Što je s imenovanjem hrvatskih veleposlanika i generalnih konzula, pitanje je kojim je predsjednik Zoran Milanović nastavio polemiku s premijerom Andrejom Plenkovićem koji ga je prije par dana pozvao da definiraju termin za održavanje sjednice Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu.
Umjesto dogovora susreta Milanović je premijera Plenkovića optužio za opstrukciju hrvatske diplomatske službe i uhljebljenje prijatelja, prijateljica i stranačkih kolega.
Šest godina čekanja
”Šest godina gledamo Plenkovićevu opstrukciju. Svih tih se godina nije udostojio sjesti sa mnom kako bismo dogovorili raspored veleposlanika. Čeka se da netko od naših veleposlanika sam ode iz službe ili da umre pa da ga zamijeni nekom stranačkom prijateljicom ili prijateljem”, kazao je Milanović novinarima dodajući da on kao premijer to nije radio. Nije to radio ni Sanader. ”Ja nisam nikoga zaposlio u diplomaciji”, rekao je Milanović.
Poručio je i kako je netočno da dogovor oko imenovanja veleposlanika stoji u mjestu radi toga što on predlaže ljude bez potrebnih kvalifikacija jer je kako je nastavio njemu svejedno tko će biti hrvatski veleposlanik u Helsinkiju.
”Kad smo već kod Finske, tamo je hrvatski ambasador već godinama čovjek koji je u Helsinki za veleposlanika otišao još u vrijeme dok je Kolinda Grabar-Kitarović bila predsjednica države, a Plenković premijer. Čovjek je bio ravnatelj SOA-e, ali nakon toga, kao ‘prvi hrvatski špijun‘ – dakle, osoba koja bi trebala biti posebno distancirana od politike – nije odolio zovu izazova pa se učlanio u HDZ”, izjavio je Milanović postavljajući pitanje je li to profesionalni diplomat ili stranački uhljeb.
”Prodao se za sitne pare. On je HDZ-ovac i točka. Evo ako tako hoće pravit ćemo se da je profesionalac”, istaknuo je Milanović obrušivši se time na iznenađenje mnogih na bivšeg ravnatelja SOA-e Josipa Buljevića koji je godinama karijeru gradio u obavještajnom sustavu. Rođeni Splićanin nakon rata 1995. zaposlio se kao operativni službenik u splitskoj filijali Službe za zaštitu ustavnog poretka.
Od špijuna do diplomacije
U taj je svijet stigao iz medija budući da je devedesetih honorarno radio u redakciji kulture pišuću za Večernji list. S pozicije operativnog službenika u splitskom SZUP-u Buljević je napredovao na poziciju načelnika Odjela za analitiku. Nakon toga uspinje se stepenicu više i postaje načelnik protuobavještajnog odjela u POA-i od kuda dolazi do funkcije pomoćnika ravnatelja za operacije u Protuobavještajnoj agenciji. Ondje se bavio prikupljanjem, analizom i obradom podataka koji su od važnosti za nacionalnu sigurnost. Jedna od važnijih godina u Buljevićevoj špijunskoj karijeri zasigurno je 2008. kada postaje ravnatelj SOA-e.
Kada Milanović kao premijer preuzima Kukuriku vladu od sa čela SOA-e odlazi na poziciju generalnog konzula RH u Los Angelesu. Od tamo se vraća u Zagreb kao savjetnik za obranu i nacionalnu sigurnost bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović. Početkom 2016. zaboravljeni premijer Tihomir Orešković daje mu poziciju obrane u svojoj kratkotrajnoj vladi nakon čega Buljević karijeru ponovno nastavlja u diplomatskim vodama. U dogovoru između Grabar-Kitarović i premijera Plenkovića Buljević koncem studenog 2017. postaje hrvatski veleposlanik u Finskoj gdje uživa daleko od medijske pažnje.
A ti isti mediji Buljeviću su posebnu pažnju posvećivali onda kada ga se nazivalo zaslužnim za lociranje i uhićenje generala Gotovine. Prema pisanju Jutarnjeg lista upravo su Karamarko i Buljević otkrili gdje se nalazi ‘najpoznatiji hrvatski bjegunac’. Pri tome je Buljevć u tom periodu ravnao akcijom lociranja i uhićenja Hrvoja Petrača i Ice Matekovića.
