Američki predsjednik Donald Trump inzistira da pregovori s Iranom o okončanju rata napreduju “vrlo dobro” , nakon što je putem posrednika poslao “popis od 15 točaka” zahtjeva. No, Washington neobično suzdržan oko sadržaja prijedloga i još nisu rekle s kim navodno pregovaraju, dok Iran osporava da se uopće vode razgovori.
Iranski dužnosnici ovog tjedna omalovažavaju plan, a uvjete opisuju kao “pretjerane”, “maksimalističke” i “nerazumne”. Visoki dužnosnici koji su pregledali prijedlog smatrali su da on služi samo interesima SAD-a i Izraela, rekao je izvor za Reuters, dodajući da je diplomacija još uvijek na stolu.
Analitičari su za The Independent rekli da unatoč američkom hvalisanju uspjehom, rat neće biti vojno okončan i da mjesec dana od početka sukoba Iran osjeća da ima prednost.
Narušeno povjerenje (napad za vrijeme prošlih pregovora) otežat će SAD-u bilo kakav napredak u diplomaciji, kažu, dok će ohrabreni Iran svaku ponudu primirja vidjeti kao “predaju”.
Što znamo o planu od 15 točaka?
Bijela kuća još nije potvrdila što se nalazi u njezinom planu od 15 točaka, a detalji koji su do sada procurili potječu od mješavine iranskih dužnosnika i medijskih izvješća. Posrednici kažu da prijedlog obuhvaća ograničenja iranskog nuklearnog programa, pojačani nadzor od strane UN-ovog nuklearnog nadzornog tijela, demontažu infrastrukture i predaju postojećeg obogaćenog urana. Tražio bi se trajna obveza Irana da nikada neće razviti nuklearno oružje.
Demontaža infrastrukture uključivala bi uklanjanje nuklearnih postrojenja u Natanzu, Isfahanu i Fordowu, prema izraelskom Kanalu 12. Sva tri područja su prošlog ljeta napadnuta, ali američke obavještajne službe procijenile su da su napadi samo usporili operacije za nekoliko mjeseci.
Iran također više ne bi mogao obogaćivati uran u zemlji, a Međunarodnoj agenciji za atomsku energiju (IAEA) dano bi jamstvo prava praćenja preostale nuklearne infrastrukture. Izvješća ukratko spominju kako bi SAD mogle pomoći Iranu u izgradnji civilne nuklearne industrije i ukidanju sankcija.
Plan, kako je izviješteno, također bi imao za cilj okončati iransku podršku regionalnim posrednicima i ograničiti njegov program balističkih projektila, te krenuti prema okončanju rata 30-dnevnim primirjem i ponovnim otvaranjem Hormuškog tjesnaca.
Takav sporazum bio bi šireg opsega od razgovora koje su SAD vodile s Iranom ranije ove godine, s ciljem rješavanja američko-izraelskih zabrinutosti oko iranskog nuklearnog programa. Slični razgovori održani su i prošle godine, prije nego što je Izrael napao Iran.
Andreas Krieg, viši predavač na Školi za sigurnosne studije King’s Collegea u Londonu, rekao je da su zahtjevi navedeni u prijedlogu u skladu s onim što su SAD već nekoliko puta iznijele tijekom protekle godine.
Razlika je ovaj put u tome što se događa “u kontekstu nepostojećeg međusobnog povjerenja i geopolitičkog zastoja u kojem Iran ima bolje karte za odigrati nego SAD”. Rekao je da je rat oslabio pregovaračku poziciju SAD-a, jer je Iran pokazao da ima “mnogo, mnogo viši” prag boli od SAD-a.
“U biti, SAD nudi sporazum koji je Iran možda mogao prihvatiti kao temelj za pregovore prije rata. Sada kada Iran osjeća da ima prednost, vjerojatno bi tražio više i bio bi manje spreman ponuditi toliko”. “Trump u biti nema alternativu diplomatskom rješenju. Za njega nema vojnog izlaza. Iran njegovu ponudu shvaća kao predaju”, govori analitičar.
Po čemu se novi plan razlikuje od prethodnih ponuda?
Analitičari se slažu da je najnovija američka ponuda puno šireg opsega od Zajedničkog sveobuhvatnog akcijskog plana, prethodnog sporazuma kojim se ograničava iranski nuklearni program u zamjenu za ublažavanje sankcija, a koji su 2015. godine dogovorili Iran, SAD, Velika Britanija, Francuska, Kina, Rusija i Njemačka.
Trump se povukao iz tog sporazuma 2018. godine, tvrdeći da nije uspio ograničiti iranski raketni program i regionalni utjecaj.
Dr. Burcu Ozcelik, viša istraživačka suradnica za sigurnost Bliskog istoka, rekla je da prijavljeni prijedlozi djeluju široko i ambiciozno. “Najnovija rasprava o diplomatskom putu zapravo je najnoviji zaokret u onome što je postala kvazi-teatralna, kaskaderska saga o tome nudi li Washington Iranu ozbiljan pomak ili jednostavno preoblikuje starije tvrdokorne zahtjeve koje je Teheran već prethodno odbacio”.
“Prema onome što je izvješteno, plan od 15 točaka odražava stavove na kojima su SAD ranije inzistirale. Ako je to istina, onda se ne radi toliko o ponovnom razmatranju diplomacije u stilu JCPOA-e koliko o maksimalističkijem skupu uvjeta koje će Teheran sigurno odbaciti”, rekla je za The Independent . “JCPOA je bio usko usmjeren na nuklearni dosje i verifikaciju. Ono što se sada opisuje ide daleko dalje od toga i zadire u vojne i regionalne stupove iranske moći”.
Sporazum potpisan 2015. imao je za cilj osigurati da iranski nuklearni program ostane isključivo mirnodopski. Njime je određen vremenski okvir za ukidanje sankcija povezanih s nuklearnim programom. Neke sankcije ostale su na snazi, poput embarga na oružje i balističke projektile nekoliko godina te restriktivnih mjera protiv niza sankcioniranih pojedinaca.
JCPOA imao je za cilj obuzdati iransku sposobnost obogaćivanja urana, smanjujući broj plinskih centrifuga za dvije trećine i zabranjujući obogaćivanje urana na iznad 3,67 posto tijekom 15 godina. Kao i novi prijedlog, cilj mu je bio osigurati da IAEA ima puni pristup prijavljenim lokacijama i mogućnost istrage sumnjivih neprijavljenih lokacija.
Zagovornici su rekli da bi sporazum pomogao u sprječavanju oživljavanja iranskog programa naoružanja i smanjio izglede za sukob. Protivnici priješnjeg dogovora su rekli da bi on samo odgodio iransko stvaranje nuklearne bombe, dok je ublažavanje sankcija omogućilo poticanje terorizma u regiji.
IAEA je 2016. izjavila da Iran ispunjava svoja obećanja, prije nego što se Trump povukao 2018., rekavši da sporazum nije riješio iranski raketni program i posredničko ratovanje u regiji. Iran je optužio SAD da ne ispunjavaju svoje obveze. Stoga su se američki diplomatski napori od tada usredotočili ne samo na rješavanje iranskog nuklearnog programa, već i na njegove balističke projektile i utjecaj na naoružane skupine.
Hoće li Iran prihvatiti novu ponudu?
Jason M. Brodsky, direktor politike u organizaciji United Against Nuclear Iran (UANI), rekao je za The Independent da se čini da Trump namjerava postići puno “opsežniji” sporazum, kojem Iran prkosi dok vjeruje da ima prednost. “Plan predsjednika Trumpa od 15 točaka potpuno se razlikuje od JCPOA-e”, rekao je. “JCPOA je bio usko usmjeren sporazum o kontroli naoružanja, koji je mijenjao privremena ograničenja iranskog nuklearnog programa u zamjenu za trajno ublažavanje sankcija”.
Novi plan “je opsežniji i restriktivniji za iranski režim. Trenutno iranski režim javno prkosi planu predsjednika Trumpa jer misli da pobjeđuje – a iranski narativ o pobjedi podržavaju i mnogi na Zapadu”. “U tim uvjetima, nastoji stvoriti više odvraćanja kako bi prekinuo rat, pregovore, primirje i dinamiku ponovnog pokretanja rata. Ali, kao što je režim sklon činiti, vjerojatno će pretjerati”.
Analitičarka Ozcelik upozorila je da iako SAD možda imaju više “prisilne moći” u odnosu na Iran, “ovo je samo jedan dio ukupne procjene”. “Prisilna moć ne pretvara se automatski u djelotvornu diplomatsku polugu, posebno jer je Iran pokazao da su i njegova prijetnja i primjena taktike asimetričnog ratovanja uspješno uplašile globalna tržišta”.
Rekla je da bi ovaj pristup (15 maksimalističkih zahtjeva) mogao i dalje mogao biti “klasična Trumpova pregovaračka taktika”, koja bi poslužila kao okvirna polazna točka za razgovore u kojima američki pregovarači kasnije čine ustupke do kompromisa.
Tukididova zamka: Američka avantura u Iranu
