Oko nas se nešto nepovratno mijenja. Informacije i signali dolaze sa svih strana, ali ih često ne razumijemo. Razlozi za to su brojni — a ključni među njima jest nedostatak sustavnog građanskog i ekonomskog obrazovanja.
Već desetljećima u obrazovnom sustavu izostaje ozbiljno učenje o tome kako društvo i ekonomija doista funkcioniraju. Jedina organizirana struktura koja je uspjela dugoročno utjecati na odgoj i obrazovanje djece jest Katolička crkva u Hrvatskoj. Ostali akteri, ako uopće postoje, ostali su marginalni ili bez stvarnog utjecaja.
Dok škole šute, o našoj sudbini odlučuju strane burze i tutori
Dok djecu učimo o kraljevstvima — zemaljskim i nebeskim — svijet oko nas prolazi kroz duboku transformaciju. Ulazimo u fazu koju možemo nazvati čistim kapitalizmom — sustavom o kojem smo nekada učili teorijski, ali za koji nas nitko nije praktično pripremio.
U školama se nekoć predavao predmet poput „Teorije i prakse samoupravnog socijalizma“. Iako danas zvuči zastarjelo, taj je predmet vrlo precizno analizirao slabosti i rizike liberalnog kapitalizma. Danas takvog znanja više nema.
A ono je nužno.
Temelj suvremenog poslovnog i materijalnog opstanka jest razumijevanje kriznih situacija i sposobnost snalaženja na tržištima — uključujući burze. No koliko mladih u Hrvatskoj uopće zna kako funkcionira tržište robe? Koliko ih je čulo za burze hrane, metala ili energenata?
Na primjer, cijene poljoprivrednih proizvoda na europskim burzama mijenjaju se iz sata u sat. Ono što ujutro vrijedi 2 eura, do podneva može pasti, a poslijepodne naglo porasti. Tržište je živo, dinamično i često nepredvidivo.
Veliki trgovci na Zapadu oslanjaju se na mrežu stručnjaka — financijskih savjetnika, analitičara i logističkih tvrtki koje prate kretanje roba, osiguranje i transport. Oni unaprijed znaju zašto cijena šećera raste ili pada. Roba se kupuje dok je još na brodovima, a cijene se definiraju na burzama — ne u lukama i ne kod posrednika.
U tom kontekstu dolazimo do ključnog problema: nedostatka strateškog upravljanja.
Ni ministarstva nemaju zajedničku viziju
Ministarstva koja su prirodno povezana — poput transporta, kulture i turizma — djeluju odvojeno, bez zajedničke vizije. Umjesto koordinirane ekonomske i razvojne politike, imamo fragmentiran sustav bez dugoročne strategije.
A upravo je strategija ono što nam nedostaje.
Moramo znati predviđati: energetske potrebe, zalihe hrane, sezonalnost turizma — našeg ključnog gospodarskog sektora. Moramo biti svjesni sigurnosnih rizika, uključujući i činjenicu da bi ključna infrastruktura u kriznim vremenima mogla postati meta.
Istodobno zanemarujemo jednostavna, ali učinkovita rješenja: očuvanje vodnih resursa, obnovu tradicionalnih metoda skladištenja hrane, smanjenje ovisnosti o automobilima u gradovima, plansko upravljanje šumama i prevenciju požara.
Hrvatska riskira ostati ovisna o vanjskim faktorima
Dok oklijevamo, šume u Dalmaciji gore — bilo zbog nemara ili namjernih podmetanja. Nedostaje znanje, ali i odgovornost.
Bez obrazovanih stručnjaka i bez osnovnog razumijevanja globalnih procesa, teško možemo opstati u svijetu koji se ubrzano mijenja. Hrvatska riskira ostati ovisna o vanjskim faktorima — kreditima, tutorima i tuđim odlukama.
Zašto smo došli u tu situaciju? Zašto ne prihvaćamo zakone kao vlastite? Zašto ne ulažemo dovoljno u obrazovanje i odgoj?
Vrijeme za promjene gotovo je isteklo.
Ako ne promijenimo način razmišljanja i upravljanja — brzo, odlučno i sustavno — posljedice bi mogle biti ozbiljne.
Tomislav Lovro Pavleka
PROČITAJTE JOŠ:
Tomislav Pavleka: “Dok raspravljamo o pjevačima, jugo nam ulazi u kuće”
Nevjerojatno je koliko se ljudi na društvenim mrežama strastveno uključuje u rasprave o pjevačima i rukometu, koliko se Vlada zbog toga uznemirava, a opozicija oštri retoriku, dok u isto vrijeme jedna skromna, besplatna aplikacija – Windy – danima unaprijed najavljuje duboki prodor jakog i olujnog juga od Otranta pa sve iza Paga.
FOTO Ovako izgleda katastar u Korčuli usred radnog dana: “Skladište za gume, zastava, vjetar nosi dokumente, a nikog nema u uredu, danima…”
KORČULA – U redakciju su nam pristigle fotografije katastra u Korčuli, za koje autor kaže da su nastale u 10 30 ujutro u radni dan. Pismo koje je prof. doc. Tomislav Pavleka poslao ravnatelju DGU u Zagreb, s dozvolom autora, objavljujemo u cijelosti: – U nekoliko navrata sam trebao neki
PROMAŠENI DOČECI S “DOMAĆIM” IZVOĐAČIMA Turističke zajednice, politika i propuštena prilika kulturnog turizma
Više od četrdeset godina rubno surađujem s različitim oblicima vlasti i njihovim institucijama – od Ureda predsjednika i Ministarstva kulture, do gradonačelnika i turističkih zajednica. Prije osamnaest godina radio sam kao organizacijski menadžer u Dubrovniku, gdje smo doveli vrhunsku ekipu iz Las Vegasa da zabavi Grad. Taj posao bio nam je
REHABILITACIJA SOKRATA Tomislav Pavleka o hrvatskom turizmu: “Ignorancija stvarnosti i potpuni kolaps”
Godinama je vlasnik konobe i direktor Jazz festivala u Balama. Prije toga je cijeli život putovao i bavio se ugostiteljstvom, pa je, kaže, skupio nešto iskustva. U konobu mu pristižu i svjetska imena jazz scene, a Bale su, upravo zahvaljujući angažmanu njegove, mahom mlade ekipe, danas zabilježene na karti svih
