Najavljujući kako će Zagrepčani kojima je nevrijeme krajem tjedna uzrokovalo štetu na objektima imati pravo na financijsku pomoć Grada u suradnji s Vladom, gradonačelnik Tomislav Tomašević na tiskovnoj je konferenciji, svjesno ili nesvjesno, izostavio one kojima su u nevremenu poharana grobna mjesta. Radi se mahom o grobnicama na Mirogoju, “najelitnijem” zagrebačkom groblju gdje je pravo korištenja grobnog mjesta izuzetno skupo, za nižu klasu mjesta plaća se i do 25 tisuća eura, a grobnice u Aleji velikana ili na sličnim, ključnim mjestima groblja, dosežu i cijenu veću od 100 ili čak 125 tisuća eura.
Nevrijeme je oštetilo više vrijednih grobnih mjesta upravo na Mirogoju, a najviše štete nanijela su stabla koja su izvaljena pod pritiskom vjetra te su pala na nadgrobne spomenike i grobove, razbivši ih u komadiće. Iskustvo s kojim nam se javio čitatelj bizarno je, ali otkriva model po kojem korisnici ukopnih mjesta neće dobiti ni centa odštete iako im je nanesena golema financijska šteta.
“Na obiteljsku grobnicu tijekom jednog nevremena palo je stablo i teško oštetilo nadgrobni spomenik, djelo akademskog kipara. Moram pohvaliti podružnicu Zagrebačkog holdinga, Gradska groblja koja upravljaju grobljima uključujući i Mirogoj. Naime, ja nisam ni znao da je spomenik oštećen, ali mi je na kućnu adresu došao dokument u kojem su me pedantno izvijestili o svim činjenicama”, počinje svoju priču Zagrepčanin.
Birokratska ludost
Uistinu, Gradska groblja ne samo da su ga obavijestila o šteti, nego su mu poslali i službeni komisijski zapisnik o oštećenju, pa čak i fotografiju, te ga uputili kome se treba javiti za naknadu, s obzirom da je Mirogoj osiguran putem osiguravajuće kuće Croatia osiguranje. Bili su, kaže naš čitatelj, toliko ljubazni da su mu u dokumentu dali i kontakt adresu na koju treba poslati zapisnik. Zbog svega, a pogotovo pedantnog pristupa djelatnika Gradskih groblja koji su mu i izrazili žaljenje zbog štete, vjerovao je da je naplata samo formalnost.
Trebao je još samo pronaći majstora koji je ovlašten popravljati ovakve spomenike i postojećoj dokumentaciji dodati njegov predračun, što je i učinio. Nakon nekog vremena uslijedio je “hladan tuš” od osiguravajuće kuće, a njihovo obrazloženje trebalo bi zaštititi kao spomenik kulture “birokratske ludosti”.
Naime, prvo su ustanovili da su Zakonom o grobljima sva groblja vlasništvo jedinice lokalne samouprave na kojoj se nalaze, što je u ovom slučaju Grad Zagreb. Dalje slijede rečenice dostojne majstora apsurda, književnika Franza Kafke.
Stablo nema vlasnika
“Naš osiguranik, društvo Zagrebački Holding d.o.o.- podružnica Gradska groblja, nije vlasnik parcele (zemljišta) na kojoj se nalazi stablo, a samim time niti vlasnik stabla, već je njemu samo povjereno održavanje stabla”. No, kako se stablo nalazi na groblju čiji je vlasnik Grad, a Holding i podružnica Gradska groblja u vlasništvu su Grada, tko je onda vlasnik stabla? Iz odbijenice proizlazi da stablo nema vlasnika.
I tu nije kraj apsurdu. Naime, iako Gradska groblja nisu vlasnik stabala na Mirogoju, oni su ih po nekoj logici koja je jasna samo osiguravajućim kućama dužni održavati. U ovom slučaju “problem” je bio što je stablo koje je palo na spomenik – zdravo!
U odbijenici se tako napominje kako je hortikulturna služba gradske tvrtke zadužena za održavanje stabala te da su to dobro radili jer je utvrđeno da je stablo koje je palo na grob bilo posve zdravo. Da je bilo trulo, smatralo bi se da Groblja nisu dobro radila svoj posao jer ga nisu uklonili.
Nitko ništa nije kriv
Ovako – nitko nije vlasnik stabla, stablo se srušilo, a odštetni zahtjev trebalo bi valjda poslati sv. Iliji koji s neba šalje gromove i nevremena u pučkoj predaji…
Štoviše, osiguravajuća kuća našem je čitatelju poslala i primjer sudske presude u kojoj je tužitelj izgubio sličnu parnicu, doduše ne u Zagrebu. Što smo iz svega naučili? Prvo, stablo je nedvojbeno palo i šteta je ogromna. Ali, stablo nije ničije pa nitko ne odgovara za to što je palo, zato što je zdravo. Da je bilo bolesno, odšteta bi sjela na račun…
Tko će i kojim metodama utvrditi koje su grane ovog četvrtka i petka odletjele s kojeg stabla na neki spomenik, te je li to stablo bilo zdravo ili ne, primjer je pravnog ludila u kojem nekim čudom još jednom profitiraju samo osiguravajuće kuće, na štetu građana. Epilog koji bi jedini imao smisla u ovoj bizarnoj priči jest da osiguravatelji uskoro izađu na tržište s ponudom dopunskog zdravstvenog osiguranja za stabla.
