jesu!
– Sreća je što je moja žena dosta smirena, mene je malo hvatala nervoza, moram priznati, ljutio sam se na sebe što nismo prije krenuli prema bolnici. Ali, žena je bila baš prisebna, ona je smirivala moju majku i nevjeste, zna dosta o porodima, ima iskustvo od prije, a i dosta zna zahvaljujući kumi koja je doula, razgovaraju o svemu tome – završava Tihomir.
J.T.
