Dodjela jedne od najviših akademskih počasti u Hrvatskoj izazvala je burne reakcije i otvorila ozbiljna pitanja o etici, odgovornosti i standardima u obrazovanju. Bivša ministrica znanosti i obrazovanja upozorava na odluke koje su možda zakonite, ali nisu moralno opravdane. Gostujući u emisiji N1 televizije bivša ministrica Blaženka Divjak oštro je komentirala odluku da bivša rektorica Dijana Vican primi titulu professor emerita, unatoč činjenici da je opterećena optužnicom USKOK-a iz jedne od afera povezanih s Josipom Rimac.
Divjak upozorava da je u ovakvim situacijama trebalo pričekati da se sve okolnosti razjasne: “Trebalo je pričekati da sjena nestane pa onda dodijeliti počasno zvanje. Oni su prepoznati da postoji sjena, ali nisu dali prostora da ta sjena nestane”.
Ističe kako odluka možda jest u skladu sa zakonom, ali otvara ozbiljno pitanje etike: “Drugo pitanje je li ona etička. Ta nagrada se dodjeljuje nekome tko je uzor drugima”.
‘Moraju imati više standarde’
Posebno problematičnim smatra činjenicu da se radi o osobi nad kojom postoji ozbiljna optužba, uz podsjetnik da je bivša rektorica provela i mjesec dana u pritvoru: “Pitanje je je li netko nad kome je sjena USKOK-ove optužbe pogodna osoba da bude uzor drugima. Akademska zajednica mora težiti višim standardima”, naglasila je Divjak. Dodaje i da ova odluka ima širi utjecaj jer šalje poruku mlađim generacijama: “Ta odluka nije samo počasno zvanje, nego i primjer drugima. Postavlja se pitanje kakav je to primjer u ovim okolnostima”. Osim simboličke vrijednosti, titula professor emerita nosi i konkretne materijalne koristi. Divjak podsjeća da ona uključuje mjesečnu doživotnu naknadu.
“Bivši rektori već imaju dobre mirovine i nitko neće ostati bez egzistencije ako se takva titula ne dodijeli odmah”, rekla je jasno sugerirajući da nije bilo žurbe za donošenje takve odluke. Divjak smatra da je u cijelom slučaju prisutna i politička dimenzija, što dodatno narušava povjerenje u sustav: “Ako pošteno radiš posao kao ministar, nemaš vremena za ozbiljan znanstveni rad”, poručila je, aludirajući na preklapanje politike i akademske karijere.
U razgovoru se dotaknula i šire slike, dva desetljeća od uvođenja Bolonjskog procesa u hrvatski sustav obrazovanja. Prema njezinim riječima, Hrvatska zapravo nije imala izbora: “Željeli smo ući u EU i nismo mogli ostati izvan te reforme”. Ipak provedba je bila neujednačena:
“Neke stvari smo dobro pokrenuli, strukturu studija i rasprave, ali bilo je i puno pogrešaka. Sve je ovisilo o tome kako je pojedino sveučilište vodilo proces”. Zaključila je da dana u Hrvatskoj postoje i vrlo kvalitetni i izrazito loši primjeri provedbe reforme.
