Da je Jurica Pršir iskoristio kazneni udarac, mogla je Gorica 22. ožujka 2026. ostvariti najuvjerljiviju pobjedu u osam sezona u elitnom rangu hrvatskog nogometa, ali i ovih 4:0 protiv Rijeke ostaje jedna od najboljih partija turopoljskog kluba. S tri postignuta pogotka Bruno Bogojević je postao tek drugi igrač Gorice koji je u ligi upisao hat-trick, a prije njega uspjelo je to samo Kristijanu Lovriću, kada je 1. rujna 2019. u gostima svladan Varaždin rezultatom 3:1. Oni koji duže pamte sjetit će se i kup utakmice iste godine protiv Zagorca iz Krapine, kada su u trijumfu 10:0 po tri gola zabili Poljak Lukasz Zwolinski i Nizozemac Justin Mathieu.
Međutim, osim Bogojevića, trener Mario Carević je u nedjelju salve pohvala izrekao i za Antu Ercega, kojeg je prije toga postavio u početnu jedanaestoricu prvi put nakon 19. listopada 2025. i dvoboja 10. kola protiv Varaždina. Ukupno je 36-godišnji napadač rođen u Splitu samo triput startao u 27 kola, a ako se izuzme pet-šest utakmica kada je bio ozlijeđen, a jednom i suspendiran zbog kartona, često se u javnosti i među navijačima Velikogoričana, provlačila ona dvojba koja je obilježila veći dio njegove karijere. Ili je hvaljen ili osporavan. Tako je bilo u Splitu, Hajduku, Osijeku, Istri, inozemnim klubovima gdje je igrao, pa se tako dosad odvrtjelo i u Gorici u koju je stigao iz nizozemske Fortune u siječnju 2025. godine, potpisavši ugovor do ljeta 2027. kao jedan od pet najplaćenijih igrača turopoljskog kluba.
– Treba mi jedna baraba u momčadi, ali u onom pozitivnom smislu – govorio je tada Carević, referirajući se na Ercegov često eksplozivni temperament na terenu, koji mu je u žaru borbe i adrenalina donosio sukobe sa suparnicima, sucima, a ponekad i vlastitim suigračima.
Tako je drugi dio prošle sezone obilježila interna priča o nesporazumu kojeg je na jednom treningu imao s Adrionom Pajazitijem, a Carević je to riješio preseljenjem Ercega na klupu ili tribine na dvije utakmice, da bi u konačnici u 12 ligaških nastupa ostao na jednom pogotku i jednoj asistenciji. Učinak koji nikoga nije zadovoljavao, a kriza se protegnula i na aktualnu sezonu. Carević i Erceg nisu pronašli zajednički jezik, Filip Čuić bio je stalno trenerov izbor za prvog napadača, iako se treba prisjetiti pomalo bizarnog detalja kada je u 1. kolu u Varaždinu Erceg trebao startati, ali se ozlijedio na zagrijavanju. Poslije toga najiskusniji igrač kluba lovio je samo mrvice, postigavši jedan gol još tamo u 3. kolu protiv Lokomotive, kao i dva u Kupu protiv petoligaša Libertasa u Novskoj.
Tko zna, možda bi tako i ostalo da Čuić ove zime nije otišao u poljski Pogon, a dva nova napadača Wisdom Sule i Theo Epailly još nisu na potrebnoj razini forme. Erceg se u takvoj situaciji prometnuo kao rješenje koje zaslužuje pravu priliku, naročito kada je i ozljedu ostavio iza sebe. Protiv Dinama je ušavši s klupe ostavio odličan dojam, vidjelo se koliko je još željan igre, a postigao je i pogodak iz kaznenog udarca. Iako je to bio jedini poraz u zadnjih sedam utakmica, Gorica je i dalje negativni rekorder lige po broju promašenih velikih prilika. To je podatak koji najviše muči sve u klubu i navijače jer su svjesni da je ovo u biti sezona, u kojoj nikad lakše nije bilo doći do europskog mjesta.
Nedostajala je samo bolja realizacija i zato bi ovih 4:0 protiv Rijeke doista mogla biti prekretnica jer ostaje devet kola i 27 bodova u igri, što je dovoljno za reći – sve je moguće. Erceg je svoj prvi start u 2026. okrunio golom kroz noge vratara Rijeke u 12. minuti, nakon što ga je Iker Pozo uposlio genijalnim dodavanjem vanjskim felšom. Osjećaj za napadanje prostora, brzina s kojom se sjurio u šesnaesterac i miran i precizan udarac desnom nogom, još jednom su potvrdili da za znalca Ercegovog kalibra godine predstavljaju samo broj. I šlag na tortu kada trener Carević poslije svega kaže:
– Nevjerojatno mi je kako netko sa svojih 36 godina i kod rezultata 4:0 sprinta i uklizava na loptu, a onda i svima drugima daje primjer.
Koliko dobro zvuči, ovakva ocjena ne treba dodatni komentar, iako će je neki protumačiti i kao priznanje da je Erceg bio nepravedno zapostavljen, bar kad je bio zdrav. Koliko je Gorica dosad promašivala, s Ercegom u sastavu to gotovo sigurno ne bi bilo tako. Mišljenje je to koje potpisuju mnogi stručni ljudi, ali uvijek treba ostaviti prostor tezi da trener i njegovi suradnici najbolje od svih znaju stanje u svlačionici i zašto vuku određene poteze.
Bila ovo njihova korekcija ili splet okolnosti, bit će iznimno zanimljivo pratiti završnicu sezone u kojoj Goricu čeka i jedna velika, a u slučaju pobjede i najznačajnija utakmica u povijesti kluba. To je polufinale Hrvatskog kupa, 8. travnja s Dinamom. Treći put su Turopoljci u polufinalu, prva dva su izgubili 2021. i 2022. od Dinama i Hajduka, ali oba puta su bili gosti. Sada će se prvi put polufinale igrati u prijestolnici Turopolja, što je najveća prilika dosad za prolaz u finale, makar je ovoga proljeća nedodirljivi Dinamo ozbiljni favorit.
No, isto tako se može reći i da je Gorica u najboljem trenutku sezone, pa formom i igrom koja zaslužuje visoke ocjene može krenuti u žestoki okršaj protiv Zagrepčana. Bogojevićev hat-trick i Ercegov povratak u startnu jedanaestoricu uz postignuti pogodak, nisu mogli doći u boljem trenutku. Pogotovo kad se zna da su upravo njih dvojica igračkim karakteristikama i kvalitetama stvoreni za kontranapade, što će protiv Dinama biti temelj napadačke ambicije Velikogoričana.
– Kako zalazim u veteranske godine, najviše žalim što nikad nisam obukao dres reprezentacije Hrvatske, a bio sam blizu, ali svejedno i dalje imam veliki motiv dokazati kako još mogu igrati na visokoj razini. Za Goricu nema straha jer može biti samo bolja – kazao je Ante Erceg na početku 2026. godine, a dolazak proljeća označio je da je s riječi prešao na djela.
Kako on, tako i momčad. Ne djeluje slučajno…
