Istodobno, najveći azerbajdžanski saveznik Turska uz posredništvo Moskve ubrzano radi na normalizaciji odnosa između turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i sirijskog predsjednika Bashara Assada što je sve skupa najbolji dokaz koliko se dramatično mijenja ne samo regionalna već i globalna geopolitička slika svijeta
Kineski čelnik Xi Jinping sastao se ovaj vikend u Kini s novoizabranim vijetnamskim predsjednikom To Lamom u kineskom gradu Guangzhou, gdje je potonji obišao mjesta revolucionarnog djelovanja utemeljitelja Komunističke partije Vijetnama Ho Chi Minha (1890.−1969).
Znakovito je kako je ovo prvo To Lamovo putovanje u inozemstvo otkako je preuzeo dužnost predsjednika i jasan znak kojoj zemlji Vijetnam daje prioritet, što i nije pretjerano čudno (neovisno o teritorijalnom sporu između dviju država u akvatoriju Južnog kineskog mora) s obzirom kako je Kina Vijetnamu daleko najveći i najvažniji trgovinski partner. Prema riječima glasnogovornika kineskog ministarstva vanjskih poslova Hua Chunyinga, činjenica o Lamovom posjetu Kini “u potpunosti odražava veliku pozornost koju pridaje” razvoju odnosa između dviju strana i država.
Tijekom državnog posjeta, koji će trajati do 20. kolovoza, vijetnamski čelnik odvojeno će se sastati i s premijerom kineskog Državnog vijeća (kineske vlade) Li Qiangom, čelnikom Stalnog odbora Svekineskog narodnog kongresa (Parlament) Zhaom Lejijem i predsjednikom Nacionalnog odbora Kineske narodne političke savjetodavne konferencije (najviše savjetodavno tijelo) Wangom Huningom.
Vijetnamske geopolitičke igre: intenzivirao suradnju sa SAD-om, ali…
Podsjećam kako je Vijetnam posljednje desetljeće intenzivirao suradnju sa Sjedinjenim Državama, stavljajući po strani duboke rane i traume iz vremena Vijetnamskog rata, u kojem je, u sukobu između dviju država, poginulo više od četiri milijuna Vijetnamaca – najvećim dijelom civila. Bidenova administracija dodatno je intenzivirala odnose Washingtona i Hanoja s ciljem privlačenja Vijetnama u svoj protukineski tabor skupa s drugim zemljama regije koje imaju teritorijalne sporove s Kinom, kao i stvaranja platforme za povlačenje američkih investicija iz Kine u tu zemlju uslijed pogoršanja američko-kineskih političkih odnosa, kao i onih u sferi trgovinske suradnje odnosno jačanja međusobne globalne konkurencije. Tako je Biden prošle godine i osobno posjetio Vijetnam kao prvi američki predsjednik od završetka spomenutog rata.
Međutim, vrlo brzo nakon Bidenovog posjeta Vijetnam je ugostio i kineskog čelnika Xi Jinpinga i time jasno dao do znanja kako ne namjerava sudjelovati u američkim geopolitičkim borbama protiv Kine iako će američke investicije on rado primiti – poglavito one iz sfere visoke tehnologije kao što je donedavno rado činila i sama Kina počevši još od 80-ih godina prošloga stoljeća.
Ali s obzirom kako je politička retorika jedno a gospodarska realnost i potrebe za kineskim visokotehnološkim i drugim proizvodima u SAD-u nešto sasvim drugo, Vijetnam se sada pozicionirao i kao svojevrsni posrednik koji višestruko povećava svoj uvoz kineskih proizvoda, uključujući i električnih automobila, solarnih panela, baterija i sl., a koji se onda u znatnom broju reeksportiraju u Sjedinjene Države što je zadovoljavajuća formula za sve tri zemlje. Ali najviše, svakako, za sam Vijetnam, koji se time promiče i u sve važnijeg geopolitičkog igrača.
BRICS, Azerbajdžan, Rusija, Turska, Sirija
Nedavno su se pojavile i prve neslužbene informacije o želji Vijetnama za priključenje u sastav kluba zemalja BRICS, paralelno s onim službenim u tom smislu iz Malezije i Tajlanda, ali i Azerbajdžana gdje je sinoć stigao ruski predsjednik Vladimir Putin u dvodnevni posjet svom domaćinu predsjedniku Ilhamu Alijevu. On ga je sa svojom suprugom Mehriban primio u svojoj rezidenciji u idiličnom mjestu Zagulba, 40 kilometara udaljenom od Bakua. Posjet se održava u svjetlu sve lošijih odnosa između Rusije i Armenije koja se ubrzano kreće prema zapadnim integracijama u političkom, vojno-sigurnosnom i gospodarskom smislu. Istodobno, najveći azerbajdžanski saveznik Turska uz posredništvo Moskve ubrzano radi na normalizaciji odnosa između turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i sirijskog predsjednika Bashara Assada što je sve skupa najbolji dokaz koliko se dramatično mijenja ne samo regionalna već i globalna geopolitička slika svijeta.
Tome svjedoči i upravo prispjela vijest prema kojoj će zamjenik kineskog premijera He Lifeng posjetiti Rusiju od 19. do 20. kolovoza, što je u ponedjeljak objavio glasnogovornik kineskog ministarstva trgovine He Yadong. He Lifeng će sudjelovati na 28. sastanku rusko-kineske komisije za pripremu redovitih sastanaka šefova vlada.
Ovdje podsjećam, a u kontekstu predmetne vijesti o kinesko-vijetnamskim odnosima, kako je nedavno, nakon svog prvog posjeta Sjevernoj Koreji, u Vijetnam stigao i ruski predsjednik Vladimir Putin, što je izazvalo oštru reakciju od strane američkog veleposlanika u Hanoju koji je kritizirao vijetnamske vlasti zbog ugošćivanja Putina koji je pod zapadnim sankcijama i koji je netom prije boravio u Pjongjangu koji je pak pod međunarodnim sankcijama. Ali ojačani Hanoi slabo mari za takve optužbe i upozorenja, svjestan svoje sve veće važnosti na globalnoj geopolitičkoj šahovskoj ploči ali i važnosti Rusije u vojno-tehničkoj sferi (Moskva je najveći izvoznik oružja u tu zemlju).
Vijetnam se u vanjskoj politici ponaša kao Indija
Uostalom, Vijetnam se u tom smislu ponaša slično kao i Indija, koja ne samo što ne želi sudjelovati u protukineskim potezima SAD-a i njegovih regionalnih saveznika i partnera (iako je članica formata QUAD), već je nedavno sa svojim vojnim brodom, isto kao i Kina sa svojim razaračem, sudjelovala u ruskoj morskoj paradi u Sankt Peterburgu povodom dana ruske ratne mornarice, a upravo ovih dana New Delhi s ruskom stranom razmatra uspostavu prvog službenog tečaja između rupije i rublje s ciljem potpunog zaobilaženja dolara u međusobnoj trgovini. To isto Indija je već ranije učinila s Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) po pitanju međusobne trgovine, između ostalog i u sferi uvoza emiratske nafte.
Svijet se okrenuo naglavce, pa će u tom smislu od velike važnosti biti i predstojeći američki predsjednički izbori gdje je svim ključnim akterima iz obiju stranaka, ali, što je još važnije i unutar američke “duboke države”, jasno kako se na vanjskopolitičkom planu usprkos golemim naporima Washingtona (temeljenim najvećim dijelom na politici pritisaka i sankcija) stvari ne odvijaju prema predviđenom planu zbog čega – pretpostavljam – slijede temeljite američke promjene upravo u toj sferi svog djelovanja. Neovisno o tome tko će pobijediti na samim izborima.
Z. Meter: TJEDNA ANALIZA: Hoće li Zapad napustiti Ukrajinu; Biden u Vijetnamu; Kim Jong-un u Rusiji
