Trener Rijeke Victor Sanchez je posljednjih dana bio pod povećalom – i navijača i javnosti. Kritike na račun izbora postave, pogotovo u ligaškim utakmicama koje su nerijetko završavale porazom, nisu bile ni tihe ni rijetke. No, barem prema onome što se može iščitati iz njegovih istupa i ponašanja na treninzima, nema dojam čovjeka koji panično mijenja kurs preko noći. Više djeluje kao netko tko će nešto korigirati, ali bez naglih rezova i odricanja od vlastitih ideja.
Europa je sada iza Rijeke i to je trenutak koji traži određeni reset. Bez tog dodatnog opterećenja, fokus se potpuno prebacuje na domaća natjecanja, a time i na jasniju strukturu momčadi. Pitanje izbora postave sada dolazi još više do izražaja – jer više nema prostora za lutanja koja se mogu pravdati ritmom i širinom kadra zbog europskih utakmica.
Istina je da su neki igrači imali kontinuitet unatoč slabijoj formi, ali isto tako ni oni koji su dugo čekali priliku nisu baš uvjerili da zaslužuju više minuta. Nije to bio slučaj jedne utakmice – Sanchez je znao rotirati i po sedam, osam igrača, pa opet nismo vidjeli jasnu reakciju s klupe koja bi mu ozbiljnije zakomplicirala izbor prve postave. Upravo zato pitanje nije samo tko igra, nego i tko uopće koristi priliku kad je dobije. I tu Sanchez ima možda i najveći izazov – pronaći ne samo idealnih jedanaest, nego i hijerarhiju koja ima smisla na duže staze. Doduše, rezultat će mu u posljednjoj dionici sezone biti jedino mjerilo…
Fotografije i neslužbene “ćakule” s treninga, barem na prvu, šalju pozitivnu sliku. Osmijesi su tu, atmosfera djeluje zdravo, nema onog “teškog zraka” koji često prati momčadi u osjetljivim fazama sezone. No, nogomet je već previše puta pokazao da takve stvari znaju zavarati – pravi odgovor dolazi tek na terenu, pod pritiskom i rezultatom. Upravo će sljedeći izazovi pokazati jesu li ti osmijesi odraz stvarnog samopouzdanja ili tek kratki predah od rezultatskih pitanja.
Što se tiče odnosa s predsjednikom Miškovićem, službeno – novog sastanka nije bilo. To je jedina konkretna informacija. Sve ostalo ostaje u sferi pretpostavki. Je li bilo razgovora u četiri oka, iza zatvorenih vrata, bez svjedoka i bez potrebe za službenim zapisnikom? U nogometnim okvirima to ne bi bilo ništa neobično, ali bez potvrde – ostaje tek na razini nagađanja.
Zanimljivo je i kako se predsjednik posljednjih dana pojavio u javnosti – s osmijehom od uha do uha na uzvratu finala između HMNK Rijeke i Futsal Dinama. Takav rasplet i atmosfera pobjede, takva “fešta Rijeke”, bez sumnje su scenarij koji priželjkuje i u velikom nogometu. Jer futsal je donio ono što se na Rujevici sada čeka – trofej i razlog za zajedničko slavlje.
Sanchez je sada u situaciji gdje svaka odluka nosi dodatnu težinu. Bez Europe nema više prostora za alibi, a prvenstvo i Kup traže jasnoću, kontinuitet i – možda najvažnije – osjećaj za trenutak. Upravo zato nadolazeće dvije utakmice protiv Slavena Belupa mogu puno toga razjasniti. Ne samo o smjeru u kojem ide Rijeka, nego i o tome gdje se u toj priči nalazi Sanchez.
Posebno će pod povećalom biti polufinale Kupa, utakmica koju Rijeka jednostavno mora dobiti ako želi sezonu zaključiti barem jednim trofejem. Jer onaj drugi, prvenstveni, u ovom je trenutku gotovo 30 bodova daleko. Upravo zato te dvije utakmice neće biti samo još jedan ispit, nego potencijalna prekretnica koja će uvelike odrediti kako će se, unatoč sjajnom europskom izdanju, ova sezona na kraju pamtiti. Hoće li ostati upamćena kao sezona dobrih dojmova ili konkretnih rezultata, odgovor stiže vrlo brzo.
