Napetosti na Bliskom istoku i dalje se prelijevaju na svjetske pomorske rute. Nakon napada na tanker nedaleko Dubaja, sve je veća zabrinutost za sigurnost trgovačkih brodova u Perzijskom zaljevu. U toj regiji trenutačno plovi više od 180 hrvatskih pomoraca, a kako nam je rečeno – svi su, koliko to mogu biti, na sigurnom.
No, iskusni moreplovci upozoravaju na potencijalne probleme s opskrbom, ali i složenost repatrijacije u slučaju eskalacije sukoba.
Panika na palubama: Pomorci odbijaju isploviti dok rakete lete iznad glava
Iako napadi na trgovačke brodove u Perzijskom zaljevu, bar za sada, nisu česti, sama mogućnost ovakvog scenarija kod mnogih ulijeva strah.
– Nikome nije ugodno kad mu rakete lete. I kad ne znate da li će brod biti sljedeća meta za sada, osim pojedinačnih slučajeva, vidjeli smo jutros jedan, nije bilo napada na brodove, pa s te strane se osjećaju u tim nesigurnim uvjetima relativno sigurni. U Perzijskom se zaljevu nalazi nešto više od 180 hrvatskih pomoraca, a ukupno ih ondje, ima oko 20 tisuća iz cijeloga svijeta – ističe za N1 Neven Melvan iz Sindikata pomoraca.
Tankeri i ostala plovila drže se podalje obala Irana, a iako Revolucionarna garda dopušta prolazak brodova pojednih država, mnogi se Hormuškim tjesnacem ne usuđuju proći. Na jednom takvom brodu koji plovi pod zastavom Indije ima i Hrvata.
– Tu se dogodilo da nekoliko članova posade, ne samo hrvatske nacionalnosti već i ostalih nacionalnosti nisu voljni isploviti s brodom i ići kroz to opasno područje, tako da je zatražena smjena. Međutim, znate kako je, nitko niti ne želi ići na brod, tako da je ovo sad tu trenutno status quo. Ne znamo kako će se tu stvari odvijati – naglasio je Mario Zorović iz Udruge hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca.
Kritične zalihe: Prijeti li posadama u ratnoj zoni redukcija hrane i vode?
Iskusni pomorac i predsjednik splitske Udruge pomorskih kapetana kaže kako bi se na pojedinim brodovima, u slučaju dužeg boravka u Zaljevu, moglo ići u redukciju hrane, ali i pitke vode.
– Brodovi nisu spremni da budu u ratnoj zoni tako dugo. Većina firmi ima standard da bude zaliha na tri mjeseca, ali tri mjeseca zaliha to ne znači tri mjeseca od danas, nego to je tri mjeseca od prošle luke i oni naravno već i tekako broje koliko imaju hrane, koliko imaju vode – upozorava Sanjin Dumanić iz Udruge pomorskih kapetana.
Repatrijacija pomoraca u ratnim je uvjetima poprilično zahjtevna, a pojedini su operativni aerodromi udaljeni i stotinama kilometara.
D.G.
