Po svemu sudeći, kocka je bačena, novi sportski direktor Hajduka bit će Robert Graf, poljski nogometni znalac, koji će, kako to najavljuju pojedini komentatori u ambijentu Poljuda, „napokon pomiriti dvije krajnosti – romantiku i rezultat, emociju i sustav, talent i tržište“.
Naravno, ako dotični uspije sve te elemente pomiriti, napokon će Hajduk procvjetati, što žarko žele, u prvom redu pripadnici „prgave familije“, njih najviše 92.795, koji su se dosad učlanili u udrugu Naš Hajduk (uplatili 1.450.745 eura), ali i masa, možda i milijunska, koja širom svijeta pati za „bijelima“. Posebno bi mogao odahnuti predsjednik Hajduka Ivan Bilić, koji je ustoličen još 25. travnja 2024. i koji se baš ne može pohvaliti pravim potezima, jer su se u tijeku njegova mandata, u protekle dvije godine, događale brojne smjene, neke logične i poželjne (na primjer, gotovo po općem osjećaju, odlazak trenera Gennara Gattusa), a još više neke neopravdane, neutemeljene…
Bilo bi baš lijepo, doslovno kao u snu, kad bi ljudi koji vode Hajduka nabasali na pravu facu, jer se u prošlosti, ovoj tijekom posljednjih dvaju desetljeća, baš i nisu iskazali. Čudno je ipak kako su navijači Hajduka tako lako probavili sve te izbore pojedinih predsjednika, a još više sportskih direktora, naročito uglavnom nadmenih nadzornika. A svi su dočekivani velikim, općim nadanjima, faktično bez pravog pokrića, te sramežljivim, vrlo suzdržanim sumnjama.
Zato polako… O onom bitnom pitanju kao da nitko ne vodi računa, a to je tko su ti stručnjaci koji tragaju za pravim rješenjem. „Head hunteri“, proslavljeni u iznalaženju raznih kadrova, osramotili su se kada su svojevremeno instalirali za predsjednika Jasmina Huljaja, ali je taj ipak razuman čovjek brzo shvatio kako je navijati za „bijele“ jedno, a voditi takav klub sasvim drugo, pogotovo kad si sletio padobranom na teren bez i najmanjeg iskustva, pa se povukao.
Kako god okrenuli, od svih odabranih od odlaska Branka Grgića jedini prolaznu ocjenu zaslužuju Mate Peroš i, pogotovo, Lukša Jakobušić, koji je, nažalost, od puste samodopadnosti vjerovao da može dijeliti opaske navijačima, tako da su mu dali otkaz. Svi drugi su manje-više poslušnici, uglavnom udruge Naš Hajduk, najviše baš aktualni predsjednik Ivan Bilić.
Dakle, tko je odlučio da se, na primjer, angažira François Vitali, koji su to stručnjaci pronašli Roberta Grafa, tko ga je preporučio, tko je odredio da se u ugovor trenera Gonzala Garcije uglavi tolika faraonska otpremnina za slučaj otkaza? Tko je presudio da se niz skale doma Hajduka gurne Mišo Krstičević i još neki stručnjaci Akademije nogometa? U biti, koji su to stručni faktori odgovorni za te odluke?
To se pitanje mora postaviti unaprijed, premda će ostati bez odgovora. Jer je jasno kako sve potpisuje Ivan Bilić, koji će prije ili kasnije otići uz formulu „mislili smo najbolje“.
