VIR – Nedjelja je poseban dan za petero Indijaca na otoku Viru. Tada je neradni dan, pa lagane jutarnje šetnje uz more Indijcima otvaraju apetit. Ashish Singh, Onkar Singh, Gurpreet Singh, Jogesh Kumar i Charan Singh tog će dana, kako kada i kako koji, uroniti u šarenilo začina od čilija, kurkume, zelenog kardamona, klinčića ili curryja te za cijelo društvo napraviti tipični indijski nedjeljni ručak.
Drugim danima, od ponedjeljka do subote, ovi Indijci iz sjevernih indijskih država Punjaba, Uttarakhanda i Hrvatima posebno zanimljivog Haryana, kao jedne od mogućih prapostojbini Slavena te zapanjujuće sličnosti drevnog vedskog jezika i sanskrta s hrvatskim jezikom, vrijedno rade i većinu zarađenog novca šalju svojim obiteljima u Indiju. Njihova je priča vjerojatno ista ili slična stotinama i tisućama drugih priča koje bi mogli ispričati strani radnici u Hrvatskoj. Svaka od tih priča, uostalom, počinje isto.
Od milijunskih gradova do mirne Miljkovice
– Nazvao me agent za posao i predložio da odem raditi na neki lijepi otok u Hrvatskoj. Znao sam za nogometnu reprezentaciju Hrvatske koje je osvajala medalje na Svjetskom prvenstvu i Luku Modrića. Sve drugo bilo mi je nepoznato, ali pristao sam i nisam se pokajao. Život na Viru je lijep – govori 34-godišnji Ashish Singh koji s kolegama i zemljacima iz Indije radi u virskom komunalnom poduzeću Čisti otok. Njihovi kolege Virani hvale ih kao vrijedne i pouzdane ljude koji nikad ne odbijaju posao. Komplimenti se nižu i s druge strane.
– Imamo dobre kolege i sa svima smo u dobrim odnosima. Sviđaju nam se i ljudi na Viru, pogotovo stariji stanovnici koji nas podsjećaju na djedove i bake. Nije nam ovo prvi posao. Radili smo u Indiji za poslodavce ili smo imali obiteljski posao – dodaje Ashish koji ostavlja dojam „starijeg brata“ drugim otočnim Indijcima.
Ashish je rođen u Dehradunu koji ima oko 700.000 stanovnika, a riječ je o zimskom sjedištu indijske države Uttarakhand. Ime ove države na sanskrtu znači ono što je vidljivo golim okom na svakom atlasu – „sjeverni dio“. Prezime Singh uobičajeno je upravo za sjeverni dio Indije i nose ga četvorica virskih Indijaca. Nisu braća ni rođaci, zapravo se nikad nisu ni vidjeli do dolaska u Vir, a prostorno ih po mjestu rođenja više-manje dijeli čak 500 kilometara. Singh znači lav i ovo prezime uglavnom nose sikhi iz ratničke kaste kšatrija, no koriste ga i hindusi sa sjevera Indije. Onkar, Gurpreet i Charan su sikhi, dok su Ashish i Jogesh hinduisti.
Vjera, tradicija i svakodnevna čežnja za domom
Sikhe je lako razlikovati zbog nošenja tradicionalnog pokrivala za glavu, turbana ili dastaara, odnosno pagha, važnog dijela sikhskog identiteta koji simbolizira vjeru, čast i duhovnu odgovornost. Onkar, Gurpreet i Charan stalno ga nose kako bi njegovanom i neošišanom kosom, takozvanom kesh, iskazali poštovanje prema Božjoj kreaciji. Onkar ima bradu poput NBA zvijezde Jamesa Hardena i jedini je neoženjen.
– Zato je stalno ozbiljan – šale se na njegov račun. Onkar Singh je 28-godišnjak iz Yamunanagara, grada na čijem širem području živi oko 380.000 stanovnika. Yamunanagar se nalazi u državi Haryana na sjeveru Indije gdje je stasala velika civilizacija doline Inda koja je neobjašnjivo nestala prije 3.750 godina. Gurpreet Singh godinu je dana stariji od Onkara, a rođen je u mjestu Miani Bakerpur kod Jalandhara u Punjabu.
– Svaki dan čujemo se s našim suprugama i djecom. Nije lako biti razdvojen od obitelji, no na to smo bili spremni. Radimo, zarađujemo i tako im pomažemo – s pomiješanim osjećajima ponosa i radosti i dozom tuge govori Gurpreet.
Svoje obitelji u Indiji vidjet će kada u Hrvatskoj budu duži praznici poput Božića i novogodišnjih praznika, a dotad se svakodnevno oslanjaju na mobitele. Najstariji je Jogesh Kumar, 39-godišnjak koji je prije Vira živio i radio na jednom grčkom otoku. Rođen je u selu Bhulla Rai pored Jalandhara u okrugu Kapurthala u državi Punjab na sjeverozapadu Indije. Jalandhar ima gotovo 800.000 stanovnika i sasvim je jasno da su ovi Indijci relativno solidno plaćene poslove mogli pronaći i u Indiji, pogotovo u sve razvijenijem središnjem dijelu države gdje su smješteni Mumbai (Bombaj), Pune, Raipur, Bangalor i druge višemilijunske metropole.
Ljubav prema moru, kriketu i „kontroverze“ oko Hajduka
– U takvim gradovima postoji mogućnost dobivanja dobrog posla, ali u njima vlada prometni kaos i potpuna užurbanost. Teško mi je bilo zamisliti život na takav način, jer to jednostavno nije za mene. Svi razmišljamo isto po tom pitanju – govori Jogesh koji uspoređuje iskustvo iz Grčke s životom u Viru.
– Isto je, jednako je lijepo – zapaža. Radnici Čistog otoka, njih petero iz Indije, smješteni su u prizemlju velike kuće u lijepom naselju Miljkovica. Ulica je sada tiha jer većina vlasnika obiteljskih kuća i vikendica živi i radi negdje na kontinentu. Od mora ih dijeli jedva stotinjak metara, pa kada dođe vrijeme kupanja, čak i prije toga, Onkar Singh je među prvima na plaži.
– Obožavam more. Dolazimo sa sjevera Indije gdje je jako hladno – kaže. Pored uživanja na plažama – prije i uoči jedva podnošljivih ljetnih gužvi kada Vir podsjeća na indijske metropole u malom – Indijci vole odlaziti u Zadar, posjećivati restorane ili u kupovinu. Česti su gosti u zadarskom šoping centru Supernova gdje, primjećuju, mogu nabaviti sve svjetske brendove obuće i odjeće. No to nije jedina sličnost virskih Indijaca s navikama Hrvata. Radnici Čistog otoka vole još pješke odlaziti u obližnje lokalne dućane, polako s noge na nogu i bez mahnite žurbe. Poštuju također svaki svoj slobodan trenutak kako bi se posvetili sebi, javili svojim obiteljima ili uživali u modernom televizoru na kojemu najradije gledaju Hollywood i Bollywood te obožavani kriket i nogomet.
“Osim Luke Modrića, znamo za Hajduk, a Dinamo…”
– Kriket je engleski sport, ali je jako popularan u Indiji. Što se nogometa u Hrvatskoj tiče, osim Luke Modrića ne znamo za neke druge hrvatske igrače, ali znamo za Hajduk. Split, Hajduk, Dalmacija, to je to, a Dinamo Zagreb je slab, not good – objašnjava Gurpreet kako stoje nogometne stvari na Viru.
Drugi razlog zašto se Indijci ne vole kupati u sezoni je prevelika vrućina nalik onoj u južnim dijelovima Indije, kao i posao koji u srcu sezone nema kraja. U opisu njihovog posla piše „pometač javnih površina i transportni radnik“.
– Puno je ljudi tijekom ljeta na Viru i puno otpada koji treba pokupiti. U sezoni nemamo vremena za kupanje i opuštanje, dok je u ostatku godine sasvim lijepo i ugodno – kaže Ashish.
U sezoni se radi od pet ujutro do podne, a izvan sezone od sedam ujutro do dva. Ponekad i duže ako se zbog gužvi ne stigne odraditi dnevni raspored. I tako pomalo u šetnji, pomalo na plažama, pomalo u šopingu, a najviše na poslu u sezoni, ili opet pomalo izvan sezone, virski Indijci provode vrijeme i život na otoku. A najljepše je…
– Kada je nedjelja i kada ne radimo – složili su se svi. Tada će im se pridružiti i 28-godišnji Charan Singh koji dolazi iz sela Kartarpura na širem području Yamunanagara u državi Haryana. U subotu popodne bio je jedini koji je radio u drugoj smjeni.
“Ne znamo što budućnost nosi, ali Vir je sada naš život”
Na Viru je Ashish duže od dvije godine, dok su drugi radnici iz Indije ušli u drugu godinu boravka i rada u Čistom otoku. Za ovu virsku firmu čuli su kada im je agent u Indiji ponudio posao u „Clean Islandu“.
– Htjeli smo ostvariti svoje snove te osigurati našoj djeci i roditeljima dobar život. Plaća je dobra i potpuno smo zadovoljni. Nemamo planove odlaziti u druga mjesta ili u neke druge europske države. Ne znamo što budućnost nosi, ali Vir je sada naš život i voljeli bismo da tako ostane – kažu.
Kažimir Škrbić
