Andrea Buča, autorica i redateljica, donosi intiman i snažan dokumentarni film, portretira život na rubu Jadrana – na Palagruži, najudaljenijem naseljenom otoku Hrvatske.
Hrvatska radiotelevizija (HRT) u ponedjeljak, 6. travnja na Prvome programu Hrvatske televizije (HRT – HTV1) s početkom u 20:15 sati premijerno prikazuje dokumentarni film „Plovput 7, Palagruža je“. Ovaj vizualno snažan i atmosferičan film intiman je portret svjetioničara na zalasku karijere.
Andrea Buča, autorica i redateljica, donosi intiman i snažan dokumentarni film, portretira život na rubu Jadrana – na Palagruži, najudaljenijem naseljenom otoku Hrvatske. U središtu priče je svjetioničar Vojislav Šajin koji nakon skoro tri desetljeća prepušta svjetionik Palagružu mlađima i zatvara jedno iznimno životno poglavlje.
Foto: HRT
Izolacija, tišina i velika ljubav
Nakon serijala o pučinskim otocima „Stani na otoku“, autorica se vraća na Palagružu da bi snimila Vojinu posljednju zimu na otoku, dajući filmu osobnu i emotivnu perspektivu. Kroz njezin pogled pratimo svakodnevicu obilježenu surovim vremenskim uvjetima, izolacijom i tišinom. Duga zima, samoća i odsječenost od kopna postaju kulisa priče o izdržljivosti, navici i pripadanju. Palagruža nije samo mjesto radnje, ona je drevni otok, stoljećima važna točka pomorskih puteva i simbol sigurnosti na moru. Na visokoj hridi svjetionik stotinu i pedest godina čuva plovidbu, dok svjetioničari poput Vojislava Šajina posvećuju svoj život njegovu svjetlu.
Film donosi i osobnu dimenziju – odnos prema supruzi, kolegama i prirodi, ali i pitanje što znači otići s mjesta koje postaje dio identiteta. Kako sam protagonist kaže, Palagruža se „uvuče pod kožu” i zauvijek ostaje u čovjeku.
Osim što dokumentira kraj jedne karijere, film je i posveta svjetioničarskom pozivu – tihom, zahtjevnom i često nevidljivom radu koji brine o svjetlosnom putu i spašava živote. Vizualno snažan i atmosferičan, film bilježi svakodnevicu na otoku: od ribarenja i branja samoniklog bilja do održavanja svjetionika i prijenosa znanja na mlađe generacije, istovremeno otvarajući prostor za razmišljanje o odnosu čovjeka i prirode.
“Cijelu zimu sam planirala odlazak na Palagružu, no zbog lošeg vremena, velikog juga i nemogućnosti pristanka na naš najudaljeniji otok bilo je nemoguće zaploviti i snimati. Dva mjeseca smo bili na vezi kolega Vakula, Vojo i Plovput i čim se otvorila anticiklona mi smo krenuli. Nakon 11 sati puta stigli smo na sredinu Jadrana. Ponovni susret s otokom i protagonistima, Vojom i Manuelom, budi posebne emocije, što se u filmu zrcali kroz vizualni identitet i redateljski pristup“, naglasila je Buča.
J.T.
