Najveća energetska kriza koju pamtimo, tim je riječima premijer Andrej Plenković najavio ono što nam predstoji nakon eskalacije sukoba na Bliskom istoku. Taj bi rat ako je suditi po Plenkovićevim riječima mogao iz temelja promijeniti energetsku sliku svijeta.
Da je situacija i više nego ozbiljna naslućuje se i iz toga što je predsjednik Vlade jasno naznačio kako je aktualna kriza ozbiljnija od one iz 2022. uz ostalo i zbog nepredvidivosti sukoba kao i zbog brzine kojom se poremećaji prelijevaju na energetsko tržište.
Kriza je dakle ozbiljna, a kod svake takve krize Plenković profitira pa je shodno tome i u jeku najavljene krize samog sebe gurnuo u prvi plan ističući kako je njegova Vlada munjevito reagirala donoseći vrijedan paket pomoći.
Plenković kao spasitelj
Da bi građani izdržali udar Plenković je tako osigurao 450 milijuna eura smirujući javnost time da je naša zemlja energetski dobro pozicionirana te da zbog toga ne treba strahovati od mogućih nestašica. Do listopada ove godine prema premijerovim najavama struja i plin neće poskupjeti što je također umirilo javnost i dodatno stabiliziralo ionako stabilan HDZ-ov rejting. U vladajućim redovima svjesni su da Plenković i u ovoj krizi dominira profilirajući se kao moderni suverenist kroz tvrdnje da država intervenira u tržište osiguravajući stabilnost u jeku globalnih sukoba.
”Plenković i ovu krizu koristi da bi se nametnuo kao jedini faktor stabilnosti u Hrvatskoj”, kaže naš dobro upućeni sugovornik dodajući da premijer profitira na Vladinim subvencijama uz ostalo i onima koje se odnose na struju i plin.
”Kao vješt govornik i iskusan političar Plenković te subvencije jednostavno predstavlja kao svoju izravnu zaslugu i time stvara percepciju da građani bez njega ne bi preživjeli. Posebno mu je važno da se u javnom prostoru naglašava brzina kojom Vlada donosi odluke dok opozicija razmišlja. Plenković se time zaista nameće kao operativac, a operativne sposobnosti u kriznim vremenima dobivaju na težini”, smatra naš sugovornik iz HDZ-a. Prema njegovim riječima nije nevažno niti to što je neposredno pred najavu nove krize agencija Standar&Poor’s digla kreditni rejting Hrvatske na A.
Država koja se nosi s krizama
”Plenković i to koristi kao dokaz da je Hrvatska pod njegovim vodstvom postala država koja se može nositi s krizama. Njemu će to svakako i dugoročno koristiti kao argument u raspravama s oporbom”, objašnjava nadalje naš sugovornik. Premda rok za Nacionalni plan oporavka i otpornosti istječe koncem kolovoza ove godine Plenković je već uspio osigurati nove tranše iz europskih fondova pa će svakako i na tome profitirati.
”Moguće je da će Plenković i ovu krizu iskoristiti kao opravdanje za provedbu nekih ozbiljnijih reformi jer samo tako može osigurati financijsku stabilnost i njemu vrlo važnu potporu Europske unije”, objašnjava nadalje ovaj HDZ-ovac ne odbacujući mogućnost parlamentarnih izbora do konca ove, ili početkom iduće godine.
”Strah od energetske krize je posijan među dobrim dijelom građana, a u takvim okolnostima građani se uglavnom okreću poznatom, sigurnom licu. S Plenkovićem svi manje-više znaju na čemu su i teško da bi u krizi eksperimentirali s opozicijom koja još niti ne zna u kojem će sastavu izaći na izbore”, tvrdi HDZ-ovac koji smatra da je za Plenkovića ova kriza svojevrsna pozornica s koje dominira medijskim prostorom dijeleći proračunski novac kao spasitelj koji i međunarodne uspjehe poput A rejtinga koristi da bi dokazao kako je on jamac stabilnosti što možda i nije sasvim promašeno.
Izostanak reformi
No, unatoč tome nameće se pitanje što je Hrvatska naučila od prošle korona krize i zašto se od tada nisu provele najavljivane sustavne reforme. Umjesto da reformira Plenković je izgleda odlučio nefunkcionalne sustave prilagoditi europskim standardima oslanjajući se na novac iz fondova pri čemu hrvatski proračun i dalje ostaje ovisan o turizmu bez reformi zdravstvenog, mirovinskog, obrazovnog i drugih sustava koji istinski predstavljaju stup stabilnosti svake uređene zemlje.
U zemlji kao što je Hrvatska zdravstvo gomila dugove iz kojih se po svemu sudeći tako skoro nećemo izvući. Mirovinski sustav ovisan je o proračunu, a to državu čini ranjivom posebice ako se zna da 2026. taj model dolazi na naplatu nakon što NPOO prestane biti amortizer.
No, Plenkovićeva strategija kupovanja vremena za provedbu reformi europskim novcem za sada funkcionira i omogućava mu da se on predstavlja kao stabilizator čija bi se pozicija mogla zaljuljati ukoliko se obistine crne slutnje o novim poskupljenjima osnovnih životnih namirnica koje bi mogle biti uzrokovane najavljenom energetskom krizom.
