Kina i Vijetnam testiraju novi format suradnje, gradeći potpunije partnerstvo za Aziju koja se mijenja
Kada su Kina i Vijetnam sjeli u Hanoju 16. ožujka radi svog prvog strateškog dijaloga ‘3+3’, to je označilo početak nove vrste koordinacije – one koja nadilazi uobičajeni način rada.
Nije vaš uobičajeni sigurnosni sastanak
Većina zemalja drži se provjerenog formata ‘2+2’, okupljajući strane i obrambene dužnosnike. Ali Kina i Vijetnam dodali su treći stup: javnu sigurnost. Ovo možda zvuči tehnički, ali zapravo je velika stvar. To znači da razgovor sada obuhvaća sve, od vojne koordinacije do policije, kibernetičke sigurnosti i unutarnje stabilnosti – cijeli spektar onoga što obje vlade smatraju ‘sigurnošću’ u današnjem svijetu.
Uključivanje javne sigurnosti odražava stvarnost koju prepoznaju i Peking i Hanoi: prijetnje poput kibernetičkog kriminala, telekomunikacijskih prijevara, mreža za online kockanje, trgovine drogom zamagljuju granicu između domaćeg i međunarodnog. Stoga je sastanak bio usredotočen na praktičnu suradnju, uključujući zajedničke napore protiv prijevara u telekomunikacijama, bolju koordinaciju kontrole droga, repatrijaciju bjegunaca, pa čak i povrat imovine. Također se nastojalo poboljšati dijeljenje informacija o sigurnosti podataka, energetskim rizicima i brizi za okoliš.
Zašto sada?
Pokretanje mehanizma ‘3+3’ dolazi u trenutku kada je regionalna atmosfera sve samo ne mirna. Napetosti oko Tajvana i dalje su visoke, a Japan zauzima odlučniji sigurnosni stav. Šire strateško okruženje u istočnoj Aziji se mijenja, često na nepredvidive načine.
U tom kontekstu, Kina i Vijetnam odlučuju produbiti koordinaciju umjesto da se udalje. To šalje jasan signal: Čak iu konkurentskom okruženju, susjedne zemlje mogu dati prednost stabilnosti i strukturiranom angažmanu.
To je također podsjetnik da nije svaka zemlja u regiji spremna birati strane. Posebno je za Vijetnam održavanje uravnoteženog pristupa ključno za njegovu vanjsku politiku.
Jedan od značajnijih elemenata sastanka u Hanoju bilo je vijetnamsko oblikovanje odnosa. Vijetnamski dužnosnici otvoreno su opisali veze s Kinom kao “glavni prioritet” i “objektivna nužnost”.
Vijetnamska vanjska politika izgrađena je na neovisnosti i diverzifikaciji – ali odražava i jasnu procjenu geografije i ekonomije. Kina je jednostavno previše važan susjed da bi se ignorirala ili direktno sukobila.
Za mnoge kineske susjede zaključak je sličan: suradnja je najprovedljiviji put naprijed.
Odnos izgrađen na realizmu
Kinesko-vijetnamski odnos često služi kao neka vrsta testnog slučaja za to kako Kina šire komunicira s jugoistočnom Azijom. U tom smislu, mehanizam ‘3+3’ je veći od samo dvije uključene zemlje.
Pokazuje model angažmana koji naglašava strukturirani dijalog i širenje područja suradnje, čak i kada postoje razlike. I postoje razlike – posebno u Južnom kineskom moru. Ali mehanizmi poput ovog pomažu u upravljanju tim napetostima umjesto da im dopuštaju da definiraju odnos.
Sastanak je također povezao bilateralnu suradnju sa širim okvirima poput suradnje Kine i ASEAN-a, inicijative Lancang-Mekong, pa čak i BRICS-a. To odražava slojeviti pristup, gdje se grade snažne bilateralne veze, a potom uključuju u šire regionalne i globalne mreže.
Tu postoji još jedan sloj koji se ne smije zanemariti. Uvođenjem javne sigurnosti u jednadžbu, format ‘3+3’ dotiče i stabilnost političkog sustava. I Kina i Vijetnam pridaju veliku važnost održavanju unutarnjeg reda i otporu vanjskim pritiscima koji bi mogli destabilizirati njihove sustave. Dijalog pruža platformu za usklađivanje ovih problema.
Idemo naprijed unatoč sporovima
Kineski dužnosnici čak su ovu suradnju povezali s otpornošću i relevantnošću socijalističkih modela upravljanja u današnjem svijetu, dodajući ideološku dimenziju onome što bi inače moglo izgledati kao čisto tehnička koordinacija.
Lako se usredotočiti na zamah naprijed, ali odnosi Kine i Vijetnama nisu uvijek bili glatki. Granični rat iz 1979. jasan je podsjetnik da sukob između njih dvoje nije davna povijest. Također je bilo povremenih napetosti u Južnom kineskom moru. Ovi problemi nisu nestali, ali se njima upravlja.
Obje su strane naučile razdvajati kako se neslaganja ne bi prelila na cijeli odnos. Trgovina, politički dijalog, a sada i sigurnosna suradnja nastavljaju napredovati čak i kad se rasplamsaju sporovi.
Zapravo, ekonomske veze postale su jedan od najjačih stabilizatora. Kina je najveći trgovinski partner Vijetnama, a opskrbni lanci između njih dvoje duboko su isprepleteni. To stvara poticaje za obje strane da održe širi odnos na pravom putu.
Pojavljuje se nova paradigma
Dakle, što ovaj novi mehanizam zapravo mijenja?
Prvo, institucionalizira koordinaciju u širem rasponu pitanja. Umjesto da se problemima bave postupno, Kina i Vijetnam sada imaju platformu za njihovo rješavanje na integriraniji način.
Drugo, stvara navike komunikacije. Redoviti kontakt između dužnosnika u diplomaciji, obrani i javnoj sigurnosti smanjuje rizik od nesporazuma – osobito u napetom regionalnom okruženju.
Treće, postavlja presedan. Ako se model ‘3+3’ pokaže učinkovitim, mogao bi utjecati na to kako druge zemlje razmišljaju o sigurnosnoj suradnji. Nije teško zamisliti da će se slični formati pojaviti drugdje, pogotovo jer netradicionalni sigurnosni izazovi rastu.
U vrijeme kada se globalna politika često osjeća kao da pluta prema blokovima i sukobima, kinesko-vijetnamski dijalog ‘3+3’ nudi drugačiji kut, fokusirajući se na rad sa susjedima umjesto na davanje prioriteta savezništvu i obuzdavanju.
Geografija se ne mijenja. Kina i Vijetnam će ostati susjedi, sa svim prilikama i izazovima koje to donosi. Pitanje je kako se oni odlučuju nositi s ovom stvarnošću.
To ne jamči glatku plovidbu. Povijest pokazuje da se odnosi mogu promijeniti. Ali mehanizmi poput ‘3+3’ povećavaju izglede da se razlike mogu riješiti bez eskalacije u nešto ozbiljnije.
A u današnjem okruženju već samo to ovaj susret čini vrijednim pažnje.
