Nakon debakla u Velikoj Gorici, Rijeka ulazi u završnicu sezone s ozbiljnim pitanjima koja više nije moguće ignorirati. Nakon europske priče koja je donijela ponos, bodove i potvrdu kvalitete, realnost domaćeg prvenstva pokazuje drugu sliku: momčad bez kontinuiteta, s previše oscilacija i sve manje prostora za pogreške. Ono što je donedavno izgledalo kao kontrolirana rotacija i traženje širine kadra, danas sve više djeluje kao lutanje koje je Rijeku dovelo u situaciju da joj i treće mjesto više nije sigurnost, nego cilj koji tek treba izboriti.
Ako se kao polazišna točka uzme kup-ogled protiv Hajduka (3:2), niz koji je uslijedio jasno pokazuje problem. U pet uzastopnih utakmica Rijeka je u početnoj postavi u svakoj sljedećoj utakmici mijenjala sedam ili osam igrača. Vukovar, Strasbourg, Istra, ponovno Strasbourg pa Gorica – rotacije koje su možda bile nužne zbog ritma, ali su dugoročno razbile svaku mogućnost stvaranja automatizama, posebice ako se igrači koriste na pozicijama koje su im strane, neprirodne.
To je pitanje otvorio i Ivan Mance, nekadašnji igrač i trofejni sportski direktor Rijeke, u emisiji Pod stijenama Kantride, gdje je analizirao sezonu bez uljepšavanja. Iako razumije kontekst igranja na više frontova, jasno je poručio:
– Ne slažem se s tolikom količinom rotacija i mislim da se pokazalo da je to promašena ideja. Ali trener najbolje zna momčad i zna koliko ih je ispraznila ta utakmica protiv Strasbourga.
Zato reprezentativna stanka dolazi u idealnom trenutku. Nakon iscrpljujućeg ritma i emotivnog pražnjenja u Europi, momčad je dobila četiri dana odmora – nužan reset i fizički i mentalno. Već u petak s treninzima kreću oni koji ostaju na Kvarneru, a fokus se potpuno prebacuje na završnicu prvenstva. Jer sada više nema skrivanja iza Europe. Ostaje samo domaća scena, jasni ciljevi i pitanje može li Rijeka u nekoliko tjedana pronaći ono što joj je najviše nedostajalo cijele sezone – kontinuitet.
