Nogometaši Rijeke ostvarili su planirano, u 3. kolu SuperSport HNL-a, u 61. prvom regionalnom derbiju della Učka, stigli su s četiri pogotka do jubilarne, okrugle 40. pobjede u ligaškoj povijesti protiv susjeda iz Pule.
Krajnji rezultat možda je i (pre)visok u odnosu na prikazanu igru, posebice ako se u obzir uzme nešto lošiji ulaz Rijeke u susret u kojem su odmorili nekoliko igrača uoči, kako je i sam trener Đalović kazao, utakmice sezone za domaću momčad, no konačna pobjeda čista je kao suza, izborena na terenu bez ijedne mrlje. Individualnom kvalitetom prvo mladog Rukavine, a onda i već dokazane riječke vedete i reprezentativca Marca Pašalića, Rijeka je utakmicu u razmaku od svega nekoliko minuta usmjerila na svoj mlin, bilo je iluzorno očekivati da će Istra nakon dva primljena gola imati toliko znanja i snage preokrenuti rezultat, posebice ako se zna da Rujevica, odnosno Rijeka, i nije neko mjesto sreće za njih, slavili su tu svega jednom u svojoj povijesti…
Pobjedi se, baš kao što stara izreka kaže, kao ni poklonjenom konju, ne treba gledati u zube. Činjenica jest da je trener Tramezzani igru postavio tako, posebice s tri igrača u posljednjoj liniji, na način kako je to Rijeci odgovaralo u većem dijelu susreta, no to nipošto ne umanjuje sigurnu pobjedu domaćina, koja je stigla u psihički vrlo teškom trenutku. Posjed, koji je u konačnici bio na strani gostiju, kroz veliku većinu susreta bio je toliko jalov da je vratar Zlomislić gotovo ostao neocijenjen jer gosti s one strane Učke praktički nisu stvorili više od dvije ozbiljnije prilike, po jednu u svakom poluvremenu, dok je Rijeka, nakon dva uvodna eurogola, na krilima Franje Ivanovića i njegovih suigrača udvostručila svoju prednost i time na najbolji način isprala gorak okus poraza u Švedskoj i ispadanja iz Europske lige.
Trener Radomir Đalović na taj je način pokazao da je uspio u onome najbitnijem, psihički podići i pripremiti momčad za nove bitne izazove koji su ispred njih. Nisu ovi riječki dečki zaboravili igrati nogomet koji je bio sjajan većinu prošle sezone, no činjenica je da su očito neke stvari ostavile traga na igračima, zbog čijih je nešto lošijih predstava u uvodnom dijelu sezone (i ne samo radi toga) svojom pozicijom “platio” i donedavni riječki trener Željko Sopić.
Đalović je, pak, u prvi plan stavio isključivo momčad, a imao je i posebne riječi hvale za mladog Gabriela Rukavinu, koji je načeo istarsku mrežu i na taj način uvelike olakšao put Rijeke prema pobjedi i nova tri boda te povratak samopouzdanja uoči Olimpije, dvomeča koji nosi puno toga, uključujući i, za pojmove Rijeke, lukrativnu novčanu nagradu za ulazak u skupine Konferencijske lige.
– Trenirao je dobro, ja sam mu rekao da će dobiti šansu i očekivao sam od njega dobru utakmicu, a on je to vratio na najbolji mogući način. Svaki igrač koji trenira dobro će dobiti šansu. Ovo mi je bila prva prava utakmica, ali se vodim nekim stvarima. Ako dobro treniraš, onda ćeš i igrati. Za mene je trening bitniji od utakmice. Svaki igrač mora biti 100% na treningu da bi igrao. Sretan sam zbog njega, ali ovo je samo jedan mali korak, on mora nastaviti dalje jer njegov potencijal je ogroman, vidjeli ste i sami.
Sam Rukavina, pak, bio je vrlo jasan u svojoj izjavi nakon pobjede nad Istrom i svog prvijenca u bijelom dresu.
– Ovo nam je bila jako bitna utakmica. Naravno, prvo zbog tri osvojena boda, ali i zbog tog psihološkog aspekta. Imali smo dva malo lošija rezultata zaredom, a pred Olimpiju i Osijek bilo nam je jako bitno napuniti se samopouzdanjem. Mislim da smo to napravili na najbolji mogući način. Pogodak? Gađao sam stotinu puta, pa nije ušlo, ali kad uđe, onda ispadne ovako. Još nakon gola Pašalića sve je bilo lakše – rekao je Rukavina.
Momčad si je ovom pobjedom definitivno kupila mir pred utakmicu sezone, svima je jasno da se ovakva prilika za ulazak u skupine nekog europskog natjecanja ukaže jednom u deset godina.
Pred mladog trenera i još mlađu momčad ne treba stavljati nikakav imperativ, ti momci su svjesni prilike koja će im se ovog četvrtka pružiti. Gledajući njihov govor tijela, razočaranje doživljeno u Švedskoj, pa veliko slavlje i zajedništvo iskazano nakon pobjede nad Istrom, ne treba sumnjati niti u momčad, niti u Đalovića i njegov stručni stožer, da će učiniti sve što je u njihovoj moći da Rijeku ponovo ucrtaju na europsku nogometnu kartu. To bi trebalo biti dovoljno za proći ljubljansku Olimpiju, a hoće li tome doista biti tako, saznat ćemo već ovog četvrtka na Rujevici i sedam dana kasnije na stadionu Stožice u Ljubljani, na kojeg se već sada, prema najavama, sprema veliki broj riječkih navijača.
