Hajduk je u posljednjih četrnaest godina na europskoj sceni uvijek zapinjao već u kolovozu, tako da ovaj slučaj sa slovačkim Ružomberokom apsolutno ne može biti iznenađenje, ali zbog niza okolnosti ta eliminacija predstavlja stoljetnu sramotu. Radi se o tome da se “bijelima” ukazala jedinstvena prilika proboja do grupnog natjecanja Konferencijske lige, koja je upropaštena. Ujedno, dogodio se najružniji završni mogući čin, striptiz očaja rukovođenja slavnim splitskim klubom. Aktualni vodeći tandem Ivan Bilić i Nikola Kalinić naslijedili su teško breme nereda na Poljudu, toga su morali biti svjesni, tako da njihova eventualna izvlačenja, pa i pokušaji da se opravdaju za loš start u sezoni, posebno najnoviju europsku propast, nikako nemaju temelja.
Jednostavno je, kad je Bilić pod tutorstvom Nadzornog odbora preuzeo vodstvo “bijelih”, mogao je obavijestiti hajdučku javnost o komatoznom stanju kluba, ali je on, kao i sportski direktor Kalinić, ostao vjeran dugogodišnjoj praksi da poslije smjene na kormilu ne čačka po prošlosti, točnije da štiti prethodnike, pa i po cijenu da je pronašao tragove kaznenih djela. Dakle, oni su zažmirili, moguće i prikrili neke rabote na račun kojih bi se moglo i moralo pozvati na odgovornost prethodne mandatare iz Nadzornog odbora, predsjednike, članove Uprave, specijalno tandem stranih sportskih direktora Marija Branca i Mindaugasa Nikoličiusa.
Svima je jasno da su nadzornici u predsjedničku fotelju uveli osobu koja baš i nema blage veze s takvom funkcijom, motivirani Bilićevom torcidaškom prošlosti (ono “uno di noi”), premda se jednom deklarirao izjavom da je “prije navijao za Hajduk, a to sada radim za Isusa”. U rijetkom istupu u javnosti Bilić je priznao da se često upita “što mi je ovo trebalo”, pa je podsjetio na jednog bivšeg, Jasmina Huljaja. Koji je na Poljud sletio iz Galenskog instituta u Rijeci, odabran od “headhuntera” iz nadzora kao idealna poslovna akvizicija (plus mu je bilo rođenje u Splitu, kao i dječačko treniranje u školi nogometa Lavčević), samo da bi poslije šest mjeseci muke čovjek priznao da to nije posao za njega.
Uostalom, predsjednik Bilić je prve poteze po inauguraciji proveo po sugestiji predsjednika NO-a Aljoše Pavelina, a to su imenovanja tandema Goran Sablić i Hrvoje Vuković na poziciju šefova akademije Luka Kaliterna, što je automatski značilo uhljebljenje Bore Primorca kao savjetnika Uprave. Usput, Pavelin je sa svojim ljudima pomeo s položaja Jakobušića, ali je nastavio štititi Nikoličiusa, kojemu je tepao kao “čarobnjaku transfera”.
Iz najave predsjednika Bilića da, s jedne strane, “ne treba očekivati ulazne transfere do kraja ljetnog prijelaznog roka”, a s druge da su u tijeku “nastojanja prodaje Rokasa Pukštasa“, vidi se njegovo nesnalaženje. Dakle, neka je svima koji bi eventualno poželjeli angažirati mladog Amerikanca (kotirao je za vrijednost od desetak milijuna eura) znano da su na Poljudu u akutnoj potrazi za financijama…
Pukštas je već drugu godinu jedini pravi izložbeni artikl za prodaju jer je Hajduk zbog financijskog održanja primoran prodavati svoje talente. Opet treba spomenuti Jakobušića i njegovu populističku najavu načela, izrečenu na skupštini kluba u kolovozu 2021., da “nećemo prodavati budućnost za sigurnost”. Gospar je tada dobio sva priznanja hajdučkog puka, ali i od pojedinih komentatora drukera, za takvu namjeru da će se najtalentiranije razvijati do afirmacije i prodati za velike novce. Ubrzo se dogodilo suprotno, najprije u slučaju Marina Ljubičića, koji je u ljeto 2022. transferiran u austrijski LASK za 2,5 milijuna eura, a onda Stipe Biuka u siječnju 2023. u Los Angeles za pet milijuna eura i bonuse.
Istina, treba priznati da je realiziran transfer juniora Luke Vuškovića u Tottenham za rekordnih desetak milijuna eura, sada se doznalo – u okviru nekih dogovora za povratak Ivana Perišića na Poljud. No bilo bi zanimljivo znati koliko je od tih pustih milijuna eura, ukupno 17,5, ušlo u blagajnu kluba.
Navijači Hajduka su razočarani, što ih ne sprječava da i dalje neumorno manifestiraju svoju odanost voljenom klubu bez obzira na to što se već nazire da “bijeli” nisu u stanju voditi ravnopravnu trku za prvaka s glavnim rivalom Dinamom. Na kraju, može se naslutiti, trener Gennaro Gattuso naći će se na udaru zbog manjkavih rezultata, u biti nemoći igračkog kadra, i to bez obzira na to što je uoči nedavnog dvoboja protiv slovačkog kluba doživio prave ovacije, kada je aklamacijom s tribina dobio podršku za svoje beskompromisno ponašanje u odnosu na Ivana Perišića. Talijanski trener bi se mogao osjetiti prevaren, Nikola Kalinić mu je obećao pojačanja do kraja ljetnog prijelaznog roka, a stigao je jedino Ivan Rakitić, zaista klasni igrač, ali u režiji njegova kuma Marka Bralića i spasonosnog megasponzora Hajduka Tomislava Mamića.
Sveukupno, na žalost brojnih zagriženih navijača, kao po tradiciji, Hajduk doživljava europska ispadanja, kako se to kolokvijalno voli tumačiti oko 15. kolovoza i svetkovine Velike Gospe, dok se u prvenstvu, u pravilu od 2005., ubrzo zatim događa novo razočaranje, do rastanka s nadom u naslov prvaka, i to oko 8. rujna i slavlja Male Gospe. S izuzetkom tijekom dva posljednja prvenstva kada su “bijeli” u toj borbi ipak posustali tek početkom proljeća…
