Nova supruga šefa HNS-a nasljednica je razgranatog obiteljskog biznisa nastalog na naoružavanju Hrvatske

Društvena, politička i nogometna elita okupila se nedavno na vjenčanju predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Marijana Kustića i njegove nove odabranice Nike Perenčević, kćeri misterioznog tajkuna. Na slavlju održanom u zagrebačkom hotelu Westin bilo je tristotinjak uzvanika, a posebnu je pažnju plijenio ministar Davor Božinović, koji je na taj svečani događaj stigao sa svojom atraktivnom suprugom Jasnom.

Tijekom svečanosti imao je prilike porazgovarati s legendarnim golmanom Stipom Pletikosom, Zlatka Matešu mogao je ponešto priupitati o USKOK-ovim aktivnostima u Hrvatskom olimpijskom odboru, a pokoju riječ mogao je razmijeniti i s predsjednikom UEFA-e Aleksandrom Čeferinom. Iz popisa uzvanika nije teško zaključiti kako je ta svadbena svečanost bila jedan od važnijih društvenih događaja u posljednjih nekoliko mjeseci. Marijan Kustić i Nika Perenčević odmah su kliknuli i u samo nekoliko mjeseci odlučili svoju vezu okruniti brakom.

Nika, kojoj je ovo treći brak, zacijelo se nije ni osvrnula na kritike nekih svećenika koji su nakon ovog ceremonijala upozoravali kako se vjenčanja ne bi trebala održavati u korizmi. Prije nego što je sudbonosno “da” izrekla prvom čovjeku HNS-a, bila je u braku s Emilom Tedeschijem mlađim, od kojega je bila starija gotovo dva desetljeća, a dobili su sina kojemu su, u skladu s tradicijom obitelji Tedeschi, nadjenuli ime Emil. U taj brak ušla je kao rastavljena majka troje djece. Njezin novi odabranik Kustić, pak, godinama je bio u braku s Danijelom, te ima dvoje djece.

Krug povjerenja

Kada je točno i kako jedna od najimućnijih Hrvatica osvojila srce Marijana Kustića, nije poznato. No zato je poznato da je Nika kći Mihajla Perenčevića, jednoga od najbogatijih, a široj javnosti možda i najmanje poznatih poduzetnika. O Perenčevićevu bogatstvu ponešto govori i široka paleta nekretnina koje posjeduje, od Trga bana Jelačića i Jadrana pa sve do Beverly Hillsa. Bez obzira na raskošan popis nekretnina i bogatstvo koje se veže uz njega, malo je ljudi koji su u protekla dva desetljeća imali priliku čuti kako se Perenčević obogatio.

Rijetki su novinari izvještavali o njemu, a među njima je pokojni Denis Kuljiš, koji je u jednom svojem tekstu otkrio kako su Mihajlo Perenčević i Željko Tomljenović svojedobno postali pomoćnici bivšeg ministra policije Ivana Jarnjaka. Njih su dvojica bili ključni ljudi za nabavu oružja, a Perenčević se spominje i kao jedan od direktora u bivšem predstavništvu Astre u ruskoj prijestolnici. Ujedno se o njemu govori i kao o osobi iz kruga povjerenja nekadašnjeg utjecajnog premijera Franje Gregurića. Zasigurno nije nevažno ni to da je Perenčevićev prijatelj i partner Tomljenović u Sanaderovoj eri bio poznat i kao šogor nekadašnjeg ministra kulture Bože Biškupića.

Bilo kako bilo, ratnih godina i Perenčević i Tomljenović bili su visoko rangirane osobe u Ministarstvu unutarnjih poslova: prvi kao izdanak komunizma s vezama u tom sustavu, a drugi kao osoba za vezu unutar HDZ-a. Tomljenović je svoju mrežu formirao kao zamjenik ministra, a Perenčević kao njegov pomoćnik, pa se u javnom prostoru, počesto ispod glasa, spominju kao ljudi koji su svoje bogatstvo počeli graditi baš u tom ratnom vremenu, sudjelujući u nabavi opreme i naoružanja za potrebe obrane Hrvatske pod embargom.

Stare veze

Važno je u tom kontekstu spomenuti i nekadašnjeg logističara, a poslije generala, Ivana Čermaka te pomoćnika ministra obrane za logistiku Vladimira Zagorca, koji su nakon Tomljenovića i Perenčevića slovili kao ključne figure u sustavu nabave naoružanja. Upućeni u tematiku reći će da su svi spomenuti akteri pokazatelj utjecaja koji su stari kadrovi iz komunističke strukture imali u novim HDZ-ovim strukturama i državnim resorima tijekom rata, što je pojedincima omogućilo akumulaciju kapitala, a poslije i širenje na međunarodna tržišta, a u Perenčevićevu slučaju najvažnije je bilo rusko.

Velik utjecaj na proboj i razvoj tih struktura u novonastaloj državi Hrvatskoj imao je Josip Perković. Njegovo djelovanje često se uspoređuje s dubokom državom, što nije čudno kada se zna da je upravo Perković odigrao jednu od ključnih uloga u prijenosu Udbine moći u Tuđmanov HDZ. Kao visokopozicionirani dužnosnik SDS-a, Perković je osiguravao logističku i obavještajnu potporu pokojnom Franji Tuđmanu. Uostalom, upravo mu je on i omogućio da dobije putovnicu i ostvari kontakte s dijasporom, što je bilo značajno za pozicioniranje HDZ-a početkom 90-ih. Perković je bivše obavještajne kadrove ugurao u nove strukture MUP-a i MORH-a te im osigurao obavještajnu podršku i ustupke na granici na početku operacije nabave naoružanja. Tomljenović i Perenčević su, dakle, početkom devedesetih radili u sustavu koji je formirao Perković koristeći se starim vezama za nove ciljeve.

Mihajlo Perenčević te je ciljeve ostvario postavši jedan od najmisterioznijih i najbogatijih Hrvata, iako je karijeru počeo graditi kao socijalistički činovnik. U strukturama bivše države radio je, naime, u Sekretarijatu unutrašnjih poslova, te se povezao s ljudima iz obavještajne baze, Perkovićem i Tomljenovićem. Ta je baza bila presudna za njegovo kasnije snalaženje u ratnim i poratnim godinama, zahvaljujući njoj se i ugurao na poziciju pomoćnika ministra unutarnjih poslova Ivana Jarnjaka, koji je u ratno doba bio dio mreže što ju je predvodio Franjo Gregurić, koji se nedavno pojavio i na pogrebu Perenčevićeve majke Marte, čime je pokazao da njihovo prijateljstvo nije prekinuto ni desetljećima nakon Domovinskog rata. To je, uostalom, potvrdio i Perenčević govorom na majčinu pogrebu, u kojem je zahvalio Greguriću, istaknuvši da je uvijek bio potpora njegovoj obitelji i u teškim vremenima.

Dodirna točka

Franjo Gregurić, bivši HDZ-ov premijer, po mnogim mišljenjima, i jest stajao iza imenovanja pomoćnika ministra policije koji su u onom ratnom vremenu preuzeli odgovornost za naoružavanje Hrvatske. Gregurić je, kao što je poznato, u Jugoslaviji bio zastupnik Astre u Moskvi i mnogi su ga smatrali jednim od najvažnijih proruskih igrača, ako ne i najvažnijim, u vrhu hrvatske politike. O toj etapi Perenčevićeve karijere govorio je i Kuljiš, podsjećajući kako su on i Tomljenović djelovali preko MUP-ove tvrtke AKD dok je Gregurić bio predsjednik Vlade. Gregurić je, prema njegovim saznanjima, i doveo Jarnjaka na čelo MUP-a. Jarnjak je pak oba pomoćnika otprije dobro poznavao preko Tvornice elektrotehničkih proizvoda.

Tomljenović se suočio s velikim problemima zbog posla koji je tada obavljao jer ga je njemački magazin Der Spiegel razotkrio kao ilegalnog trgovca oružjem u Slovačkoj. U kontekstu te priče spominje se i slovački poduzetnik koji je dobio hotel Haludovo i koji je, poslije, svjedočio o dijamantima u Petračevu procesu. U konačnici je sve završilo tako što je Tomljenović napustio domaću scenu i otišao u Rusiju, kamo je zatim otišao i Perenčević. Svi su oni, dakle, bili ključni u jeku nabave oružja na početku Domovinskog rata, a dodirna im je točka, čini se, Rusija.

Perenčevićevo poslovanje u Rusiji temelji se na strateškoj izgradnji energetske infrastrukture preko tvrtke Velesstroy, jednog od najvažnijih partnera ruske države u sektoru nafte i plina. Tvrtka je specijalizirana za gradnju naftovoda, plinovoda i pratećih objekata. Kao glavni naručitelj radova spominjan je ruski državni monopolist za transport nafte Transneft. Zahvaljujući ugovorima s tom kompanijom, Velesstroy je narastao u tvrtku s milijardama dolara prometa i više od 25.000 zaposlenih. Sudjelovao je u nekim od najvažnijih ruskih projekata, među kojima se ističu cjevovod ESPO prema Kini, terminali na sjeveru Rusije i projekt Sjeverni tok 2.

Golemi iznosi

Potvrda Perenčevićeve bliskosti s Rusijom i predsjednikom Putinom bio je Orden prijateljstva koji mu je 2010. uručio Putin, a sa suradnikom Krešimirom Filipovićem dobio je i priznanje za doprinos građevinskom sektoru. Istraživački portali poput OCCRP-a pisali su kako je Velesstroy godinama plaćao goleme iznose za najam prostora u sklopu famoznog dvorca na Crnome moru, što se smatralo prikrivenim financiranjem Putinove rezidencije. U istrazi “Troika Laundromat” otkrilo se da su članovi obitelji Perenčević primali milijune dolara iz Rusije pod krinkom kupoprodaje nekretnina, a novac je završavao i na austrijskim računima.

Zarada iz Velesstroya tajno je preko off-shore zaklada upumpavana i u lošinjsku tvrtku Jadranku. Od ljeta 2022. Perenčević je pod sankcijama Ujedinjenog Kraljevstva zbog podrške vladi Rusije u sektorima strateškog značaja. To mu zacijelo ne znači ništa jer je većinu ciljeva odavno ostvario. Jedan od njih vjerojatno je ostvaren i kada je diskretno 2004. njegova zagrebačka tvrtka Valadria kupila otočić Smokvica mala nadomak Trogira. Tim se slučajem jedno vrijeme, dosta kratko, bavilo i Državno odvjetništvo.

Mediji tada nisu pokazali interes za tu priču, te se ni danas o tome ne zna mnogo. Poznato je tek da je Smokvicu malu kupila zagrebačka tvrtka Valadria, iza koje kao osnivač stoji kompanija Trenton&Partners, D. C. Columbia. U ulozi direktora u toj tvrtki pojavljuju se Tomljenović i Dragan Vasiljević, o čemu je svojedobno dosta šturo izvještavao novinar Vuk Đuričić, koji je u međuvremenu karijeru nastavio kao glasnogovornik u Državnom odvjetništvu.

Prodaja otoka

Đuričić u svojem tekstu izvještava da će u slučajevima u kojima se utvrdi da je pri prodaja otoka ili zemljišta uz obalu prodano pomorsko dobro DORH zahtijevati da se dijelovi kupoprodajnih ugovora proglase ništavnima. U tekstu se također tvrdi da je zagrebačka tvrtka Valadria, koju je zastupao Tomljenović, kupila otok bez obale te zemljište od 24.937 kvadrata platila 1.310.000 eura. Tvrtku Valadria u proljeće 2003. osnovala je američka tvrtka Trenton&Partners, čiji je prvi direktor bio Vasiljević. U međuvremenu je tvrtka promijenila osnivača i direktora pa postaje jasno da iza nje stoji Mihajlo Perenčević, dok je direktorica postala njegova snaha Ivana, supruga Mihajlova sina Nikole Perenčevića.

Bivši direktor Vasiljević na istoj je adresi poslovao i preko tvrtke Legal Business Consultants. Istu je takvu tvrtku osnovao i u Londonu potkraj 90-ih. Njegova uloga u Legal Business Consultants Group završava 2005., a tvrtka i nakon toga nastavlja poslovati u Zagrebu. Vasiljević se kao direktor pojavljuje i u tvrtki Business Consulting East Europe Limitet iz Londona, u kojoj se spominje i Mario Draškić, čije je ime povezano s tvrtkama SPC Zagreb, Company, Company nekretnine i Adria Centar nekretnine u kojoj se kao suvlasnici spominju Željko Tomljenović i njegov sin Luka te Vjekoslav Draškić.

Tomljenović i njegov sin Luka spominjani su stidljivo i nakon što su pokušali prodati otočić Gornja Aba u zadarskom arhipelagu za 14 milijuna kuna, dok je Perenčević, kada su investicije u pitanju, prije svega spominjan zbog ulaganja u Malom Lošinju. Njegova je obitelj ondje posjedovala kuću od 30 kvadrata s vrtom na samoj obali. Ta je nekretnina s Predraga Perenčevića u međuvremenu preknjižena na Martu i Nikolu Perenčevića.

Nekretninsko carstvo

Kao vlasnik posjeda u okruženju bivšeg Željezničkog odmarališta u uvali Čikat, koju je svojedobno kupio investitor iz Rusije, spominjan je pak Mihajlo Perenčević. Navedeni teren uz bivše Željezničko odmaralište Grad Mali Lošinj prodao je za 10,2 milijuna nekadašnjih kuna, koliko su dobili za nešto više od osam tisuća četvornih metara atraktivnog zemljišta. Budući da se tereni nalaze u park-šumi, pravo prvokupa nuđeno je Primorsko-goranskoj županiji i državi, koje su se te opcije odrekle, pa je zemljište na prodaju ponuđeno putem javnog natječaja.

Tako su Perenčevići milijune uložili u Mali Lošinj, šireći svoje nekretninsko carstvo koje obuhvaća i vilu na Beverly Hillsu, u vlasništvu Mihajlove supruge Sanje Perenčević, vlasnice restorana Dan Tana u Los Angelesu, koji je utemeljio bivši predsjednik Crvene zvezde Dobrivoje Tanasijević. Iako se o Perenčeviću rijetko izvještava, mediji su prije nekoliko godina izvještavali kako je taj tajanstveni poduzetnik jedno vrijeme bio prijavljen u Širokom Brijegu. No mijenjanje adresa za njega nije ništa čudno, činio je to godinama, navodno kako bi izbjegao visoka porezna davanja koja je bio dužan podmiriti zbog golemih profita što ih je stjecao u Americi, Europi i azijskom dijelu Rusije.

Osim što je hrvatski, Perenčević je i američki državljanin, no u hrvatski javni i poslovni prostor vratio se postupno, koristeći se kapitalom stečenim u Rusiji za preuzimanje nekretnina na Jadranu. Njegov povratak nije bio samo fizički jer je njegov utjecaj značajno porastao kada su ruski investitori, odnosno fond UK beta, kupili lošinjsku hotelsku grupu Jadranka. Iako se Perenčević isprva skrivao iza ruskog kapitala, ubrzo se i u javnosti pokazao kao ključna osoba i investitor najavljujući megalomanske projekte poput golf-terena na Mataldi.

Politički utjecaj

Vlasnička struktura Jadranke na vidjelo je izašla nakon istrage portala Oštro, koji je otkrio da uz Mihajla Perenčevića ondje važnu ulogu ima i njegov brat Predrag. Njih su dvojica novac iz ruskog Velesstroya preusmjeravala preko off-shore tvrtki na Britanskim Djevičanskim otocima. Nakon što je počela ruska invazija na Ukrajinu, Perenčević se i fizički često počeo pojavljivati u Hrvatskoj. Upućeni kažu kako se za povratak, među ostalim, koristio i političkim utjecajem te podsjećaju na aferu bivšeg Milanovićeva ministra obrane Ante Kotromanovića, kojega je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa kaznilo jer je s obitelji putovao u Mali Lošinj privatnim zrakoplovom koji je platila tvrtka povezana s Perenčevićem. Nakon odlaska s ministarske dužnosti Kotromanović je ostao blizak s Perenčevićem.

Perenčević je utjecaja imao i u vrhu HDZ-ove tehnomenadžerske strukture, i to navodno preko bivšeg ministra financija Zdravka Marića, kojim se Povjerenstvo bavilo nakon što se otkrilo da je boravio u hotelu Bellevue u Malom Lošinju. Riječ je o hotelu u vlasništvu tvrtke Jadranka koja je, kako se u to vrijeme pisalo, dobivala povlaštene kredite državnog HBOR-a, gdje je Marić bio šef Nadzornog odbora. Marić je bio na čelu financijskog resora koji kontrolira poreznu upravu kada je Oštro upozoravalo na sumnjive novčane tokove iz Rusije prema Lošinju, pa su kritičari tvrdili da država nije pokazala interes za dublju istragu podrijetla kapitala kojim je kupljenja Jadranka.

Osim bliskošću s važnim političkim strukturama, Perenčević je u Hrvatskoj svoj utjecaj gradio i zahvaljujući financijskoj dominaciji u Malom Lošinju, koji je praktički pretvorio u svoju bazu. Iako ga formalno i danas u dobrom dijelu medija predstavljaju kao milijunaša s Beverly Hillsa, njegovo djelovanje u našoj zemlji zapravo se može opisati kao most za ruski kapital koji su privremeno porušile međunarodne sankcije i istrage.

Stvarni vlasnici

Perenčević se danas dijelom i zbog međunarodnih sankcija distancirao od svojih poslova, no njegova obitelj još kontrolira značajne udjele u turističko-energetskom sektoru. U vlasničkoj strukturi Grupe Jadranka posluje tvrtka Jadranka, u čijem su portfelju luksuzni hoteli Bellevue i Alhambra te kampovi na Lošinju. Formalni je vlasnik ruska tvrtka UK Alfa-Kapital, no u međunarodnom novinarskom istraživačkom projektu Panama Papers kao stvarni vlasnici spomenuti su Mihajlov brat Predrag Perenčević te Krešimir Filipović. Operativne su tvrtke kćeri unutar grupacije Jadranka turizam i Jadranka trgovina, a tu je još i spomenuti Velesstroy te Rektor LNG, kao i tvrtka Concours Croatia u vlasništvu Perenčevićeva sina Nikole, koji se rjeđe pojavljuje u javnosti od sestre Nike.

No upućeni tvrde da upravo on u posljednje vrijeme ima ključnu ulogu u upravljanju obiteljskim bogatstvom i poslovnim operacijama, posebice u energetskom i nekretninskom sektoru. I on je, poput oca, povezan s poslovnom elitom iz Moskve, Zagreba i Londona, što ne iznenađuje kada se zna da je sudjelovao u upravljanju obiteljskim odjelima unutar očeva sustava kroz koji i jest građena ruska energetska infrastruktura. Nikola živi na relaciji Zagreb – London – Lošinj. I njegovo se ime spominjalo u dokumentima Panama Papers pa ga se povezalo s tvrtkama na Britanskim Djevičanskim otocima poput Mayco Company. Sumnjalo se da su tim putem išle transakcije za luksuzne nekretnine i jahte. Otkako je otac Mihajlo pod britanskim sankcijama, sin Nikola navodno je preuzeo još važniju ulogu u zaštiti obiteljske imovine.

I Perenčevićeva kći Nika, iako pozornost medija privlači uglavnom svojim brakovima s utjecajnim muškarcima, godinama je uključena u obiteljsko poslovno carstvo pa sudjeluje u operativnim i strateškim odlukama vezanima uz grupaciju Jadranka. Zbog dugogodišnjeg života u inozemstvu Nika navodno ima važnu ulogu u održavanju međunarodnih kontakata obitelji Perenčević. Nakon udaje za Marijana Kustića njezin bi se utjecaj mogao proširiti na sferu sportskog menadžmenta i javnu diplomaciju s obzirom na suprugovu funkciju u Hrvatskom nogometnom savezu. Kustić je naime osoba s ogromnim utjecajem u sportu, ali i u HDZ-u, gdje se smatra jednim od Plenkovićevih mladih lavova, što obitelji Perenčević nije naodmet, posebice kada se zna da otac Mihajlo već neko vrijeme značajna sredstva izdvaja za odvjetničke timove preko kojih pokušava deblokirati britanske sankcije.