Šef Vlade Andrej Plenković poslao je 17. ožujka predsjedniku Zoranu Milanoviću poziv za sazivanje sjednica Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost, usred njihova novog sukoba vezanog uz pitanja Hrvatske vojske.
“Ima previše tema o kojima barem možemo razgovarati. Očito se ni o čemu nećemo složiti. Jer ipak imamo predsjednika koji sve ove godine vodi prorusku, antiukrajinsku politiku, anti-NATO politiku, anti-EU politiku. U zadnje vrijeme je krenuo i u antiizraelsku politiku. Pa ako je to tako, a moramo se ponekad naći zbog nekih tema, možemo se sastati”, izjavio je Plenković ovoga tjedna na opće iznenađenje javnosti koja se pita kako to da sad odjednom želi surađivati s Milanovićem. Plenković tvrdi, štoviše, da o srbijanskoj nabavi novih hipersoničnih napadnih raketa Milanović ionako već sve zna, kao i on. “Ja ću biti zadnji koji će na javnim događajima govoriti o stvarima koje su ipak privilegirane informacije državnog vrha. Samo ću vam reći da se Milanović pravi nevješt i da pokušava i vama i široj javnosti prodati još jednu bozu. On zna sve isto što i ja. A kako zna, otkad zna i što zna, pitajte njega, a ne mene”, rekao je početkom tjedna.
To je i točno jer izvješća SOA-e po zakonu dolaze paralelno i premijeru i predsjedniku. No ovo između dvaju brda događa se upravo u trenutku kad se Milanović probudio iz zimskoga sna i počeo ponovno svakodnevno “prekomjerno granatirati” Vladu, posebno zbog vanjske politike, odnosa s Izraelom koji vidi kao “homicidalne ubojice”, ali i u trenutku dok HDZ i Plenković ratuju s oporbom zbog Ustavnog i Vrhovnog suda – još jedne neuralgične točke. Oporba čak ide na Ustavni sud kako bi dokazala da je povezivanje teme Vrhovnog i Ustavnog suda – neustavno.
Drugi krak
U tim okolnostima zvuči gotovo nevjerojatno da Plenković sad odjednom želi suradnju s Milanovićem, i predsjednik mu vjeruje koliko i Danajcima kad darove nose – dakle nimalo. Zato je i Milanović iznenadio, odmah je prihvatio poziv na sjednicu Vijeća, ali nije pristao na to da se ona održi u roku od nekoliko dana, na čemu inzistira Plenković, nego otprilike za dva tjedna.
Zbog svega toga mnogi se pitaju što je u pozadini ove nove Plenkovićeve inicijative, a upućeni iz vrha HDZ-a kažu da je zapravo riječ o pokušaju da “pripitomi” Milanovića, odnosno otupi njegovu oštricu u odnosu na vanjske partnere, kako Europsku uniju tako i Izrael.
Javna je tajna da je Izrael Hrvatskoj potreban kao partner (bez obzira na osudu napada na Iran) u prvome redu zbog pristupanja Hrvatske OECD-u – to Plenković planira obaviti do ljeta kao jedan od svojih važnijih ciljeva u ovom mandatu Vlade, a ako Milanović ne zaustavi svoje retoričko bombardiranje Izraela, to bi moglo doći u pitanje. Plenković je već dobio packe i upozorenja od predstavnika Izraela, i od veleposlanika Garyja Korena, ali i drugih.
Drugi krak pritiska na Plenkovića dolazi iz Bruxellesa, iz centrale Europske unije, koja traži da se Hrvatska, u aktualnim napetim geopolitičkim prilikama, sa svojom vanjskom politikom već jednom ujednači i fokusira na Europi bitne ciljeve. To je, naravno, antiruska politika, dok je Milanović eksponent ruske politike na tlu EU-a, uz Orbana i Fica, a uz to i jedan od najvećih kritičara europske politike.
U komunikaciji s vodećim ljudima EU-a Plenković je zamoljen da pokuša Milanovića privesti za stol i malo ozbiljnije porazgovarati o trenutnoj globalnoj situaciji – on zato sad to i pokušava učiniti. No paralelno ima svoj unutarstranački interes i narativ: na sjednici Predsjedništva HDZ-a ovog tjedna jasno je svojim kolegama rekao da će pokušati razgovarati s Milanovićem. Ali, ako se u razgovorima, kada do njih dođe, ne uspije dogovoriti s njime, za to će optužiti Milanovića i to će mu biti “talking point” za iduće izbore. Blizu je odluke da, ako ne uspije usuglasiti vanjskopolitičke stavove s Milanovićem, krene u realizaciju ideje o prijevremenim izborima za Sabor, koji bi se održali najkasnije do početka 2027. godine.
Nije mu stalo
Već i srednjostrujaški mediji pišu o tome da se u HDZ-u naveliko govori o novim izborima, Plenković je faktički u kampanji na terenu, a ključno je da želi onemogućiti da Milanović izađe na izbore kao kandidat za premijera. On smatra da se Milanović nije slučajno baš sada probudio i pokrenuo, nego da se i sam priprema za izbore za premijera. No HDZ će ga optužiti da mu nije stalo do nacionalne sigurnosti Hrvatske ako razgovori ne uspiju. Ako Milanović, na sjednici, kada do nje dođe, odbije suradnju, to će Plenkoviću biti forte za iduće izbore: ako se oni održe 2027., u HDZ-u procjenjuju da se Milanoviću neće isplatiti napuštati Pantovčak tri godine prije isteka mandata.
Premijer Plenković, dakle, igra na dva gola, s jedne strane želi primiriti Milanovića na vanjskom planu, a s druge će, ako u tome ne uspije, imati argumente protiv njega na mogućim izborima.
