Dok Iran uvodi kontroverzne tranzitne pristojbe za prolaz kroz najvažniji svjetski naftni tjesnac, povijesne paralele s hrvatskim neretvanskim gusarima iz 9. stoljeća otkrivaju da se povijest ponavlja – ovaj put uz cijenu barela nafte.
Svijet se danas suočava s novim poretkom u Hormuškom tjesnacu, gdje Iran, prema najnovijim izvješćima, provodi strategiju koja neodoljivo podsjeća na srednjovjekovne običaje naplate slobodne plovidbe. Ono što su nekada radili neretvanski gusari na Jadranu, danas iranska Revolucionarna garda provodi na strateški najvažnijem pomorskom pravcu svijeta, pretvarajući tjesnac u svojevrsnu „naplatnu kućicu“ Perzijskog zaljeva.
Moderne „carine“ usred međunarodnih voda
Trenutačno stanje u Hormuzu daleko je od proklamirane slobode plovidbe. Iran je počeo uvoditi sustav selektivnog prolaza, pri čemu su države poput Kine, Rusije i Indije dobile status povlaštenih partnera čiji brodovi, nakon stroge koordinacije i najave, prolaze bez ometanja.
Za ostatak svijeta, cijena prolaza postaje doslovno opipljiva. Neformalni izvještaji govore o tranzitnim naknadama koje se kreću i do vrtoglavih dva milijuna dolara po prolasku, što analitičari tumače kao izravno kršenje Konvencije UN-a o pravu mora (UNCLOS). Prema toj konvenciji, obalne države nemaju pravo naplaćivati tranzit kroz međunarodne tjesnace, no Iran to pravilo ignorira, koristeći svoju geografsku poziciju kao alat geopolitičkog pritiska.
Povijesni recept: Kako su Neretvani ukrotili Veneciju
Ovaj iranski model zapravo je modernizirana verzija strategije koju su hrvatski neretvanski gusari, stanovnici tadašnje Paganije, usavršili prije više od tisuću godina.
Povijesna prekretnica dogodila se 18. rujna 887. godine u velikoj bitci kod Makarske. Tada su Neretvani nanijeli katastrofalan poraz mletačkoj floti, a u samom sukobu poginuo je i dužd Pietro I. Candiano.
Ta pobjeda nije bila samo vojni trijumf, već temelj za uspostavu sustava koji danas prepoznajemo u Hormuzu. Mletačka Republika, tadašnja pomorska velesila, bila je prisiljena plaćati godišnji danak u zlatu hrvatskim vladarima kako bi njihove galije mogle sigurno ploviti prema istoku. Taj „mir kupljen zlatom“ potrajao je više od stoljeća, a taj povijesni trenutak danas se slavi kao Dan Hrvatske ratne mornarice.
Metode se mijenjaju, cilj ostaje isti
Uspoređujući ove dvije ere, vidimo da se samo tehnologija promijenila. Dok su Neretvani koristili brze sagene za izravne napade i zarobljavanje posada kako bi prisilili Veneciju na pregovore, moderni Iran koristi elektroničko ometanje, dronove i presretanje tankera.
Cilj je u oba slučaja identičan: naplata danka za slobodan prolaz i demonstracija suvereniteta nad akvatorijem. Razlika leži u pravnom okviru – dok je u 9. stoljeću vrijedilo isključivo „pravo jačega“, današnji postupci Irana predstavljaju jednostrano kršenje međunarodnih ugovora koje izaziva globalnu nestabilnost i rast cijena energenata.
(Ne)očekivana pobjeda
Povijesno je potvrđeno da su Mlečani plaćali danak (census) za slobodnu plovidbu Jadranom, što je bio izravni ekvivalent današnjim tranzitnim naknadama. S druge strane, aktualna izvješća o iranskom uvjetovanju prolaza uz plaćanje potvrđuju da se više ne radi o nagađanjima, već o novoj realnosti pomorske trgovine.
Dok Hrvatska slavi svoju pomorsku tradiciju temeljenu na obrani vlastitog mora, svijet s tjeskobom promatra hoće li iranski „novi režim“ u Hormuzu postati trajna praksa koja će iz temelja promijeniti ekonomsku kartu svijeta. I hoće li Iran u nekoj svojoj budućnosti ovo tretirati kao svoju pobjedu, pa, poput Hrvatske, dan uspostave naplate sigurnog prolaza Hormuzom, slaviti kao Dan svoje ratne mornarice? Kao i puno puta do sad, pokazat će – povijest.
Jurica Gašpar, prof.
PROČITAJTE JOŠ:
Znate li zašto Hrvatska ratna mornarica slavi svoj dan 18. rujna? | | Morski HR
Dan Hrvatske ratne mornarice slavi se 18. rujna u sjećanje na ovaj datum daleke 887. godine, kad je pod knezom Branimirom pobijedila Mlečane kod Makarske. Odluku o obilježavanju ovog datuma 1993.
