Victor Sanchez je trener koji obožava rotirati igrače. I nije od onih koji od utakmice do utakmice promijene dvojicu ili trojicu, nego u pravilu barem – šest igrača. Nagledali smo se u našoj ligi svakakvih trenera, ali Sanchez je po tom pitanju drugačiji od svih.
Jedini koji je toliko rotirao bio je Nenad Bjelica, u prvom mandatu na klupi Dinama. Bjelica je imao jednu postavu za Ligu prvaka, a drugu za prvenstvo. I držao se te strategije dok god mu je ona donosila pobjede. Međutim, kad je postava zadužena za prvenstvo počela “kašljucati”, odmah je odustao od nje. Zato što mu je bilo jasno da se od Dinama prije svega traže pobjede.
Sancheza, s druge strane, kao da nije previše briga za Rijekine prvenstvene poraze. Ako pretpostavimo da je u Strasbourgu u četvrtak na teren izveo najjaču postavu, u Gorici se tri dana kasnije odlučio za “kombiniranu” momčad, s čak sedam novih startera. Španjolac je na klupi ostavio Devetaka, Oreča, Dantasa, Gojaka, Ndockyta, Adu–Adjeija i Radeljića.
Naravno da takva postava u Gorici nije izgledala dobro. Što je još gore, svi koji pomnije prate Rijeku pretpostavili su kako će utakmica završiti čim su vidjeli tko igra. Morao je to znati i Sanchez, jer ima dovoljno čvrstih uzoraka koje je Rijeka već iskusila, i to puno puta ove sezone.
Rijeka je doživjela debakl zato što je na terenu bila “kombinirana” momčad, nedovoljno dobra i uigrana
I dok je Sanchez posljednji debakl s “kombiniranom” postavom koju je izveo protiv Istre (0:2 na Rujevici) još mogao opravdati čuvanjem glavnih igrača za uzvrat u Strasbourgu, doista je nejasno zašto je u Gorici čuvao ponajbolje igrače. Da bi odmorni dočekali reprezentativnu stanku?
I neprihvatljiva je Sanchezova tvrdnja da je Rijeka u Gorici deklasirana (4:0) zbog umora igrača. Ta bi teza pila vodu da su u postavi bili Dantas, Adu-Adjei, Oreč i ostali nositelji igre. Rijeka je doživjela debakl zato što je na terenu bila “kombinirana” momčad, nedovoljno dobra i uigrana, bez čvrstine i samopouzdanja da bi mogla parirati čak i Gorici, koliko god ona igrački bila slabija od Rijeke.
Sanchez zaslužuje naklon za sve što je s Rijekom napravio u Europi, poglavito za igre prikazane u dvije utakmice sa Strasbourgom. Međutim, Španjolac je daleko najodgovorniji i za samo 30 osvojenih bodova u 21 kolu koliko je u SHNL-u vodio Rijeku. Tek osam pobjeda, šest remija i čak sedam poraza, uz 30:25 gol-razliku, učinak je koji je daleko od Rijekinih standarda i kvalitete koju momčad ima.
Rijeka je još uvijek treća na ljestvici, ali 25 bodova iza Dinama i 15 iza Hajduka poražavajući su za klub koji brani dvostruku krunu iz prošle sezone
Španjolac je taj koji je svojim stalnim i velikim rotacijama razbijao ritam Rijekinih igrača. Nadalje, teško je shvatiti i zašto kontinuirano mijenja pozicije svojih igrača. Rukavina, inače klasično lijevo krilo, završi kao desni bek, Lasickas kao klasičan desni bek odjednom igra u veznom redu, Morchiladze s krila seli u vezni red…
Sanchez kao da nije shvatio da je i Rijeci rezultat iznimno važan. Rijeka je još uvijek treća na ljestvici, ali 25 bodova iza Dinama i 15 iza Hajduka poražavajući su za klub koji brani dvostruku krunu iz prošle sezone. Usput, Rijeka je u novu sezonu ušla ojačana, jer je dovela nekoliko pojačanja, a nikoga nije prodala, ni prošlo ljeto ni ove zime.
Sanchez sada ima dva tjedna vremena promisliti o tome na koji način treba voditi Rijeku do kraja sezone. Glavno je pitanje: je li spreman odustati od tih silnih rotacija? Europskih utakmica više nema, ali znao je to i prije utakmice u Gorici, pa je svejedno nastavio po svome…
