Pakistan se u novonastaloj geopolitičkoj dinamici profilira kao ključni posrednik u pokušaju zaustavljanja rata između SAD-a, Izraela i Irana, oslanjajući se pritom na dvostruku prednost, vojni vrh ima otvorene kanale prema Teheranu, dok političko vodstvo održava bliske odnose s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom.
Prema navodima dvojice dužnosnika upućenih u razgovore, a na koje se poziva Financial Times, Islamabad je još ranije ponudio svoj glavni grad kao potencijalno mjesto pregovora, i to već tijekom ovog tjedna, uz sudjelovanje visokih predstavnika Trumpove administracije i Irana.
Ključni kontakti odvijali su se na najvišoj razini. Načelnik pakistanske vojske Asim Munir razgovarao je s Trumpom u nedjelju, kako piše Financial Times pozivajući se na izvore bliske razgovoru, dok je premijer Muhammad Shehbaz Sharif već u ponedjeljak stupio u kontakt s iranskim predsjednikom Masoudom Pezeshkianom.
Okončanje sukoba?
Zanimljivo je da su ti razgovori koincidirali s Trumpovom objavom u kojoj je signalizirao ublažavanje retorike prema Iranu. Nakon što je ranije zaprijetio „uništenjem” iranskih elektrana, američki predsjednik naveo je da odgađa takav potez nakon „vrlo dobrih i produktivnih” razgovora s Teheranom usmjerenih na okončanje sukoba.
Za sada nije jasno postoji li izravna veza između pakistanske diplomatske inicijative i Trumpove objave na Truth Socialu, koja je odmah utjecala na tržišta i izazvala pad cijena nafte. Iz Bijele kuće odbili su ulaziti u detalje, poručivši: „Ovo su osjetljivi diplomatski razgovori i Sjedinjene Države neće pregovarati putem medija”.
Paralelno s pakistanskim naporima, u diplomatsku aktivnost uključile su se i druge regionalne sile. Turska, koja je već imala ulogu u ranijim pokušajima posredovanja, vodi razgovore s iranskim dužnosnicima i Trumpovim izaslanikom Steveom Witkoffom, s ciljem postizanja barem privremenog primirja koje bi otvorilo prostor za šire pregovore. U istom kontekstu, pakistanski ministar vanjskih poslova Muhammad Ishaq Dar razgovarao je s turskim kolegom Hakanom Fidanom, dok je egipatski šef diplomacije Badr Abdelatty koordinirao kontakte s više strana, uključujući Iran, Pakistan, SAD i Katar.
Unatoč intenziviranju komunikacije, iz Teherana stižu oprezne i odmjerene poruke. Iransko ministarstvo vanjskih poslova negira postojanje izravnih pregovora sa SAD-om od početka rata, ali potvrđuje da su posredničke poruke pristizale preko trećih zemalja. „Tijekom posljednjih nekoliko dana primljene su poruke preko određenih prijateljskih država koje prenose američki zahtjev za pregovorima radi završetka rata”, izjavio je glasnogovornik Esmaeil Baqaei za IRNA-u, dodajući: „Odgovori su dani [na te inicijative] u skladu s temeljitim stajalištima zemlje”.
Istodobno naglašava kako nema promjena u ključnim iranskim pozicijama, uključujući stavove o Hormuškom tjesnacu i uvjetima za završetak rata.
Dok se diplomatski kanali ubrzano otvaraju, stručnjaci upozoravaju da je riječ tek o početnoj, neformalnoj fazi komunikacije. Prema izvorima upućenima u situaciju, zasad se radi o razmjeni poruka, a ne o strukturiranom pregovaračkom procesu.
Žurba prema deeskalaciji
Sanam Vakil iz Chatham Housea upozorava da više država „žuri” prema deeskalaciji, ali ostaje skeptična prema brzom raspletu: „Ne shvaćam ovo kao signal da se rat bliži kraju”. Dodaje i da bi Trumpovo ublažavanje retorike moglo biti rezultat pritiska zaljevskih zemalja, s obzirom na to da je Iran zaprijetio odgovorom na eventualne napade na svoju infrastrukturu, uključujući ciljanje energetskih postrojenja i sustava za desalinizaciju u regiji.
Podsjetimo, Trump je ranije najavio mogućnost napada na iranske elektrane ako Teheran ne osigura slobodan prolaz kroz ključni pomorski koridor kojim prolazi oko petine svjetske nafte i plina, no potom je tu prijetnju odgodio za pet dana.
Vakil pritom ističe duboku ukopanost obje strane: „Pozitivno je sagledati što bi kompromis i dogovor mogli značiti, ali ne vidim volju ni jedne strane za kompromis”. Dodaje i: „Ne mislim da Trump može odustati od ove krize koju je sam stvorio… I naprosto ne vidim da Iran popušta”. Zaključuje kako Teheran situaciju vidi kao pitanje opstanka: „Osjećaju da imaju prednost i polugu – ovo je opet pitanje njihova opstanka i uvjeta koji će osigurati njihov opstanak”.
Za razliku od uobičajene prakse u kojoj su posredničku ulogu imali Oman i Katar, ovaj put Pakistan preuzima inicijativu. Prema navodima više izvora, upravo pakistanski dužnosnici uspostavili su komunikacijski kanal između Teherana te američkih predstavnika Stevea Witkoffa i Jareda Kushnera.
Islamabad ističe i vlastitu konstruktivnu ulogu. Nakon razgovora s iranskim predsjednikom, pakistanska vlada poručila je: „Dijeleći s iranskim predsjednikom diplomatske napore pakistanskog vodstva, premijer je iranskom vodstvu obećao da će Pakistan nastaviti igrati konstruktivnu ulogu u olakšavanju mira”.
Pakistanova pozicija dodatno je specifična jer, za razliku od većine američkih saveznika u regiji, na njegovu teritoriju nema američkih vojnih baza, zbog čega je izbjegao izravne iranske napade. Upravo ta neutralnija pozicija omogućila mu je da se nametne kao prihvatljiv posrednik za obje strane.
Uz to, Pakistan ima drugu najveću šijitsku populaciju na svijetu nakon Irana, ali i snažne veze sa zaljevskim državama, uključujući obrambeni sporazum sa Saudijskom Arabijom. Istodobno, njegova energetska ovisnost o regiji čini ga posebno ranjivim na daljnju eskalaciju sukoba.
Simboličnu težinu dodatno je dao i novi iranski vrhovni vođa ajatolah Mojtaba Khamenei, koji je u nedavnom obraćanju istaknuo posebne veze s Pakistanom, naglasivši bliskost s njegovim narodom.
