Nabavkom kineskih raketa iz obitelji CM-400, Srbija je postala jedna od rijetkih država u svijetu koja posjeduje ovakvo ili slično zračno borbeno sredstvo. Kako piše portal Tango Six, njima su naoružani MiG-ovi 29SM+ na kojima se, po svemu sudeći, trenutno provode ispitivanja. MiG-29 je, vjerojatno zbog odgovarajuće nosivosti, jedini tip borbenog aviona u RV i PVO Vojske Srbije na koji se mogu montirati kineske supersonične rakete.
Osim pitanja koje se pojavilo u brojnim hrvatskim medijima, zašto je Srbija odlučila svoje oružane snage opremiti takvim vrlo ofenzivnim naoružanjem, drugo zanimljivo pitanje je zašto se ono integrira na letjelice koje bi u operativnoj upotrebi trebale biti još samo nekoliko godina. Ionako već produženi životni vijek na srpskim MiG-ovima-29 istječe u razdoblju od 2027. do 2031. godine. Produženje za još pet godina je moguće, ali ovisi o tehničkom stanju letjelica koje se sigurno razlikuje od aviona do aviona. Kako vrijeme bude prolazilo, neizbježno je da će broj raspoloživih letjelica opadati.
Određeni broj letjelica iz ove flote mora biti u upotrebi sve dok se s borbenim zrakoplovima Rafale, koji trebaju biti isporučeni u razdoblju 2028.-2030., ne postigne barem početna operativna sposobnost, što bi se moglo dogoditi oko 2031. godine. MiG-29 u RV i PVO više nije samo lovački avion. Naoružan je i vođenim raketama zrak-zemlja kratkog dometa, proturadarskim raketama, a sada je i nosač raketa relativno velikog dometa. Zanimljivo je da bi se, zbog načina integracije, raketama CM-400 najvjerojatnije mogli naoružati i dvosjedi koji bi tako dobili značajno unaprjeđenje inače ograničenih borbenih sposobnosti.
Francuzi ne žele da se na Rafale integrira oružje s istoka
Srbija je potpisala jedan ugovor za naoružanje Rafala. Ostaje nabavka ostatka paketa naoružanja, vrlo vjerojatno od tvrtke MBDA i francuskih tvrtki. Za očekivati je da početni paket čine rakete zrak-zrak, vođene zračne bombe i raketizirane zračne bombe. Budući da će Rafalei u srpskom RV i PVO biti u upotrebi tijekom narednih 40+ godina, nitko sada ne može sa sigurnošću tvrditi kako će vremenom biti naoružavani. Kao što je ekskluzivno za Tango Six svojevremeno rekao pomoćnik ministra obrane Srbije za materijalne resurse dr. Nenad Miloradović, postoji želja u budućnosti da se i domaće razvijano precizno zračno borbeno sredstvo integrira na Rafale.
“Mi smo iskazali namjeru da integriramo i naše domaće precizno naoružanje zrak-zemlja na Rafale. Tvrtka Dassault je raspoložena da obavi tu integraciju. Nisu raspoloženi da integriraju istočno oružje, ali naše jesu”, rekao je. No, tada nije precizirao koliko istočno je mislio, ali je za pretpostaviti da Dassault ne bi bio raspoložen integrirati kinesko naoružanje, čak iako u slučaju rakete CM-400 vjerojatno nisu potrebne izmjene u sustavu upravljanja vatrom.
S druge strane, Srbija nije članica NATO-a i spada u interesantniji segment kupaca Rafalea, zajedno s Egiptom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U budućnosti svakako nije zatvorena mogućnost kompromisa ili obostranog interesa za takve opcije.
Nabavljaju borbene avione iz Kine?
Srbija je do sada nastojala održati dvije eskadrile borbenih aviona, a nabavkom Rafalea budućnost jedne eskadrile je osigurana. Kako je visoka srpska vojna delegacija početkom studenoga prošle godine boravila u službenoj posjeti Kini, te pritom posjetila provinciju Guizhou gdje se nalazi tvornica aviona u kojoj se proizvode avioni JL-9 odnosno FTC-2000, kao i J-10, jedna od mogućih opcija je i nabavka borbenih letjelica kineske proizvodnje. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je prilikom nedavnog predstavljanja investicijskog plana „Srbija 2030-2035“ rekao da će za srpske oružane snage biti izdvojeno potpuno novih „ne manje od 15 milijardi eura“ do 2035. godine.
Zanimljivo je da je Vučić na istom događaju precizirao i sljedeće: “Mi u posljednja tri mjeseca, s nečim što ćemo potpisati za sedam dana, iznosi više od šest milijardi za naoružanje i opremu”. Oba citirana iznosa mogu uključivati i eventualno izdvajanje za još jednu eskadrilu. Načelnik Generalštaba Vojske Srbije, general Milan Mojsilović, prošlog je mjeseca izjavio da se među letjelicama čija se nabava razmatra nalaze i višenamjenski borbeni avioni. Predsjednik Srbije također je spomenuo želju Srbije da ima drugu eskadrilu borbenih aviona. Ovolika učestalost izjava državnog i vojnog vrha u istom smjeru je indikativna.
Ako bi se nabavio borbeni avion iz Kine, tada bi nabavka raketa iz obitelji CM-400 i bombi LS-6-500 postala još konkretnija i dugoročnija, budući da bi ta borbena sredstva mogla biti korištena i nakon povlačenja MiG-ova iz naoružanja, analizira Tango Six. Preduvjet za to je da buduća kineska platforma ima odgovarajuću nosivost, posebno kada je riječ o obitelji raketa CM-400 čija je masa, zajedno s nosačem, preko jedne tone. Da Srbija u budućnosti ozbiljno računa na te rakete, moglo se zaključiti i iz prošlotjedne izjave predsjednika Srbije, u kojoj je naveo da Srbija „ima značajan broj tih raketa i da će ih imati još i više“.
